Kantova kosmologija: ideja svijeta i antinomije? (ulomak iz skripte Josip Talanga, Immanuel Kant)

Kozmološka ideja odnosno ideja svijeta … nastaje nagonom uma da si beskonačan red pojava … predoči kao bezuvjetno jedinstvo. Ideja svijeta je naime predstava bezuvjetnog jedinstva svih pojava.

Um … ideju svijeta … pokušava uz pomoć kategorija i načela odrediti s obzirom na kvantitetu, kvalitetu, relaciju i modalitet.

1. Određuje kvantitetu odnosno veličinu toga reda pojava, koji um predočuje kao jedinstvo, ovim pitanjem: je li to jedinstvo pojava, je li svijet u prostoru i vremenu ograničen ili je neograničen?

2. Određuje kvalitetu odnosno unutrašnji ustroj pitanjem: je li svijet iznutra jednostavan, tj. sastoji li se od jednostavnih dijelova ili se ne sastoji?

3. Ako hoće odrediti jedinstvo reda pojava s obzirom na relaciju, mora pitati: jesu li u tome redu sve pojave uvjetovane uzrocima ili ima i takvih koje nemaju uzroka i bezuvjetne su? Drukčije rečeno: Ima li pored događaja koji su određeni prirodnom nužnošću i slobodnoga djelovanja?

4. S obzirom na modalitet um određuje ideju svijeta pitanjem: pripada li tomu redu pojava, koje su sve uvjetovane, dakle slučajne, jedno jednostavno nužno biće (ein schlechthin notwendiges Wesen)?

Kada naš um pokušava dati odgovor na ta pitanja, dolazi do sljedećega rješenja: … kozmološka ideja dovodi naš um u posvemašnji spor. Na gore spomenuta pitanja može se odgovoriti i potvrdno i niječno. Oba rješenja mogu se podjednako dokazati. Kant taj spor nazivlje antinomija čistog uma (Antinomie der reinen Vernunft). Potvrdni stavovi su teze, niječni antiteze.

Tablica kozmoloških ideja:
1. kvantiteta: je li svijet ograničen u prostoru i vremenu?
2. kvaliteta: sastoji li se svijet od jednostavnih dijelova?
3. relacija: ima li u svijetu osim prirodne nužnosti i slobode?
4. modalitet: postoji li u svijetu kao njegov dio ili kao njegov uzrok jednostavno nužno biće?

Spori se dakle oko sljedećih metafizičkih tvrdnji:

1. KVANTITETA

TezaSvijet ima početak u vremenu i ograničen je u prostoru.

Dokaz: Budući da je svijet s obzirom na svoj pojam beskonačan niz stanja – beskonačan u smislu da se taj niz ne može dovršiti – svijet ne postoji od vječnosti jer bi inače u svakome danom trenutku protekao beskonačan niz stanja, pa zapravo ne bi bio dovršen, što protuslovi njegovu pojmu dovršivoga niza. Isto tako svijet nije beskonačan u prostoru jer bi proteklo beskonačno vrijeme da bi se moglo shvatiti kao jedinstvo beskonačno puno stvari. A to je nemoguće.

Antiteza: Svijet nema početka u vremenu i nema granica u prostoru, nego je s obzirom na prostor i vrijeme beskonačan.

Dokaz: Kada bi svijet imao početak u vremenu, moralo bi mu prethoditi vrijeme u kojemu nije bilo svijeta. To bi bilo prazno vrijeme. No u praznome vremenu nije moguć nastanak nečega, pa tako ni svijeta. Kada svijet ne bi bio ograničen s obzirom na prostor, morao bi izvan svijeta biti prazan prostor. Svijet bi spram toga prostora bio u odnosu omeđenja. Takav odnos svijeta prema prostoru koji je prazan i u kojemu nema predmeta ne bi bio odnos svijeta ni prema jednome predmetu, bio bi dakle odnos prema ničemu. No i takav odnos nije ništa. Svijet dakle mora biti beskonačan s obzirom na prostor i vrijeme.

2. KVALITETA

TezaSvaka sastavljena stvar u svijetu sastoji se od jednostavnih dijelova.

