ludilo. odsutnost. (ulomci iz Stanko Andrić, Enciklopedija ništavila)

LUDILO. Oni najzanimljiviji među ljudima koje poznajem odreda su ili bar jednom pretrpjeli nervni slom, ili pate od teških melankoličnih depresija, ili su već definitivno izgubljeni za čovječanstvo. Zajedničko nam je da o ludilu razmišljamo s dubokim simpatijama. Nijedno biće na svijetu ne budi u nama tako nježne osjećaje kao naš psihijatar, to utjelovljenje blagosti, to veliko androgino roditeljsko biće. Obožavamo glazbenu terapiju, obožavamo dječje igre, obožavamo Simplifikaciju. Najveći je užitak biti pacijent, predati se, podati se blagotvornoj ruci liječenja, priznati svoju bolest i prepustiti se drugima, ljubaznim drugima, Čovječanstvu. Bilo bi najljepše da svi ljudi budu pacijenti, jedni drugima, međusobno. Treba odustati od individualizma, to je strašna slijepa ulica, put u pakao, pakao sâm; treba onemogućiti tragično pogrešan odgoj; poput razmetnoga sina, treba se vratiti utočištu zajednice, treba mahnito bježati i pasti na prag Kuće Očeve, sjesti u Njenoj sjenci, odahnuti, treba iscrpljeno dahtati, pogleda uprta u Noć iz koje smo pobjegli. …

ODSUTNOST. … Kako dobiti odsutnost supstancije? Iscrpnim poricanjem popisa atributa, koji konstituiraju predmet. (Svaki predmet svijeta nije do svežanj svojih atributa. Grožđice su atribut kolača, jer kažemo da su grožđice u kolaču ili da je kolač s grožđicama. Ali i grožđice su kolač, pa je tako kolač dijelom i grožđice. Čega si dijelom, dijelom je ti.)

Ili, naprimjer, čovjek. Njegovi su atributi noge, ruke, glava itd. Kad ih sve poreknemo, ostat će ipak nešto. Odsutnost. To se demonstrira u “Priči o riđokosom” Daniila Harmsa, u toj Harmsovoj inačici “čovjek bez svojstava”.

“Bio jednom jedan riđokosi čovjek”, pripovijeda Harms, “koji nije imao očiju i ušiju. Nije imao ni kose, tako da smo ga uvjetno nazvali riđokosim. Govoriti on nije mogao, budući da nije imao usta. Nosa također nije imao.

Nije imao čak ni ruku ni nogu. Ni trbuha nije imao, ni leđa nije imao, ni kralježnice nije imao, niti je imao bilo kakve utrobe (v.). Nije imao ničega, tako da je nejasno o kome je riječ.

Bolje će biti da o njemu više ne govorimo.”

Da, nećemo više govoriti o njemu, ali smo već prilično toga rekli. Ne može se tvrditi da ga nema bez ostatka. Nema ruku, nema nogu, ali postoji on, postoji njegovo postojanje, postoji riđokosi čovjek, postoji priča o njemu, postojimo mi koji o njemu razgovaramo. To je, ukratko, supstancijalna odsutnost. …

ulomci iz Stanko Andrić, Enciklopedija ništavila, elektronička knjiga (11995.)

Jedna misao o “ludilo. odsutnost. (ulomci iz Stanko Andrić, Enciklopedija ništavila)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s