i tjera anđele u plač? (ulomak iz Aldous Huxley, Majmun i bit)

SCENARIJ

NASLOVI, SURADNICI, i konačno, uz pratnju trublji i zbora likujućih anđela, ime PRODUCENTA.

Muzika mijenja raspoloženje, i, kad bi je skladao Debussy, bila bi ona tako nježna, tako otmjena, tako cjelovito lišena svake vagnerijanske nadmenosti i razuzdanosti, i najmanje štrausovske neuglađenosti! Jer ovdje na platnu, u nečem još savršenijem od Tehnicolora, čas je uoči svanuća. Noć kao da se stapa s tminom nekog gotovo nepomičnog mora; ali sa samih ivica neba providna se bjelina penje iz zelenkastog kroz tamnoplavo ka zenitu. Na istoku, vidi se zvijezda Danica. 

PRIPOVJEDAČ

Neizreciva ljepota, razumu neshvatljiv mir…

 

Ali, avaj, na našem ekranu

Ovaj amblem od amblema

Izgledat će možda poput

Ilustracije gospođe Netko

Za pjesmu Elle

Wheeler Wilcox.

U potrazi za oplemenjenjem Prirode

Umjetnost prečesto proizvodi

Tek iskrivljen njezin lik.

Ali smjelost nek’ je put;

I stoga vas, Vas tamo u publici,

Bilo kako i uz bilo koju cijenu,

Wilcoxovom ili gorim,

Mora vas se podsjetiti,

Ponukati da upamtite,

Preklinjati da budete spremni

Uvidjeti što je Što.

 

Dok Pripovjedač govori, postepeno se zatamnjuje naš amblem amblema Vječnosti i pojavljuje se unutrašnjost kino dvorane ispunjene do posljednjeg mjesta. Prizor se postepeno otamnjuje, i odjednom postajemo svjesni da publiku sačinjavaju za ovu priliku prikladno odjeveni babuni, obaju spolova i svake dobi, od prvog do drugog djetinjstva.

 

PRIPOVJEDAČ 

 

Ali čovjek, ponosit čovjek,

Zagrnut neznatnom zbijenom moći –

Neupućen je u ono što uvjerenjem drži.

Proziran mu duh – poput srdita majmuna,

Nastrane ludosti pod nebeskim svodom čini

I tjera anđele u plač.

 

---

ulomak iz Aldous Huxley, Majmun i bit, Zagreb 1986., str. 40.-42., preveo: Nenad Marjanović-Zulim, izvornik: Aldous Huxley, Ape and Essence (1948)