cogito? (ulomak iz Damir Barbarić, Descartes i Rene Descartes, Meditacije o prvoj filozofiji)

Da se čuveno Descartesovo cogito ne smije bez daljnjega naprosto prevesti s ”mislim”, zadržavajući pritom to ”mišljenje” u nekoj prosječnoj neodređenosti predodžbe, očito je već iz Descartesova teksta osmog odjeljka druge meditacije, gdje je cogito izrijekom pokazano kao ono zajedničko i objedinjujuće za prividno tako različite duhovne djelatnosti kao što su dvojenje, razumijevanje, potvrđivanje, nijekanje, htijenje, nehtjenje, uobražavanje i zamjećivanje. I u jednom pismu nepoznatom primatelju iz ožujka 1638. ustvrđuje Descartes da riječ cogitatio uzima za sve djelatnosti duše, na taj način da su cogitationes ne samo razmatranja i očitovanja volje, nego i same djelatnosti gledanja, slušanja, odlučivanja za jedan pokret radije nego za drugi itd. Štoviše, neće se ustručavati ni stava da to tako shvaćeno ”mišljenje” – točnije kazano ”samosvijest”, no dakako bitno dinamički i djelatno shvaćena – čini samu unutrašnju narav duše, te stoga u njoj nikad ne prestaje. U pismu pateru Gibieufu od 19. siječnja 1642. veli:

Razlog iz kojeg vjerujem da duša uvijek misli isti je onaj koji me čini vjerovati da svjetlo uvijek svijetli, pa i ako nema nikakvih očiju koje ga vide, da je toplina uvijek topla, pa i ako se nitko na njoj ne grije, da tijelo, odnosno protegnuta supstancija uvijek posjeduje protegu, i sasvim općenito, da ono što sačinjava narav neke stvari uvijek jest u njoj, dok god postoji. Tako da bi mi, kaže li se da duša prestaje misliti, lakše bilo povjerovati da prestaje postojati nego shvatiti da je bez misli.

Često je opet cogitatio, trudeći se što bolje sebi i drugima približiti smisao i značenje toga što pod tim sam shvaća, nazivao i ”refleksijom”. Tako primjerice u jednom pismu Arnauldu od 29. srpnja 1648. kaže:

[…] kad pak odrasli nešto zamjećuje, ujedno zamjećuje i to da je zamijetio; ovaj drugi opažaj nazivam refleksijom te ga odnosim samo na razum, premda je zamjedbi tako pripojen da bivaju ujedno i ne izgledaju kao da se mogu uzajamno odvojiti.

Po riječi samoj, cogito je složeno od co i agito. Agito je opet iterativ od ago i znači neprestano, bolje rečeno stalno iznova na nešto nagoniti ili k nečemu tjerati. Ta upravljenost spram nečega određenog upravo je ono bitno u izrazu agito: goniti na, tjerati k… Riječca co (cum, σύν) kazuje pak neku skupljenost, sabranost, vezanost uz nešto i upućenost nečemu. Cogito, to navodno ”mislim”, znači zapravo neku sabranost u upravljenosti na nešto određeno.

A upravo se u tome, izgleda, očituje bit onoga što inače nazivamo samosviješću. Uostalom, u Načelima filosofije i sam Descartes kaže:

Pod imenom kogitacije razumijem sve ono što se s nama zbiva dok smo svjesni, ukoliko je u nama svijest o tome.

ulomak iz Damir Barbarić, Rene Descartes, u Filozofija racionalizma, Zagreb 1997., str. 77.


[u skladu s tim, pokusno mijenjam u Ladanovom prijevodu svugdje cogito iz “mislim” u “svjestan sam”]

prva meditacija: o stvarima o kojima se može dvojiti

Opazio sam – tomu je već nekoliko godina – kako sam u svojoj prvoj dobi bi primio mnoge lažne pod istinite stvari i koliko su dvojbene one koje sam poslije na te iste nadogradio, te da se stoga treba jednom u životu sve to preokrenuti, pa početi iznova od prvih osnova, želim li u znanostima utemeljiti štogod čvrsto i postojano…

…um nalaže da pristanak pritom treba uskratiti ništa manje onim [mnijenjima (opinioni)] što su nedovoljno pouzdana i nedvojbena nego onima što su očito lažna; budem li našao kakav god razlog za dvojbu u bilo kojem od njih dostajat će to da ih sasvim odbacim. …

