replike? (2)

Pabirci mojih najranijih zapisa s foruma. Usporedi i: replike? (1)

18.04.2004.

Zapad se uobličio kod Aristotela. To znači pronašao svoju formu, svoje misaono središte koje oblikuje svijet, koje služi kao više ili manje svjesni orijentir za mišljenje i djelovanje. Posredovano kršćanstvom, to je središte dva tisućljeća određivalo život zapadnjaka. Znanost je mogla uspijevati zato što je svijet uman. Uman je zato što ga je oblikovalo najumnije biće. Da svijet nije stvoren od umnog bića, kojeg bi smisla imalo tražiti um u tome svijetu? Znanost ne bi imala smisla. O kaosu nema znanosti, o slučajnom nema znanosti. Samo o onome što ima u sebi neki red, što je pravilno, umno.

Kad se Nietzsche poigrao onog dječaka iz Andersenove bajke i povikao “Bog je mrtav” aristotelovska svrhovitost svijeta već je bila odbačena. Svijet je besmislen. Život je slučajan. Dobro i zlo su iluzije. Svijet nije uman niti ima svrhu (jer ga nije stvorilo nikakvo umno biće).

U međuvremenu je znanost upregnula silnu moć u obliku tehnologije, ali sad je ta moć ostala bez usmjerenja, pa bludi diljem Zemlje razarajući sve druge oblike života. Zapad propada s treskom, i to ne zato što se našao netko jači, nego jer je izgubio glavu. Poput Polifema kome je oko iskopano pa mahnita vičući “tko me je oslijepio?”. (Je li odgovor isti kao u Odiseji: nitko?) Ostalo je ogromno tehnološko tijelo koje se ne da tek tako.

Spas se traži u kibernetici – uzmimo uzde u svoje ruke. Postanimo sami svoji zakonodavci, ne treba nam središte izvan nas. Svijet je volja za moći i ništa više. Stoga kormilarimo sami.

Ali kuda? Ako nema dobra i zla, koji je smjer dobar ili loš? Kako odlučiti, po kojem kriteriju kad kriteriji ne postoje? Sami ćemo odrediti kriterije. Ali što to znači? Po kojem ćemo kriteriju odrediti kriterije? U svrhu vlastitog opstanka. Ali kakvog opstanka? Što jest ljudski opstanak, a što neki neljudski? Ili nema neljudskog – jer nema vraga da nas zavede u zlo, niti je neljudsko ono što je životinjsko jer ionako smo životinje. Kibernetika (odnosno znanost/tehnologija u svim njenim “znanje je moć” oblicima) nam daje kormilo u ruke. Ali kuda ići, ako je sve ionako isto i svejedno?

Postmoderna pokušava u tome naći nešto pozitivno – najsmislenije u pojmu igre (koja je “svrhovita” bez vanjske svrhe). Raspad jedinstva i odustajanje od cjeline vidi kao spas od totalitarnih tendencija koje su tisućeljećima opsjedale filosofiju. Nestanak središta vidi se kao kao prigoda za periferiju. Odnosno, razlikovanje središta i periferije gubi smisao. Ali to naravno nije čudno: smisla niti nema, postmoderna je jedna besmislenost.

forum


20.05.2004.

Novi vijek započinje Descartesovim zahtjevom za pouzdanom metodom; danas tzv. analitička filosofija ustraje na tome više nego li ona druga. Meni to izgleda pogrešno: nema pouzdane metode za mišljenje.

U školi nešto objašnjavam, govorim, opisujem, crtam po ploči. Učenici slušaju. Neki razumiju, drugi ne razumiju. Onda netko nešto pita, ja odgovaram, još objašnjavam, ponavljam, naglašavam,… onda još netko razumije, a netko i dalje ne razumije. Kad je taj trenutak u kome netko prelazi iz “ne razumijem” u “razumijem”? Postoji li jasna metoda koja bi dovela iz toga “ne razumijem” u “razumijem”? Grčko methodos je put. Može li se označiti svaki korak toga puta koji započinje u nerazumijevanju a završava u razumijevanju?