Dokaz: Kada se sastavljene supstancije ne bi sastojale od jednostavnih, nego uvijek od sastavljenih dijelova, i kada bi se u mislima ukinula svaka sastavljenost, tada ne bi uopće
ništa ostalo, nikakva supstancija, pa tako ni svijet.

Antiteza: Nijedna sastavljena stvar u svijetu ne sastoji se od jednostavnih dijelova.

Dokaz: Kada bi se sastavljene stvari sastojale od jednostavnih, morali bi jednostavni dijelovi zauzimati prostor jer i sastavljeno zauzima prostor. Budući da je sve prostorno sastavljeno, moralo bi i jednostavno biti sastavljeno, što proturječi njegovu pojmu.

3. RELACIJA

TezaOsim događaja koji su nužni na temelju zakona prirodne kauzalnosti u svijetu ima i slobodnoga djelovanja.

Dokaz: Kada bi postojala samo prirodna kauzalnost, morao bi na jedan uzrok slijediti uvijek drugi, i tako u beskonačno. Red događaja u svijetu ne bi nikada mogao imati početak, što je pobijeno prvom tezom.

Antiteza: Nema slobode u svijetu, nego sve se događa isključivo prema zakonima prirode.

Dokaz: Kada bi u svijetu bilo događaja kojima ne prethodi uzrok, za naš bi um bila dokinuta uzročna povezanost svih događaja koji prethode prirodnom nužnošću, tj. ti događaji ne bi mogli biti predmetom našeg iskustva, koje je uistinu jedinstvo pojava u skladu sa zakonom kauzalnosti.

4. MODALITET

TezaU svijetu postoji kao njegov dio ili kao njegov uzrok jednostavno nužno biće.

Dokaz: Budući da je u svijetu sve uvjetovano uzrocima, a kako sve što je uvjetovano pretpostavlja samim svojim pojmom potpun niz uvjeta sve do onoga što je jednostavno bezuvjetno, moralo bi u svijetu postojati jednostavno bezuvjetno odnosno apsolutno nužno biće.

Antiteza: U svijetu ne postoji jednostavno nužno biće ni kao njegov dio ni kao njegov uzrok.

Dokaz: Budući da je u svijetu sve što može biti naše iskustvo uvjetovano uzrocima, ne može za nas postojati nikakvo bezuvjetno odnosno nužno biće. A takvo biće ne može postojati ni izvan svijeta kao njegov uzrok jer svaki uzrok mora pripadati svijetu.

Prihvaćanje prve teze ili prve antiteze zapravo znači borbu svjetonazora. Tko se odluči za prvu tezu (“Svijet ima početak u prostoru i vremenu”), prihvaća stvoritelja svijeta, a zagovarač prve antiteze (“Svijet nema početka u prostoru i vremenu”) zapravo niječe stvaranje svijeta. Druga je teza (“Svijet se sastoji od jednostavnih dijelova”) vodila Leibniza utemeljenju monadologije a Boškovića atomistike. No Spinoza je izgleda polazio upravo od druge antiteze (“Svijet se ne sastoji od jednostavnih dijelova”). O prihvaćanju treće teze ili treće antiteze ovisi priznavanje ili nijekanje slobode volje. Četvrta antinomija već izrijekom tematizira teološka pitanja Božje egzistencije.

Je li stajalište teze ili antiteze ispravno? Prije Kanta nije se to pitanje postavljalo tako radikalno i jasno. Nije se naime razlog spora tražio u samoj naravi našeg uma jer nije bilo dovoljno jasnoće glede toga što je uopće ideja svijeta. Kant kaže: ideja svijeta je izraz težnje našeg uma da beskonačan niz uzročno uvjetovanih pojava objedini u bezuvjetno jedinstvo. Svijet nije za nas predmet spoznaje. Inače bi nam morao biti dan u opažaju. Međutim, nijedan čovjek ne može opažanjem obuhvatiti totalitet pojava. Svijet je dakle čisti umski pojam kojemu u našemu iskustvu nikada ne može odgovarati neki predmet. Nema svijeta kao izvanjske stvari, postoji samo svijet kao naša ideja. Isto je tako s idejom duše koju naš um predočuje kao bezuvjetno jedinstvo svih naših unutrašnjih stanja, iako ona nikada ne može biti predmet istinske spoznaje jer ne može biti dan u opažanju.

