živjeti filosofiju?

Postoji filosofija koja se ne da ni misliti ako se u skladu s njom ne živi. (Čedomil Veljačić)


Filozofija se … od ove druge [sofistike] razlikuje izborom života. (Aristotel)


Filosofov produkt jest njegov život… To je njegovo umjetničko djelo. (Friedrich Nietzsche)


Pita li se sada da li se u skladu sa “svojom” filozofijom dade živjeti, onda valja reći da život sam mora dati odgovor na to pitanje. … [R]ekao bih da svaki čovjek … živi “svjesno” ili “nesvjesno”, bez obzira na “studijsku spremu” i “profesiju”, bez obzira na svoje “obrazovanje”, u skladu sa “svojom” filozofijom. Čovjek je takav čovjek kakovu filozofiju ima, isto kao što je društvo takovo društvo kakovu filozofiju ima… Ako je život “objektivno” loš, ako je sve u nečijem životu puno nesuglasica, nesklada i slomova, onda je takav život usprkos svim “objektivnim” i “subjektivnim faktorima” samo “odraz” određene filozofije. Tko loše filozofira taj mora loše živjeti.

Uvijek i u svako vrijeme, dokle god je za živa bića filozofija nešto nužno, bez čega se uopće ne bi moglo istinski živjeti, u svako je doba moguć i sklad sa ”svojom” filozofijom. Tko smatra da ‘‘objektivne okolnosti’‘ ne dozvoljavaju, ‘‘nisu sazrele’‘ ili još nisu dosegle odgovarajući ‘‘stupanj razvitka’‘ za realizaciju neke filozofije taj neistinom prozirno zavarava sebe i druge. Onaj tko odista filozofira taj svojim životnim prisustvom mora iskazati istinskost ili laž “svoje” filozofije. (Branko Despot)


Filozofiranje je živo samo tu gdje dospijeva do riječi, gdje se izriče (što ne mora nužno značiti i ‘priopćenje drugome’). To dospijevanje do riječi u pojmu nije neka fatalna neizbježnost nego je bit i snaga te bitne ljudske djelatnosti.

No kad je filozofiranje izrečeno, tad biva izloženo krivome tumačenju, i to ne samo onome koje počiva u relativnoj mnogoznačnosti i nepostojanosti sve terminologije nego u onome bitnom stvarno krivom tumačenju u koje vulgarni razum silom zapada, time da sve što mu u susret dolazi kao filozofijski izrečeno propituje kao nešto postojeće, te to već unaprijed, pogotovo učini li se da je to nešto bitno, uzima na istoj razini kao i stvari kojima se svakodnevno bavi i ne misli na to, a niti može to razumjeti, da se ono čime se bavi filozofija otvara uopće samo u jednoj promjeni ljudskoga opstanka i iz te promjene. (Martin Heidegger)


Bolest jednog vremena liječi se promjenom načina života ljudi, i bolest filozofijskih problema mogla se izliječiti samo putem izmijenjenog načina života, a ne lijekom što ga je izumio neki pojedinac. …

Nisam sasvim siguran da bi mi bilo draže da drugi nastave moj rad nego da se promijeni način na koji živimo, pa da sva ta pitanja postanu suvišna. (Zbog toga ne bih nikad mogao utemeljiti školu.) (Ludwig Wittgensteinlink)


Literatura:

  1. Čedomil Veljačić, Ethos spoznaje u evropskoj i indijskoj filozofiji, 1982.
  2. Aristotel, Metafizika IV, 1004b, preveo: Tomislav Ladan
  3. …?
  4. Branko Despot, Vidokrug apsoluta, sv. prva, Zagreb 1989., str. 23.-24.
  5. Martin Heidegger, navod iz Suvremena filosofija II, ur. M. Galović, Zagreb 1996.

Jedna misao o “živjeti filosofiju?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s