prava mjera?

Podrezujem maslinu – ovu ću granu odrezati, ovu neću. Pročitao sam knjigu kako to treba raditi, znam pravila, pa ipak…Valja odlučiti o svakoj pojedinoj grančici na licu mjesta.

Svatko to zna: čitava stvar je u tome da se pogodi prava mjera. Ni previše, ni premalo. Aristotel kaže ”zlatna sredina”. Buddha kaže ”srednji put”.

No što je to, prava mjera?

Objašnjavajući vrlinu (ili krepost, arete) kao zlatnu sredinu Aristotel u Nikomahovoj etici kaže da o tome što je zlatna sredina ”odluka počiva na percepciji”. Dakle, ne na nekom strogom pojmu nego na dojmu. No, opet, svatko zna i to da moja mjera nije ista kao mjera nekog drugog. Netko će reći – to je potpuno subjektivno, misleći pod tim potpuni relativizam: ne postoji neka prava mjera koja bi vrijedila za svakoga. Čini se da je Protagora to naučavao u svojoj glasovitoj:”Čovjek je mjera svih stvari.”

No, je li to istina?

Jedan od mojih omiljenih filmova je White Hunter Black Heart gdje Clint Eastwood glumi Johna Hustona. U jednom od dijaloga u filmu on odgovara na tezu ”u umjetnosti nema pravila”, i kaže: ”u umjetnosti ima tisuće pravila; tek kad ih znaš sva, tek onda ih smiješ kršiti.” I to jest istina, u svakoj umjetnosti ima na tisuće ”pravila zanata”. Tko ne zna ta pravila zanata ne može se s pravom nazvati umjetnikom. No, umijeće vladanja sa svim tim pravilima – mada je nužan uvjet – nije i dovoljan uvjet za umjetnika. Jer pravi umjetnik ta pravila može i kršiti. Zašto može? Zato što ima ono što nadilazi pravila: osjećaj za pravu mjeru. Pravila su tu da ukažu na tu pravu mjeru, ali pravila je ne mogu normirati. Odluka o tome što je prava mjera počiva na percepciji. Učenje pravila zanata ne služi samo sebi, ono je tek usmjeravanje ka onome iz čega ta pravila izviru. Buddha kaže ”kad prijeđeš rijeku, ne moraš više nositi čamac sa sobom – mada ti je dotad dobro služio”. Umjetnik koji je svladao sva pravila može uvidjeti i ono što je iza (ili iznad) svih tih pravila. To je prava mjera. Aristotel kaže: lijepo je ono čemu se nema što dodati ni oduzeti. Dakle ono što je s pravom mjerom.

I svatko zna da ta prava mjera u tome što je lijepo nije nešto puko relativno, različito za svakoga. Kad treba dekorirati prostoriju na radnom mjestu, onda će svi reći: daj to Marini (ili kome već), ona ima smisla za lijepo. Svatko vidi da je Marinina mjera bolja od njegove, da je njena prava mjera pravija od njegove. Dakle postoji neka prava mjera lijepoga prema kojoj mjerimo.

Može li se ta prava mjera precizirati pojmovno? Može li se načiniti kompjuterski program koji će imati pravu mjeru za lijepo? Vjerujem da ne bi išlo, ipak ćemo to prepustiti Marini. Odluka o tome što je prava mjera počiva na percepciji.

Ipak, koliko god prava mjera bila neizreciva kao neko verbalno pravilo, ne treba zaboraviti na onaj trening, na ono uvježbavanje putem pravila koje vodi tome da se stekne prava mjera. Ta pravila su upute – no u-puta nije put.

Mada je sucu suditi po nepristrano zakonu, ipak se ne bismo prepustili tome da nam neki kompjuter u koga su uprogramirani svi zakoni presudi – koliko god on bio nepristraniji od čovjeka-suca. Jer osim ”slova zakona” sudac (naravno, mislim na dobrog suca) slijedi i ”duh zakona” – a taj duh nije ništa drugo nego ona prava mjera, koja počiva na percepciji. To opet ne znači da sudac treba zanemariti zakonske norme – treba ih uvažavati, ali kroz njih valja mu uvidjeti ono iz čega te norme proizlaze, i ono što te norme nadilazi. A to je prava mjera pravednosti.

I da se vratim na krepost: svatko zna da ima dobrih ljudi. Čak i ako dobar čovjek ne uspije iskazati svoj princip po kome postupa verbalno, i dalje je to kako on postupa neki dobar princip. I ovdje to vrijedi: prava mjera dobra je ona mjera koju odmjeri dobar čovjek. A ta njegova odluka počiva na percepciji. Opet isto pitanje: znači li to da valja odbaciti sva moralna pravila, i njihovo propitivanje? Ne znači; i ovdje su pravila upute, putokazi koji ukazuju na svoj izvor, na ono dobro.

Prava mjera zacijelo nije nešto objektivno u smislu nečega ”izvan nas”, nekog objekta koji nam je predručan. Ona jest nešto unutarnje, ali ipak ne tek ”subjektivno” u smislu ”anything goes”. Nije niti nešto inter-subjektivno u smislu nečega što se u jeziku može potpuno iskazati.

Ona je nešto čemu se možemo svojim razumom i svojim osjećajem kroz svoja iskustva postupno približavati, možda je na kraju i potpuno percipirati (u-vidjeti).

No, velika je opasnost: ako je ne tražimo – jer smatramo da je niti nema, da je svačija mjera jednako dobra, ili jednako lijepa, ili jednako pravedna, odnosno da niti ne postoji nešto što bi se moglo nazvati lijepo ili dobro ili pravedno, nego samo ”za mene lijepo”, ”za mene dobro”, ”za mene pravedno” – ako ne tražimo pravu mjeru, nećemo joj se niti približavati, a zacijelo je nećemo naći.

(izvorno objavljeno na forum.hr: Prava mjera…)

Oglasi

2 misli o “prava mjera?

  1. “Sva ta priča da crtamo ono što vidimo. Mislim, to je izmišljotina.”

    “Izmišljotina?” David se napokon prestao smiješiti. Sad je izgledao samo zbunjeno. “Kako je to izmišljotina?”

    “Pa gdje bi umjetnost bila”, prošaptala sam, “da je Picasso slikao samo ono što je vidio?”

    David je zurio u mene.

    “Ali Picasso je slikao ono što je vidio”‘, rekao je. “I to godinama. Kad je ovladao sposobnošću da ono što gleda naslika savršeno precizno, Picasso je tek onda počeo eksperimentirati s percepcijom linija i prostora.”

    Zurila sam u njega. “Molim?” inteligentno sam upitala. Nisam razumjela ni riječi od onoga što je rekao.

    David je rekao: “Gle, jednostavno je. Prije nego što počneš pokušavati promijeniti pravila, moraš naučiti koja su pravila. To nas Susan pokušava naučiti.

    —-

    Meg Cabot: “Prava američka cura”, Zagreb: Algoritam, 2003, str. 149.

    Liked by 1 person

    • Hvala na komentaru, vrlo prikladno.

      Pomalo dodajem ovdje stare zapise, ne samo s prošla dva izdanja bloga, nego i druge, pa je na red došlo i ovo što napisah prije desetak godina na forum.hr. Drago mi je da ti se sviđa.

      Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s