trostrukost ideja čistoga uma: svijet, duša, Bog? (ulomci Immanuela Kanta i interpreta)

Ljudski um, kaže Kant, ima jedan nužan interes za onim neuvjetovanim – jedan poriv za onim cjelovitim i apsolutnim. To nije puka žudnja ili osjećajno uzbuđenje, nego racionalni poriv koji prikazuje narav racionalnosti. Biti racionalan znači, između ostalog, zahtjevati razlog i objašnjenje za sve, uključujući i za svaki razlog ili objašnjenje koje smo primili na prethodnoj razini. U načelu, stoga, taj zahtjev ne može biti zadovoljen dok nije dosegnuto neko potpuno i apsolutno objašnjenje. Činjenica da nastojimo znati sveobuhvatne razloge za postojanje svijeta – da pitamo pitanja o svijetu kao cjelini ili tražimo apsolutne i krajnje elemente u stvarima – stoga nije neki hir znatiželjnog duha nego jedan bitan element ljudskog uma. …

Dijalektika je područje u kojemu se razmatra i podvrgava kritičkoj strogosti ta vrsta “velikih”, apsolutnih pitanja. … Ono bezuvjetno je sveobuhvatno i potpuno polje rasprave, jer, pretpostavlja se, sadrži sve unutar sebe, uključujući relevantna objašnjenja samoga sebe. Kako poriv ka apsolutnom poprima oblik poriva prema sveukupnosti, postavljamo pitanja o kosmosu kao cjelini, o Bogu kao najobuhvatnijem stvarnom biću, te o duši kao pretpostavljenoj supstanciji koja drži zajedno ukupnost nečijih mentalnih činova i stanja.

ulomak iz Yirmiyahu Yovel, Kant’s Philosophical Revolution, Princeton & Oxford 2018., str. 88.-89., preveo: ja


[T]ranscendentalni umski pojam nije ništa drugo nego pojam o totalitetu uvjeta za nešto što je dano kao uvjetovano. Kako pak samo ono neuvjetovano omogućuje totalitet uvjeta, i kako je obratno sam totalitet uvjeta uvijek neuvjetovan, to se čisti umski pojam uopće može objasniti pomoću pojma neuvjetovanoga ukoliko on sadržava osnovu sinteze onoga što je neuvjetovano.

Koliko je dakle vrsta odnosa koje čovjek sebi predstavIja pomoću kategorija, toliko će također biti vrsta čistih umskih pojmova, pa će se dakle

  • prvo morati potražiti ono neuvjetovano za kategoričnu sintezu u subjektu,
  • drugo za hipotetičnu sintezu članova jednoga niza,
  • treće za disjunktivnu sintezu dijelova u jednome sustavu.

Ima naime upravo toliko vrsta umskih zaključaka od kojih svaka … vodi do neuvjetovanoga:

  • jedna do subjekta koji sam nije više predikat,
  • drugi do pretpostavke koja ništa više ne pretpostavlja,
  • a treća do agregata članova razdiobe za koje se ništa više ne zahtijeva, da se razdioba pojma dovrši.

Stoga su čisti umski pojmovi o totalitetu u sintezi uvjeta nužni bar kao zadaci da se jedinstvo razuma po mogućnosti produži do neuvjetovanoga, pa su osnovani u prirodi ljudskog uma, makar ovim transcendentalnim pojmovima uostalom i nedostajala primjerena im upotreba in concreto. …

Ja razumijevam pod idejom nužni umski pojam kojemu u osjetilima ne može biti dan nikakav kongruentni predmet. Prema tome su naši čisti umski pojmovi, koje smo sada razmatrali, transcendentalne ideje. One su pojmovi čistoga uma, jer svaku iskustvenu spoznaju smatraju kao određenu apsolutnim totalitetom uvjeta. One nisu hotimično izmišljene, nego su zadane samom prirodom uma, pa se zato nužno odnose na cijelu upotrebu razuma. One su napokon transcendentne i prelaze granice svakog iskustva, u kojemu se dakle nikada ne može javiti predmet koji bi bio adekvatan transcendentalnoj ideji. … Transcendentalni umski pojam odnosi se uvijek samo na apsolutni totalitet u sintezi uvjeta, pa se uvijek završava samo kod onoga što je posve, tj.u svakome pogledu neuvjetovano. … Premda mi o transcendentalnim umskim pojmovima moramo reći: oni su samo ideje, to ih nipošto ne trebamo smatrati kao suvišne i ništetne. Jer ako se već pomoću njih ne može odrediti nikakav objekt, ipak oni u stvari i neopaženo mogu služiti razumu kao kanon njegove proširene i jednoglasne upotrebe.

ulomak iz Immanuel Kant, Kritika čistoga uma, Zagreb 1984., str. 167.-170., preveo: Viktor D. Sonnenfeld, izvornik: Immanuel Kant, Kritik der reinen Vernunft (1781, 1787)


Razum spaja pojmove u sudove. Um povezuje sudove u zaključke. … Izvodi li se iz dvaju ili više sudova, nazivlje se posredan zaključak. To posredno zaključivanje navlastita je zadaća uma i ponajbolje izražava njegovu bit. …

Iz tablice formi sudova znamo da su tri takve relacije moguće:

  • kategorična,
  • hipotetična
  • i disjunktivna relacija

odnosno

  • bezuvjetan,
  • uvjetan
  • i isključiv odnos.

