struktura? (ulomak iz Hans-Georg Gadamer, Početak filozofije)

Ovdje bih želio samo u sasvim sažetoj formi dozvati u sjećanje ono što je prema mome dojmu utemeljujuće kod Diltheya, naime pojam strukture, koji se, naravno, koristi u obuhvatnom smislu, a ne u specijalnom značenju današnjeg strukturalizma. Pozornosti je vrijedna činjenica Diltheyevo uvođenje pojma strukture u filosofsku diskusiju. Na strani znanosti o čovjeku to označava prvi otpor od strane znanosti o čovjeku prodiranju prirodoznanstvene metodologije. …

dilthey-studium-kahlmeyer1

Wilhelm Dilthey (1833.-1911.)

U ovim okvirima “struktura” znači da osim kauzalnog istraživanja postoji još jedan način razumijevanja istine. Struktura označava veze dijelova od kojih se nijednog ne poima tako da bi mu pripadala prednost. To odgovara teleološkom sudu treće Kantove kritike, gdje je u nepobitnoj formi prikazano nešto očigledno, naime da u živom organizmu nijedan dio ne dolazi na prvo mjesto i jedini obavlja zadaću vođenja, dok bi ostali bili drugog ranga. Naprotiv, svi su dijelovi u organizmu ujedinjeni i svi mu služe. Izraz “struktura”  po sebi potječe iz arhitekture i prirodnih znanosti, no u značenju koje važi kod Diltheya je on mišljen uvelike metaforički. Struktura znači da ne postoji najprije neki uzrok, a onda neki učinak, nego da se radi o međusobnoj igri djelovanja.

Sukladno tome, Dilthey u igru uvodi jedan daljnji pojam, koji je za mene bio od još većeg značaja, naime pojam “djelatnog sklopa”, koji ne cilja na razlikovanje između uzroka i učinka, već na povezivanje djelovanja koja sva skupa stoje u odnosu jedna prema drugima. Dakle, onako kako je to kod živog organizma, ali i kod umjetničkog djela. Diltheyev omiljeni primjer je struktura melodije. Melodija nije puki uzastopni slijed tonova. Jer melodija ima svršetak i u tome svršetku ona nalazi svoje ispunjenje. Kao što je poznato, značajka koja odlikuje istančanog slušatelja glazbe – i to osobito slušatelja teže glazbe – okolnost je da on, za razliku od ostalih, sam primjećuje u kojem trenutku kompozicija dolazi do svršetka te istom počinje odobravajući pljeskati, budući da se djelo u svršetku ispunilo. Umjetničko djelo, poput organizma, tvori prostrukturirani djelatni sklop te je stoga bjelodano da nitko ne može dvojiti – dokle god se nalazimo u području estetskog – da objašnjenje umjetničkog djela ne može biti kauzalnog tipa, nego se mora zasnivati na pojmovima kao što su harmonija i međusobno djelovanje, dakle mora se bazirati na strukturi. Ovim načinom razmatranja Dilthey želi opravdati originalnost i autonomiju duhovnih znanosti. U njima doista postoji jedna vrsta evidencije o strukturnim sklopovima i jedan način razumijevanja koji je posve različit od načina postupanja s kojima barataju ondašnje prirodne znanosti s njihovim mehanicističkim razumijevanjem.

ulomak iz Hans-Georg Gadamer, Početak filozofije,Zagreb 2000., str. 22.-23., preveli: Tomislav Bracanović, Željko Pavić, izvornik: Hans-Georg Gadamer, Der Anfang der Philosophie, 1996

(najprije  objavljeno na prvom izdanju bloga: struktura?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s