…jasno uviđam da se nikakvim znacima ne može razlikovati java od sna…

Pretpostavit ću stoga ne najboljega Boga, izvora istine, nego nekakva zloduha (genius malignus) koji je u najvećoj mjeri moćan, koji je uložio sve svoje umijeće u to da mene prevari: mislit ću kako nebo, uzduh, zemlja, boje, likovi, zvukovi i sve ostale izvanjske stvari nisu ništa drugo nego obmane snova, zamke koje je postavio mojoj lakovjernosti: promatrat ću samog sebe kao da nemam ruku, ni očiju, ni mesa, ni krvi, niti kakva osjetila, nego da sve to imama jer krivo mislim: ustrajat ću tvrdoglavo u takvom razmišljanju pa ako već u mojoj moći ne bude spoznati štogod istinito barem ću očvrsnula uma sačuvati u sebi ono što imam, ne prihvaćajući lažne stvari te mi neće ništa moći nametnuti onaj obmanjivač, pa ma koliko bio moćan i lukav. Ali takva zadaća je naporna a neka me lijenost vraća u svakodnevnu životnu kolotečinu. Nego kao kakav sužanj koji se u snovima hrani zamišljenom slobodom; pa i kad osjeti poslije da sanja boji se probuditi, te se uljuljkava ugodnim tlapnjama: tako se i sam od sebe prepuštam starim mislima i bojim se probuditi, iz straha da me naporno bdijenje ne samo ne izvede na kakvu svjetlost, nego još uvali među neprozirne tmine nastalih teškoća. …

druga meditacija: o naravi ljudskog duha; da je on poznatiji od tijela

Jučerašnjom meditacijom bačen sam u takve dvojbe da ih više ne mogu zaboraviti a ne vidim ni načina na koji bi se mogle razriješiti, nego kao da sam odjednom bačen u duboki vir, toliko sam osupnut, pa niti mogu nogom dno doseći niti pak isplivati na površinu. Ipak ću ponovno pokušati onim istim putem kojim sam se jučer bio zaputio… i nastavit ću tako sve dok ne spoznam štogod sigurno ili barem da spoznam zasigurno da ništa nije sigurno. …

Pretpostavljam stoga da su lažne sve stvari koje vidim; vjerujem kako nikad nije postojalo ništa od onih stvari koje predočava lažljivo pamćenje; nemam nikakvih osjetila; tijelo, oblik, protežnost, gibanje i mjesto tek su utvare. Što će onda biti istinito? Možda jedino to da ništa nije sigurno. …

Ne postoji li kakav Bog – ili da ga nazovem bilo kojim drugim imenom – koji mi je usadio te misli? Ali zašto da tako mislim kad bih možda i sam mogao biti njihovim tvorcem? Nisam li dakle barem ja sâm nešto? Ali već zanijekah da imam ikakva osjetila, ikakvo tijelo; a ipak oklijevam; ali kamo odatle? …

Ali postoji neki obmanjivač, veoma moćan i lukav, koji me uvijek umješno vara. Samo, bez ikakve dvojbe, ako me i vara, ja jesam; pa neka vara koliko može nikad neće postići da ne budem ništa sve dok sam ja svjestan (cogito) da nešto jesam. Stoga, pošto se o svemu dobro promislilo, može se reći kako ovaj iskaz: ja jesam, ja postojim, koliko god ga puta izrekao ili duhom poimao, nužno jest istinit. …

Ovdje iznalazim, svijest (cogitatio) je to, ona se jedina ne može od mene odcijepiti; ja jesam, ja postojim, to je sigurno. No kako dugo? Samo tako dugo dok sam svjestan (cogito); moglo bi naime možda biti da prestanem li sasvim s tim svjesnim-biti (cogito), smjesta tad prestajem i biti. Ne tvrdim sada ništa osim ono što je nužno istinito; ja sam stoga ukratko nešto svjesno (res cogitans), to jest duh, ili duša, ili razum, ili um što su nazivi kojih mi značenje ne bijaše poznato ranije. Ja sam dakle nešto istinito i doista postojeće; ali kakvo nešto? Rekoh, svjesno (cogitans). …

Ali ipak, što sam ja? Nešto svjesno (res cogitans). Što je to? Naravno: ono što dvoji, razumijeva, tvrdi, niječe, hoće, neće, te zamišlja i osjeća. …

Što se razlikuje od moje svijesti (cogitatio)? Što se može nazvati odvojenim od mene samoga? Jer da sam ja taj koji dvojim, koji razumijevam, koji hoću – toliko je očito da nema ničeg drugog čime bi se bjelodanije objasnilo. Ali ja sam zaista i onaj koji zamišljam; pa iako možda – kao što već pretpostavih – ni jedna zamišljevina nije istinita, ipak sama moć zamišljanja doista postoji i dio je moje svijesti (cogitatio). Isto tako ja sam onaj koji osjećam ili onaj koji osjetilima prima tjelesnine: naime svjetlost vidim, čujem buku, osjećam toplinu. Ali i te stvari da su lažne, jer zapravo sanjam. No izvjesno se vidi da vidim, da čujem, da se zagrijavam…a to strogo uzeto nije ništa drugo do biti-svjestan (cogito).

ulomak iz Rene Descartes, Metafizičke meditacije, Zagreb 1994., str. 32.-56., preveo: Tomislav Ladan, izvornik: Meditationes de prima philosophia (1641)

(ranije dijelom objavljeno na forum.hr: Descartes ”Meditacije” (viii.’05) i u cijelosti na sada nepostojećoj stranici differentia specifica (xi.’05.))

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s