budnost?

Budnima je svijet/red (kosmos) jedan i zajednički.

Mnogoukost uvid imati ne uči.

(Heraklit, fragmenti 89. i 40.)


Ali znati znači: moći bdeti u istini. Istina je obelodanjenost onoga što biva. Znati je prema tome: moći bdeti u obelodanjenosti onoga što biva, izdržavati je. Imati puka poznavanja, ma koliko ona bila obimna, nije neko znanje. I ako se ta poznavanja rasporedom studija i ispitnim odredbama sažimaju na ono što je najvažnije, ona nisu neko znanje. I ako su ta, na najnužniju potrebu skresana, poznavanja “bliska životu”, njihovo posedovanje nije neko znanje. Onaj ko takva poznavanja nosi unaokolo i uz to je uvežbao i još neke praktične smicalice, taj će i pored toga, suočen sa stvarnom stvarnošću, koja je uvek drugačija negoli ono što malograđanin razumeva pod bliskošću životu i stvarnosti, biti bespomoćan i nužno će postajati šeprtlja. Zašto? Zato što on nema nekog znanja, jer znati znači: umeti učiti.

Svakidašnji razum podrazumeva, naravno, da neko znanje ima onaj kome više nije potrebno da uči, zato što je to već izučio. Ne: zna samo onaj ko razume da uvek ponovo mora da uči i koji je na osnovu toga razumevanja sebe doveo pre svega do toga da stalno može da uči. To je mnogo teže negoli posedovati poznavanja.

(ulomak iz Martin Hajdeger, Uvod u metafiziku, 1976., str. 38.-39., preveo: Vlastimir Đaković, preveo: Vlastimir Đaković, izvornik: Martin Heidegger, Einführung in die Metaphysik (1953.), predavanja iz 1935.)


Riječ Veda potječe iz vidya i u vezi je s latinskim videre, što otprilike znači … vidjeti. … Ispravnije je reći da je značenje vidye: znanje. Tako misli Guénon. .. Zbilja je međutim beskrajno jednostavnija i važnija. Značenje Veda (vidya) je budnost. Veda je sačuvala budnost, čuva je i predaje dalje, i to je duh iskonskog doba, bit pretpovijesnog vremena. Jedinstvena zadaća Veda jest probuditi, donijeti budnost i održavati budnim. Da bi znao čovjek mora vidjeti; ali da bi vidio mora biti budan. …

Budnost je čovjekova metafizička osjetljivost. … Stalni atribut Buddhe je da je savršeno probuđen. Ali i sama riječ buddha znači duhovnu budnost. … Tko je skinuo sve vrste pospanosti, taj ne spava više ni u svojim osjetilima, ni u strastima, ni u razumu, ni u željama, ni u svojemu zatvorenom ljudskom Ja. …

Heraklit kaže da pospani imaju svoje posebne svjetove, a budni imaju jedan jedini zajednički svijet. … Što netko dublje spava, što je dublje potonuo u omamljenost, to je odvojeniji, osamljeniji, individualniji i osobniji. Stanje svojstveno avidyi je … nikad ni ne slutiti da iznad prirode, meta ta physika, postoji nešto i ako se kad spotakne u snu te se dogodi da mora otvoriti oči, opet i dalje nešto sanja: životni cilj, ideal, strast, čast, uvijek nešto što dolazi iz Ja i čemu je Ja cilj. Istinsku zbilju vidi samo kao prikovani čovjek u spilji okrenut leđima prema ulazu, koji na nasuprotnom zidu gleda prolazne sjene. I dubina spavanja ovisi o tome koliko netko smatra svoja snoviđenja zbiljskim; koliko smatra svoja razočaranja i svoje opsjene istinitim; koliko drži da je mrak svjetlost. …

Prvi je znak budnosti da se u čovjeku javlja nejasna sumnja: maya ili osjetilni svijet samo je čarolija, me on, kako Platon kaže. … [P]očinje nešto slutiti meta ta physika, iznad prirode. Metafizički dodir je prva postaja budnosti. … Pospana omamljenost u zatvorenom životu živi posebno, budnost je otvoreni bitak i sva bića žive u istom svijetu. Tko se probudio taj je iskoračio iz zatvorenog života. U njegovu se biću naglo otvaraju sva vrata, svo znanje mu postaje dostupno… To je smisao Veda.

U Europi misle kako Vede uče da je spas u znanju. To je uvjerenje tako glupo i prizemno, kao znanost koja ga širi. O znanju, naime, nema riječi. Vidya ne znači znanje nego budnost. … Znanje ne spašava. Jedino budnost. Jer što je spad? Ne drugo, nego skinuti individualno Ja i postati univerzalna osoba. Ne drugo, nego iz pospane omamljenosti i probuditi se u zbilji.

(ulomak iz Bela Hamvas, Scientia sacra, Zagreb 1995., sv.1., str. 23., 25.-26., 31., 33., 34.,prevela: Jadranka Damjanov, izvornik: Bela Hamvas, Scientia sacra (prvi put objavljeno 1988., pisano 1943.-44.)


Da bi se mogla čuditi, ljudska bića – a možda i narodi – moraju se probuditi. Znanost je način da ih se ponovno pošalje na spavanje.

(ulomak iz John M. Heaton, Wittgenstein i psihoanaliza, Zagreb 2001.)


(najprije objavljeno na prvom izdanju bloga: budnost?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s