igre? jezične igre? obiteljske sličnosti? (ulomak iz Ludwig Wittgenstein, Filozofijska istraživanja)

65. … Jer moglo bi mi se prigovoriti: “Ti sebi stvar olakšavaš! Govoriš o svim mogućim jezičnim igrama, ali nigdje nisi rekao što je ono bitno jezične igre, pa dakle i jezika. Što je svim ovim procesima zajedničko, te ih čini jezikom ili dijelovima jezika. …”

I to je istina. – Umjesto da navedem nešto što je svemu što nazivamo jezikom zajedničko, kažem da ovim pojavama uopće nije zajedničko jedno, zbog kojega za sve njih primjenjujemo jednaku riječ, – već su one na mnogo različitih načina međusobno srodne. A zbog te srodnosti ili tih srodnosti sve ih nazivamo “jezicima”. Pokušat ću to objasniti.

66. Razmotri jednom procese koje nazivamo “igrama”. Mislim na igre na ploči, igre kartama, igre loptom, borilačke igre, itd. Što je svima njima zajedničko? – Nemoj reći: “Mora im nešto biti zajedničko jer se inače ne bi zvale ‘igrama’ ” – nego pogledaj je li svima njima nešto zajedničko. – Jer kad pogledaš, nećeš, doduše, vidjeti nešto što bi bilo zajedničko svima, ali vidjet ćeš sličnosti, srodnosti, i to čitav niz. Kao što je rečeno: ne misli, nego gledaj! – Pogledaj npr. igre na ploči s njihovim mnogostrukim srodnostima. Prijeđi sad na igre kartama: ovdje nalaziš mnoge podudarnosti s onom prvom skupinom, ali mnoge zajedničke značajke nestaju, druge se pojavljuju. Ako prijeđemo sad na igre loptom, ponešto zajedničkog ostaje očuvano, ali mnogo toga se gubi. – Jesu li sve ‘zabavne’? Usporedi šah s mlinom. Ili u svima ima pobjeđivanja i gubljenja, ili konkurencije igrača? Pomisli na pasijans. U igrama loptom ima pobjeđivanja i gubljenja; ali kad dijete baca loptu na zid pa je opet hvata, ta je značajka nestala. Pogledaj koju ulogu imaju umješnost i sreća. I koliko je različita umješnost u šahovskoj igri i umješnost u tenisu. Pomisli sad na igre u kolu: ovdje je element zabave, ali koliko je drugih karakteristika nestalo! I tako možemo proći kroz mnoge, mnoge druge skupine igara, Vidjeti kako se sličnosti pojavljuju i nestaju.

A ishod tih razmatranja sada glasi: vidimo kompliciranu mrežu sličnosti koje se međusobno prelamaju i križaju. Sličnosti u velikom i malom.

67. Ne mogu ove sličnosti bolje karakterizirati nego riječju “obiteljske sličnosti”; jer tako se prelamaju i križaju različite sličnosti koje postoje među članovima jedne obitelji: rast, crte lica, boja očiju, hod, temperament, etc., etc. – I reći ću: ‘igre’ tvore jednu obitelj. …

wittg1

Ludwig Wittgenstein (1889.-1951.)

68. … Što je još igra, a što više nije? Možeš li odrediti granice? Ne. Možeš povući nekakve: jer još nikakve nisu povučene. (Ali to te još nikad nije zasmetalo kad si primjenjivao riječ ”igra”.)

“Ali onda ta primjena riječi dakako nije regulirana; ‘igra’ koju igramo s njom nije regulirana.” – Nije posvuda pravilima ograničena; ali nema ni pravila npr. za to koliko se visoko u tenisu smije baciti loptica, ili koliko jako, ali tenis je ipak igra i ona također ima i pravila.

69. Pa kako bismo nekome objasnili što je igra? Vjerujem da bismo mu opisivali igre i mogli bismo dodati opisu: “To i slično naziva se ‘igrama’.” Pa zar mi sami znamo više? Zar samo drugome ne možemo točno reći što je igra? – Ali to nije neznanje. Granice ne poznajemo zato što one nisu povučene. Kao što je rečeno, možemo – za neku posebnu svrhu – povući granicu. Činimo li tek time pojam upotrebljivim? Nipošto! Osim za tu posebnu svrhu. Jednako tako kao što mjernu jedinicu ‘1 korak’ nije učinio upotrebljivom onaj tko je dao definiciju: 1 korak = 75 cm. A ako hoćeš reći “ali prije toga to nije bila egzaktna mjerna dužina”, odgovaram: dobro, tada je bila neegzaktna. – Premda mi još duguješ definiciju egzaktnosti.

70. “Ali ako je pojam ‘igra’ na ovaj način neograničen, onda zapravo i ne znaš što misliš pod ‘igra’.” – Ako dajem opis: “Tlo je bilo posve prikriveno biljkama”, – hoćeš li reći da ne znam o čemu govorim prije nego što mogu dati definiciju biljke? …

71. Može se reći da je pojam ‘igra’ pojam s nejasnim rubovima. – “Ali, je li jedan nejasni pojam uopće neki pojam?” – Je li mutna fotografija uopće slika nekog čovjeka? Zaista, je li baš uvijek prednost mutnu sliku zamijeniti oštrom? Nije li ona mutna često upravo ono što trebamo?

… Je li besmisleno reći: “Zadrži se otprilike ovdje!”? Zamisli da stojim s nekim na trgu i kažem to. Pritom neću čak ni povući nikakvu granicu, nego ću recimo rukom učiniti pokaznu kretnju – kao da mu pokazujem određenu točku. A upravo se tako objašnjava, recimo, što je igra. Dajemo primjere i hoćemo da oni budu u određenom smislu shvaćeni. …

75. Što znači: znati što je igra? Što znači to znati i ne moći to reći? Je li ovo znanje nekakav ekvivalent neizgovorene definicije? Tako da bih je, ako bi bila izgovorena, mogao priznati kao izraz svoga znanja? Zar nije moje znanje, moj pojam o igri, sasvim izražen u objašnjenjima koja bih mogao dati! Naime u tome da opisujem primjere igara različite vrste; da pokazujem kako se po analogiji s ovima mogu konstruirati druge igre na sve moguće načine; da kažem da bi to i to zacijelo jedva još nazivao igrom; i mnogo tome sličnog. …

78. Usporedi: znati i reći:

koliko je m visok Mont-Blanc  –

kako se upotrebljava riječ “igra” –

kako zvuči klarinet.

Tko se čudi da se nešto može znati, a ne i reći, možda misli na slučaj poput onog prvog. Zacijelo ne na slučaj poput trećeg.

ulomak iz Ludwig Wittgenstein, Filozofijska istraživanja, Zagreb 1998., str. 31.-36., preveo: Igor Mikecin, izvornik: Ludwig Wittgenstein, Philosopische Untesuchungen (1953)

(ulomci najprije objavljeni na forum.hr: Igra je igra)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s