Metafizičke tvrdnje o ideji svijeta nastaju na isti način kao u slučaju ideje duše: razum preuzima puku umsku ideju svijeta kao svoj predmet i pokušava je pobliže odrediti s obzirom na kategorije i načela. Dočim ne mogu na osnovi toga nastati spoznaje. Dakle, ni stavovi racionalne kozmologije ne vode proširenju našega znanja. Međutim, kako se objašnjava spor uma sa samim sobom? Poučno je ako malo pozornije pogledamo dokazni postupak. Za dokazivanje teza sve se stvari u svijetu pretpostavljaju kao stvari o sebi, a u antitezi kao pojave. Zato i nastaju antinomije. Što je ispravno za pojave, za stvari o sebi može biti pogrešno. Takav spor nije bio moguć u slučaju ideje duše jer naš um dušu uvijek uzima kao stvar o sebi, ali nikada kao prostorno protežnu. …

Čini se kako je s antinomijama drukčije. Ako svijet uopće nije predmet, nego samo pravilo našeg uma (Regel unserer Vernunft) da se niz pojava misli kao jedinstvo, onda nije opravdano govoriti o njegovoj prostornoj i vremenskoj veličini kao i o njegovom unutrašnjem ustroju. Što nije spoznajni predmet, nije ni određeno s obzirom na kvantitetu i kvalitetu. Prve su dvije teze i antiteze pogrešne! Svijet nije ni ograničen ni neograničen. Ne sastoji se od jednostavnih dijelova, ali se isto tako ne sastoji ni od sastavljenih dijelova. Izraz ‘svijet’ uopće se ne odnosi ni na što postojeće. Svijet je samo jedno pravilo koje um daje razumu, a koje glasi ovako: nikada ne stani kod uvjetovane pojave, nego niz pojava shvati tako kao da postoji nešto bezuvjetno (als ob es ein Unbedingtes gäbe) kojemu uvijek težimo.

No kako je s ostalim antinomijama koje se odnose na slobodu i prirodnu nužnost te na bezuvjetno (tj. nužno) i uvjetovano? One ne pogađaju veličinu i ustroj svijeta kao predmeta. Njihov je predmet međusobni odnos pojava koje smo spoznali. Ovdje pitanje opravdanosti spora ima smisla. Ne možemo pitati kako je velik svijet odnosno kakvo je njegovo ustrojstvo. Ali možemo postaviti pitanje djeluje li među pojavama kauzalnost prirode ili također sloboda odnosno postoji li izvan uvjetovanih pojava i nešto bezuvjetno. Odgovor će na ta pitanja biti različan, ovisno o tome pripisujemo li traženi odnos pojavama ili stvarima o sebi. Obje su mogućnosti dopuštene jer nas um vodi i jednome i drugome rješenju. Spor se dakle dade razriješiti na sljedeći način:

Ako svijet motrimo kao pojavu, moramo prihvatiti posvemašnju prirodnu nužnost i ne smijemo u tome svijetu pretpostaviti nikakvu slobodu i nikakvo bezuvjetno, jednostavno nužno biće. To slijedi iz načela razuma. No kada svijet promatramo kao stvar o sebi možemo pored prirodne kauzalnosti prihvatiti kako slobodu tako i bezuvjetno, jednostavno nužno biće. Možemo pretpostaviti njihovo postojanje, ali ga ne možemo spoznati, pa tako ni dokazati. Sloboda i jednostavno nužno biće … su tako predmeti vjerovanja…

ulomak iz Josip Talanga, Kant, skripta

Jedna misao o “Kantova kosmologija: ideja svijeta i antinomije? (ulomak iz skripte Josip Talanga, Immanuel Kant)

  1. Dijelom objavljeno na forum.hr, na gornji datum. Sjećam se da sam tada namjeravao postaviti tamo i antinomije, dapače, to mi je bila glavna motivacija, a ne sjećam se zašto to nisam proveo. Uglavnom, evo popravljam i taj propust nakon mnogo ljeta. (Ne popravljam ga samo zbog opsesivne kompulzivnosti, nego jer ljudi guglaju pa ima smisla ponuditi im nešto bolje umjesto tih davnih nedovršenosti.)

    Sviđa mi se

Odgovori na davor Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s