U skladu s tim postoje tri vrste umskih zaključaka.

U kategoričnom su zaključku premise kategorični (bezuvjetni) sudovi. Zato zaključak vrijedi bez ikakva uvjeta:

  1. “Sve ribe su kralježnjaci”
  2. “Oslić je riba”
  3. “Oslić je kralježnjak”

U hipotetičnom zaključku barem gornja premisa mora biti hipotetični (uvjetovan) sud. Onda i zaključak vrijedi samo uvjetno:

  1. “Ako ruža ne dobije vodu, mora uvenuti”
  2. “Ruža ne dobiva vodu”
  3. “Ruža mora uvenuti”

U disjunktivnom je zaključku barem gornja premisa disjunktivan (isključiv) sud. Zaključak mora vrijediti isključno:

  1. “Ruže su ili crvene ili bijele ili žute”
  2. “Ova je ruža crvena”
  3. “Ova ruža nije ni bijela ni žuta”

… Svi sudovi iskustva, a to su oni koje razum predaje umu, jesu uvjetni. Ne stječu se načelom proturječnosti, nego primjenom zakona kauzalnosti: svaka pojava ima uzrok kao uvjet, a uzrok je neka druga pojava koja ima neki drugi uzrok kao uvjet itd. Razum (Verstand) otkriva uzročnu svezu među pojavama i njegova se uloga svodi na uspostavljanje te sveze, pa i ako bi se ta sveza bezgranično nastavljala. Međutim, um (Vernunft) će po svojoj naravi i ovdje unositi jedinstvo u mnogoličje uvjeta (Mannigfaltigkeit der Bedingungen). To znači da će ovdje težiti bezuvjetnom koje omogućuje da se beskonačan red uvjeta obuhvati kao jedinstvo. Taj umski pojam bezuvjetnoga (Vernunftbegriff des Unbedingten) jest ideja. Potječe od čiste, apriorne djelatnosti uma…

Dakle, na osnovi triju različnih formi zaključivanja nastat će tri različita umska pojma odnosno tri ideje.

  • … Um uz pomoć kategoričnoga zaključka dolazi do ideje nečega što je u osnovi svih naših mogućih predodžbi, dakle ideje bezuvjetnog jedinstva mislećega subjekta odnosno ideje duše.
  • … Pomoću hipotetičnoga zaključivanja naš um stječe ideju bezuvjetnog jedinstva svih pojava odnosno ideju svijeta.
  • … Na temelju razumske djelatnosti u disjunktivnom zaključivanju nastaje ideja bezuvjetnog jedinstva svih predmeta mišljenja uopće odnosno ideja Boga.

ulomak iz Josip Talanga, Kant, skripta, str. 41.-43.


Iz prirodnog odnosa, što ga transcendentalna upotreba naše spoznaje i u zaključcima i u sudovima mora imati prema logičkoj upotrebi, razabrali smo da će biti samo tri vrste dijalektičkih zaključaka koje se odnose na one tri vrste zaključaka pomoću kojih um na osnovi načela može doći do spoznaja, i da je u svima njegov posao da se od uvjetovane sinteze, za koju je razum uvijek vezan, digne do neuvjetovane koju razum nikada ne može postići.

Općenitost svakog odnosa što ga naše predodžlbe mogu imati jest:

1) odnos prema subjektu,

2) odnos prema objektima, i to ili prema objektima kao pojavama ili kao predmetima mišljenja uopće.

Ako se ova podrazdioba poveže s gornjom razdiobom, onda je svaki odnos predodžbi o kojemu mi sebi možemo stvoriti iii pojam iii ideju trostruk:

1) odnos prema subjektu,

2) prema raznolikosti objekta u pojavi,

3) prema svima stvarima uopće.

… Prema tome će se sve transcendentalne ideje dati svrstati pod tri klase, od kojih

  • prva sadrži apsolutno (neuvjetovano) jedinstvo misaonoga subjekta,
  • druga apsolutno jedinstvo niza uvjeta pojave,
  • treća apsolutno jedinstvo uvjeta svih predmeta mišljenja uopće.

Misaoni je subjekt predmet psihologije, skup svih pojava (svijet) predmet kosmologije, a stvar koja sadržava najviši uvjet mogućnosti svega (biće svih bića) što se može pomišljati jest predmet teologije. Prema tome čisti um daje ideje za transcendentalnu nauku o duši (psychologia rationalis), za transcendentalnu znanost o svijetu (cosmologia rationalis), napokon i za transcendentalnu spoznaju Boga (theologia transcendentalis).

ulomak iz Immanuel Kant, isto., str. 172.-173.

Jedna misao o “trostrukost ideja čistoga uma: svijet, duša, Bog? (ulomci Immanuela Kanta i interpreta)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s