Sjećam se, kao srednjoškolac, pripremam se za ispit iz fizike. Jedan zadatak ne znam riješiti. Popodne na ispitu dođe taj zadatak, pročitam ga i jasno mi je što raditi. U međuvremenu nisam o tome mislio, nisam naučio ništa novo… Nedavno sam prvi put čitao Aristotela, i ne razumijem. Čitam opet, sve mi je nejasno. Opet, i sad razumijem. Pokušavam se sjetiti kako je bilo ne razumjeti, ali ne mogu.

I to mi izgleda ključno: ako razumijem ne mogu zamisliti kako je ne razumjeti. Doduše, može se dogoditi da nakon nekog vremena opet to čitam i ne razumijem, zaboravio sam. Ali tad se upravo ne mogu sjetiti kako je to bilo razumjeti. A ako se sjetim, samim time razumijem. Ne može se istodobno biti u razumijevanju i u nerazumijevanju. Dok bi metoda baš trebala biti taj most, biti na obje strane istodobno.

Platon kaže: to se događa “iznenada” (exaiphnes); tu riječ koristi kad valja opisati promjenu koju ne možemo pratiti kontinuirano. Ahil je kornjači svakim sve manjim koračićem bliže i bliže, ali sam prijelaz ne možemo kontinuirano pratiti. On se zbiva “iznenada”.

…zbog dugog bavljenja samim predmetom i uživljavanja u nj iznenada se u duši pojavi svjetlo kao zapaljeno od iskre koja odskoči, te onda već samo sebe uzdržava. (Platon,  Sedmo pismo)

forum


13.06.2004.

Supravodljivost je pojava električne struje bez otpora. Na niskim temperaturama otpor iščezne, jednak je nuli. Kako to?

Pod uobičajenim okolnostima našeg iskustva, “čestice” tvari – npr. elektroni – su dovoljno blizu neovisnosti, tako približno točno smatrati ih skupom odvojeno postojećih čestica u istome trodimenzionalnom prostoru. Pod drugim je okolnostima ta približnost neprikladna. Na primjer, na vrlo niskim temperaturama skupina elektrona pokazuje jedno novo svojstvo, supravodljivost, pri čemu električni otpor nestaje pa električna struje može teći neodređeno dugo. To se u kvantnoj fizici objašnjava tako da elektroni ulaze u drugu vrstu stanja u kojem više nisu relativno neovisni. Prije se svaki “pojedini” elektron ponaša poput jedne projekcije neke jedinstvene stvarnosti više dimenzije, i sve te projekcije dijele nelokalnu neuzročnu povezanost koja je takva da elektroni prepreke zaobilaze “surađujući”, bez da su skrenuti ili raspršeni, i stoga bez otpora. (To bi se dalo usporediti s baletom, dok je uobičajeno ponašanje elektrona usporedivo s nemirnom gomilom ljudi koji se gibaju na zbrkan način.) (David Bohm, Cjelovitost i implicitni red)

Meni pada na pamet usporedba s nogometom. Zna se dogoditi da tih jedanaest ljudi na terenu zbilja počinju izgledati kao jedan jedinstven živi organizam. Nije to samo požrtvovnost, ni samo uvježbanost, iako je i to. Ali postoje trenutci u kojima vidiš da njihovo međusobno razumijevanje nadilazi uvježbanost. Doista su kao jedan – misle kao jedan. Nisu više jedanaest ljudi, nego jedan organizam. Poput onih elektrona, koji pri određenim uvjetima prestaju biti skupina neovisnih čestica i postaju neko jedinstvo.

forum


15.06.2004.

Razmišlja li tenisač dok igra tenis? Ne o nečemu drugome nego o svojoj igri, i ne između poena nego baš usred igre. Nema sumnje da može odigrati glup ili inteligentan potez. Je li to mišljenje verbalno? Ili slikovno? Ili?

forum


26.6.2004.

