Pabirci mojih najranijih zapisa s foruma.
01.01.2004.
Da bi bio slobodan moraš slobodu htjeti. Slobodno ti je biti neslobodan. To se lako vidi u društvenim odnosima, ali vrijedi i u ontologiji: prihvatiš li determinizam, slobodu nigdje nećeš naći. Neće ti se sama nametnuti, slobodno ti je biti determinist. Jedna popularnofizikalna knjiga završava rečenicom da što svemir više poznajemo, sve manje smisla u njemu nalazimo. Naravno, kad je već početna postavka fizike da nema svršnih uzroka. Razvijanje te pretpostavke ni ne može dovesti do svrhe/smisla, početna postavka već odlučuje. Ako je determinizam nemoguće opovrgnuti, nemoguće je opovrgnuti i slobodu. Tu ima samo odluke.
04.01.2004.
Prihvatim li da ima privida, onoga što se samo činilo da jest ali zapravo nije, slijedi stupnjevanje: ovo je u većoj mjeri privid, a ono u većoj mjeri doista jest. Tako prirodno dolazi pitanje: što u najvećoj mjeri jest, što u sebi nema nimalo privida?
Naziv za to je Bog.
07.01.2004.
Filozofski problem ima oblik: “Ne snalazim se.” (Ludwig Wittgenstein, Filozofska istraživanja, 123.)
Tko “nema pojma”, drug je u nesnalaženju. Filosofski razgovor ide za tim da mi koji se ne snalazimo pronađemo neki put ka misaonom ovladavanju. Da znam, ne bih filosofirao. Filosofija započinje znanjem o neznanju.
16.01.2004.
Demokracija je nastala u malim grčkim gradovima, na trgu (agora, lat. forum, tu smo mi) gdje je svatko imao jednako pravo iznijeti mišljenje o bilo čemu bez obzira na društveni položaj i obrazovanje. (Ta jednakost ne znači neko mehaničko poravnavanje koje ukida svaku ljudsku veličinu, nego svačije pravo da brani svoje argumente.) U golemim državama gdje takvog neposrednog razgovora između svih građana nije moglo biti, nužno se pretvorila u nešto drugo. Posredovanost (zastupnicima, medijima i sl.) omogućuje beskonačne manipulacije.
Sviđa mi se misliti da bi ovakvi internetski forumi mogli biti mjesto zbivanja demokracije. Ali ne širi se samo prostor argumentacije nego i prodavanja magle, poluinformacija, neistina, pošalica, mnijenja… Bez moći razabiranja žita od kukolja povećana dostupnost informacije ne pomaže. Rastu li te sposobnosti kod demosa?
16.01.2004.
U filosofiji se insistiranje na “znanstvenom jeziku” uvijek pokazivalo neizvedivim: utjecaj Platona ili Nietzschea kao nesumnjivih književnih majstora veći je od utjecaja svih onih koji znanstvenost shvaćaju kao suhoparnost.
A i u znanosti je to koju će se paradigmu prihvatiti ponekad suodređeno nekim osobnim simpatijama.
Nova znanstvena istina ne nadvladava uvjerivši svoje suparnike tako da bi je oni jasno uvidjeli, nego prije stoga što vremenom njeni suparnici umru, dok izniče nova generacija koja je prisna s njom. (Max Planck, prema Thomas S. Kuhn, Struktura znanstvenih revolucija)
Je li na uspjeh Hawkingovih teorija utjecala njegova ghost in the machine pojava?
20.01.2004.
Razočaran? Možda je baš tu filosofija, u prestanku očaranja, začaranosti, maye.
24.1.2004.
Idi i ne griješi više
Sakrament je ulazak nečeg božanskog u naše živote. Tim ulaskom prekida se kontinuitet. Dolazak božanskog razbija prirodni tijek događanja na dva dijela: ‘prije’ i ‘poslije’. Kao i vrijeme uopće, cjelinu vremena: ‘prije Krista’ i ‘poslije Krista’.
Na koji je način ispovijed prekid kontinuiteta? Onaj čovjek koji je griješio, taj čovjek više nisam ja. Ja sam ponovo rođen u sakramentu. Ja sam nov.
Da bi netko bio kriv mora biti isti kao onaj koji je nešto skrivio. Nećemo okrivljivati jednog čovjeka za ono što je učinio netko drugi. Da bi bilo krivnje mora postojati kontinuitet neke osobe. Ljudi često ne osjećaju krivnju zbog nečega iz prošlosti baš zato što vide sebe kao nekoga drugoga: “bio sam tada lud i mlad”, “sad sam drugi čovjek”…
Taj prekid kontinuiteta nam omogućava da o tome čovjeku koji sam nekad bio ja sudimo s distance. On nam je dakako blizak. Ali on nije ja. Možemo o njegovim greškama razumnije suditi. Možemo ih pomnije ispitati, bez osjećaja boli. Možemo iz njih lakše učiti.
