replike? (1)

[Pabirci mojih najranijih zapisa s foruma.]


07.01.2004.

Filozofski problem ima oblik: “Ne snalazim se.” (Ludwig Wittgenstein, Filozofska istraživanja, 123.)

Tko “nema pojma”, drug je u nesnalaženju. Filosofski razgovor ide za tim da mi koji se ne snalazimo pronađemo neki put ka misaonom ovladavanju. Da znam, ne bih filosofirao. Filosofija započinje znanjem o neznanju.

forum


16.01.2004.

Demokracija je nastala u malim grčkim gradovima, na trgu (agora, lat. forum, tu smo mi) gdje je svatko imao jednako pravo iznijeti mišljenje o bilo čemu bez obzira na društveni položaj i obrazovanje. (Ta jednakost ne znači neko mehaničko poravnavanje koje ukida svaku ljudsku veličinu, nego svačije pravo da brani svoje argumente.) U golemim državama gdje takvog neposrednog razgovora između svih građana nije moglo biti, nužno se pretvorila u nešto drugo. Postala je posredovana (medijima i sl.), što omogućuje beskonačne manipulacije. …

Sviđa mi se misliti da bi ovakvi internetski forumi mogli biti mjesto zbivanja demokracije. … Ali ne širi se samo prostor argumentacije nego i prodavanja magle, poluinformacija, neistina, pošalica, mnijenja… Bez moći razabiranja žita od kukolja povećana dostupnost informacije ne pomaže. Rastu li te sposobnosti kod demosa?

forum


16.01.2004.

U filosofiji se insistiranje na “znanstvenom jeziku” uvijek pokazivalo neizvedivim. Uostalom utjecaj Platona ili Nietzschea kao nesumnjivih književnih majstora veći je od utjecaja svih onih koji znanstvenost shvaćaju kao suhoparnost.

A i u znanosti je to koju će se paradigmu prihvatiti ponekad suodređeno nekim osobnim simpatijama.

Nova znanstvena istina ne nadvladava uvjerivši svoje suparnike tako da bi je oni jasno uvidjeli, nego prije stoga što vremenom njeni suparnici umru, dok izniče nova generacija koja je prisna s njom. (Max Planck, prema Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija)

Je li na uspjeh Hawkingovih teorija utjecala njegova ghost in the machine pojava?

forum


20.03.2004.

Jedinstvo znanosti je slijepa ulica, to neće ići. Nemamo temelj, jedno čvrsto znanje na kojemu možemo graditi ostala znanja. To fizika zacijelo nije. Upravo je zamisao da će se sve svesti na fiziku posve metafizička. Metafizikom su u srednjem vijeku zvali jednu temeljna znanost iz koje se izvode sve ostale. Samo sad više nije metafizika, nego fizika.

Redukcionizam ne ide zbog naravi našeg razumijevanja, ne zbog nekog misticizma. Možeš pomoću formula računati ovo i ono, ali dok ne nađeš riječi ili slike kojima ćeš to sebi opisati ili predočiti, ne razumiješ. Recimo opće je poznato da, zbog dvojstva val/čestica, “elementarne čestice” nisu nikakve male točke koje se gibaju. Ali svatko ih još tako zamišlja: ne možemo pobjeći od riječi i slika. Kaže li se “baš me briga što je to, važno je da mogu izračunati, predvidjeti…”, time smo odustali od razumijevanja svijeta. Dublje se ne može ići i odustaje se. Ali to znači da temelj nije dosegnut i odustalo se od toga da ga se dosegne. Odnosno, naše znanje o tom temelju je puno slabije od našeg znanja o drugim stvarima. A redukcionizam baš zamišlja da ćemo to znanje o drugim stvarima, dakle ono koje je jače, utemeljiti na znanju o prvim stvarima, dakle na onom koje je slabije. I to neće ići.

Fiziku se uzimalo kao temeljnu u zamisli redukcionizma, kao onu znanost koja je pouzdanija od ostalih. Ona taj status, u onom smislu u kojem ga je imala od Newtona do Heisenberga više ne može imati

forum


27.03.2004.