Neusporedivo je vrednije dosegne li se to bez opijata, jer tada je slobodno a ne izvanjski izazvano. Ipak korištenje opijata u ritualne svrhe, uz određene propise o mentalnoj higijeni, namijenjeno povremenom i privremenom kidanju svakodnevnog načina opažanja i mišljenja nije nikakva „lobotomija“ nego prekid terora svakodnevnog razuma. A to je bit svetkovina u svim kulturama dostojnima toga naziva: razbijanje krutosti dnevnih briga, ne da bi se pobjeglo, nego da se pusti „svjetlo da uđe“.

forum


17.02./12.08.2004.

Mullholand Drive je valjda prvi film svjesno rađen za DVD. Rađen za to da ga ne samo možeš nego i trebaš gledati više puta, i još važnije, ne nužno od početka. Kao što pisci pišu sa sviješću da se u knjizi možeš vratiti par stranica unatrag, ponovno nešto pročitati i sl., tako i Lynch ima u vidu te mogućnosti. Nakon prvog gledanja sve izgleda kao manjak smisla. Ali već drugo gledanje, slijedi li se određena uputa, donosi jasnoću.

Ili je pak taj film bez smisla, osim onoga kojega sami učitamo? Lynch izričito kaže da nije:

Filmovi su uvelike poput muzike: mogu biti vrlo apstraktni, ali ljudi nastoje naći smisao, iskazati ga riječima. I, kad ne mogu, osjećaju se frustrirani. Ali mogu doći do objašnjenja, iz sebe, ako ga dopuste. Započnu li razgovarati s prijateljima, uskoro će vidjeti stvari – što nešto jest a što nije. I mogu se složiti s prijateljima, ili raspravljati s prijateljima – ali kako bi se mogli složiti ili raspravljati ako već ne znaju? Zanimljiva stvar je da uistinu znaju više nego misle. Pa iskazujući što znaju, to postaje jasnije. I kad nešto vide, mogli bi to pokušati još malo razjasniti, i opet još malo s prijateljima. I došli bi do nekog zaključka. I taj bi bio valjan. (David Lynch, Catching the Big Fish) 

Na prvo gledanje film nam donekle obećava koherentnost, sve do jednoga trenutka nakon kojega sve postaje posve konfuzno – likovi imaju različita imena, situacije i odnosi su drugačiji, itd., kao neki posve drugi film. Tko hoće razumjeti treba u drugome gledanju započeti gledati film upravo od toga trenutka. Sve nakon njega je stvarna priča koju film priča, o neuspjeloj glumici u hollywoodskoj tvornici snova koja se nesretno zaljubi u uspješniju kolegicu i naruči njeno ubojstvo. Tek nakon kraja filma, valja pogledati onaj prvi, značajno duži dio: on prikazuje san u kojemu ona sreće svoju mrtvu ljubavnicu, koju je sama dala ubiti. U to da je prvi dio filma san nema neke sumnje, jer film započinje s padanjem neke glave na ružičasti jastuk, a na kraju prvoga dijela filma Diane se budi na ružičastom jastuku. San završava kad one dvije – jedna koja sanja i druga koja je mrtva – shvate što se “zapravo”, “u stvarnome svijetu” dogodilo.

Taj san nije “samo san” nego dodir između žive (naime usnule) i mrtve djevojke. U trenutku u kome shvaćaju da je to “san” ona koja je živa budi se a ona koja je mrtva ostaje u tome svijetu sna/svijetu umrlih.

Čovjek … dok živi, dotiče se mrtvoga u snu. (Heraklit, fr. 26.)

forum

Jedna misao o “replike? (2)

  1. Drugi dio izbora iz mojih najranijih zapisa na forum.hr/Filozofija, uz minimalne prilagodbe ovome mediju. Naslov aludira na dva značenja riječi “replika”: 1) novi otisak nekog ranijeg djela, 2) primjedba u drami, Saboru ili, u ovom slučaju, na forumu.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s