Jer nema one prisile “eto kakav si ti”. Nema borbe “nisam ja doista takav”. Ili još gore “takav sam i takav ću i ostati”.
Znamo za to da nam riječi omogućuju da ovladamo nečim što nas grize. Imamo potrebu misliti o tome, prepričavati sami sebi događaj, sve dok on ne postane neka priča u kojoj smo mi tek jedan od likova.
Ali znamo i za sugestivnu moć riječi. Priča pomoću koje smo ovladali grižnjom sad hoće ovladati nama. Mi više nemamo slobodu – moramo postati taj lik iz priče. Inače priča nije istinita, gubi svoje magijsko djelovanje u uklanjanju boli i bol će se vratiti.
Intencija moralnih razmatranja je razvijanje priče; pretvaranje mnogih kratkih priča i fragmenata u jedan roman u kome glavni lik na kraju postaje dobar.
Ali što ako se ne uspijevamo poistovjetiti s tim likom? Ako nam priča doduše pokazuje da je moguć takav lik koga ćemo nazvati dobrim, ali se nama čini da mi nismo taj lik?
Znamo za mogućnost oholosti: “Pa neka! Ako već nisam dobar lik, onda sam onaj drugi.” Ali to nije sloboda da se bude i loš ako se hoće, nego je i dalje prisila priče.
Da se oslobodimo te prisile treba nam diskontinuitet. Stara nas priča više ne prisiljava, mi nismo taj lik iz priče. Mi smo netko novi. Ali odustajanje od priče ponovno nas dovodi u susret s onom boli kojom je priča nekad ovladala. Izdržavanje te boli se naziva kajanjem.
Tek sad imamo slobodu: promišljanje nam je dalo razrađenu priču, upoznali smo sve likove, sve mogućnosti. Mi smo novi, nevini, nismo još nijedan od tih likova. Možemo biti koji god hoćemo. Imamo slobodu, možemo birati.
20.03.2004.
Jedinstvo znanosti je slijepa ulica, to neće ići. Nemamo temelj, jedno čvrsto znanje na kojemu možemo graditi ostala znanja. To fizika nije. Upravo je zamisao da će se sve svesti na fiziku posve metafizička: metafizikom su u srednjem vijeku zvali jednu temeljnu znanost na koju se naposljetku svode sve ostale.
Redukcionizam ne ide zbog naravi našeg razumijevanja, ne zbog nekog misticizma. Možeš pomoću formula računati ovo i ono, ali dok ne nađeš riječi ili slike kojima ćeš to sebi opisati ili predočiti, ne razumiješ. Iako je opće poznato da zbog dvojstva val/čestica “elementarne čestice” nisu nikakve male točke koje se gibaju, svatko ih još tako zamišlja: ne možemo pobjeći od riječi i slika. Kaže li se “baš me briga što je to, važno je da mogu izračunati, predvidjeti”, time smo odustali od razumijevanja svijeta. Temelj nije dosegnut i odustalo se od toga da ga se dosegne. Odnosno, naše znanje o tom temelju je puno slabije od našeg znanja o drugim stvarima. A redukcionizam bi baš to znanje o drugim stvarima, dakle ono koje je jače, utemeljio na znanju o prvim stvarima, dakle na onom koje je slabije. I to neće ići.
27.03.2004.
Antikrist [kaže otprilike Hamvas] nije neka osoba, nego sama neosobnost. Poravnavanje svega, ukidanje svakoga smisla, ukidanje svake ljepote. Neće doći u velikim gestama – već je tu u kolektivnosti nas, zadnjih ljudi. U našoj mehaničnosti: pravo umjesto pravde, kibernetika umjesto života, entertainment umjesto umjetnosti, redovna plaća umjesto sudbine.
nastavak: replike? (2)
nagovor na filosofiju 
Povodom 15 godina da sam počeo pisati na forum.hr/Filozofija, malo sam nostalgično čitao svoje najranije zapise tamo, pa evo nekog izbora iz prvih par mjeseci. Minimalno sam to prilagodio ovome mediju. Naslov aludira na dva značenja riječi “replika”: 1) novi otisak nekog ranijeg djela, 2) primjedba u drami, Saboru ili, u ovom slučaju, na forumu. Uglavnom, i nisam se nešto opametio od onda, za pravo reći.
Sviđa mi seSviđa mi se