Antikrist [kaže otprilike Hamvas] nije neka osoba, nego sama neosobnost. Poravnavanje svega, ukidanje svakoga smisla, ukidanje svake ljepote. Neće doći u velikim gestama – već je tu u kolektivnosti nas, zadnjih ljudi. U našoj mehaničnosti: pravo umjesto pravde, kibernetika umjesto života, entertainment umjesto umjetnosti, redovna plaća umjesto sudbine…

forum


18.04.2004.

Zapad se uobličio kod Aristotela. To znači pronašao svoju formu, svoje misaono središte koje oblikuje svijet, koje služi kao više ili manje svjesni orijentir za mišljenje i djelovanje. … Posredovano kršćanstvom, to je središte dva tisućljeća određivalo život zapadnjaka. Znanost je mogla uspijevati zato što je svijet uman. Uman je zato što ga je oblikovalo najumnije biće. Da svijet nije stvoren od umnog bića, kojeg bi smisla imalo tražiti um u tome svijetu? Znanost ne bi imala smisla. O kaosu nema znanosti, o slučajnom nema znanosti. Samo o onome što ima u sebi neki red, što je pravilno, umno. …

Kad se Nietzsche poigrao onog dječaka iz Andersenove bajke i povikao “Bog je mrtav” … aristotelovska svrhovitost svijeta već je bila odbačena. Svijet je besmislen. Život je slučajan. Dobro i zlo su iluzije. Svijet nije uman niti ima svrhu (jer ga nije stvorilo nikakvo umno biće).

U međuvremenu je znanost upregnula silnu moć u obliku tehnologije, ali sad je ta moć ostala bez usmjerenja, pa bludi diljem Zemlje razarajući sve druge oblike života. Zapad propada s treskom, i to ne zato što se našao netko jači, nego jer je izgubio glavu. Poput Polifema kome je oko iskopano pa mahnita vičući “tko me je oslijepio?”. (Je li odgovor isti kao u Odiseji: nitko?) Ostalo je ogromno tehnološko tijelo koje se ne da tek tako.

Spas se traži u kibernetici – uzmimo uzde u svoje ruke. Postanimo sami svoji zakonodavci, ne treba nam središte izvan nas. Svijet je volja za moći i ništa više. Stoga kormilarimo sami.

Ali kuda? Ako nema dobra i zla, koji je smjer dobar ili loš? Kako odlučiti, po kojem kriteriju kad kriteriji ne postoje? Sami ćemo odrediti kriterije. Ali što to znači? Po kojem ćemo kriteriju odrediti kriterije? U svrhu vlastitog opstanka. Ali kakvog opstanka? Što jest ljudski opstanak, a što neki neljudski? Ili nema neljudskog – jer nema vraga da nas zavede u zlo, niti je neljudsko ono što je životinjsko jer ionako smo životinje. Kibernetika (odnosno znanost/tehnologija u svim njenim “znanje je moć” oblicima) nam daje kormilo u ruke. Ali kuda ići, ako je sve ionako isto i svejedno?

Postmoderna pokušava u tome naći nešto pozitivno – najsmislenije u pojmu igre (koja je “svrhovita” bez vanjske svrhe). Raspad jedinstva i odustajanje od cjeline vidi kao spas od totalitarnih tendencija koje su tisućeljećima opsjedale filosofiju. Nestanak središta vidi se kao kao prigoda za periferiju. Odnosno, razlikovanje središta i periferije gubi smisao. Ali to naravno nije čudno: smisla niti nema, postmoderna je jedna besmislenost.

forum

Jedna misao o “replike? (1)

  1. Povodom 15 godina da sam počeo pisati na forum.hr/Filozofija, malo sam nostalgično čitao svoje najranije zapise tamo, pa evo nekog izbora iz prvih par mjeseci. Minimalno sam to prilagodio ovome mediju. Naslov aludira na dva značenja riječi “replika”: 1) novi otisak nekog ranijeg djela, 2) primjedba u drami, Saboru ili, u ovom slučaju, na forumu. Uglavnom, i nisam se nešto opametio od onda, za pravo reći.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s