budnost? (ulomci Heraklita, Bele Hamvasa i Igora Mikecina)

onim bdijućima
jedan je i zajednički svijet
a od onih lijegajućih
svaki se u svoj
odvraća

mnogoukost umu ne uči

Heraklit, fragmenti 89. i 40., preveo: Igor Mikecin, u Igor Mikecin, Heraklit, Zagreb 2013., str. 265. i 303.


Riječ Veda potječe iz vidya i u vezi je s latinskim videre, što otprilike znači … vidjeti. … Ispravnije je reći da je značenje vidye: znanje. Tako misli Guénon. … Zbilja je međutim beskrajno jednostavnija i važnija. Značenje Veda (vidya) je budnost. Veda je sačuvala budnost, čuva je i predaje dalje, i to je duh iskonskog doba, bit pretpovijesnog vremena. Jedinstvena zadaća Veda jest probuditi, donijeti budnost i održavati budnim. Da bi znao čovjek mora vidjeti; ali da bi vidio mora biti budan. …

Budnost je čovjekova metafizička osjetljivost. … Stalni atribut Buddhe je da je savršeno probuđen. Ali i sama riječ buddha znači duhovnu budnost. … Tko je skinuo sve vrste pospanosti, taj ne spava više ni u svojim osjetilima, ni u strastima, ni u razumu, ni u željama, ni u svojemu zatvorenom ljudskom Ja. …

Heraklit kaže da pospani imaju svoje posebne svjetove, a budni imaju jedan jedini zajednički svijet. … Što netko dublje spava, što je dublje potonuo u omamljenost, to je odvojeniji, osamljeniji, individualniji i osobniji. Stanje svojstveno avidyi je … nikad ni ne slutiti da iznad prirode, meta ta physika, postoji nešto i ako se kad spotakne u snu te se dogodi da mora otvoriti oči, opet i dalje nešto sanja: životni cilj, ideal, strast, čast, uvijek nešto što dolazi iz Ja i čemu je Ja cilj. Istinsku zbilju vidi samo kao prikovani čovjek u spilji okrenut leđima prema ulazu, koji na nasuprotnom zidu gleda prolazne sjene. I dubina spavanja ovisi o tome koliko netko smatra svoja snoviđenja zbiljskim; koliko smatra svoja razočaranja i svoje opsjene istinitim; koliko drži da je mrak svjetlost. …

Prvi je znak budnosti da se u čovjeku javlja nejasna sumnja: maya ili osjetilni svijet samo je čarolija, me on, kako Platon kaže. … [P]očinje nešto slutiti meta ta physika, iznad prirode. Metafizički dodir je prva postaja budnosti. … Pospana omamljenost u zatvorenom životu živi posebno, budnost je otvoreni bitak i sva bića žive u istom svijetu. Tko se probudio taj je iskoračio iz zatvorenog života. U njegovu se biću naglo otvaraju sva vrata, svo znanje mu postaje dostupno… To je smisao Veda.

U Europi misle kako Vede uče da je spas u znanju. To je uvjerenje tako glupo i prizemno, kao znanost koja ga širi. O znanju, naime, nema riječi. Vidya ne znači znanje nego budnost. … Znanje ne spašava. Jedino budnost. Jer što je spas? Ne drugo, nego skinuti individualno Ja i postati univerzalna osoba. Ne drugo, nego iz pospane omamljenosti i probuditi se u zbilji.

ulomak iz Bela Hamvas, Scientia sacra, Zagreb 1995., sv.1., str. 23., 25.-26., 31., 33., 34.,prevela: Jadranka Damjanov, izvornik: Bela Hamvas, Scientia sacra (prvi put objavljeno 1988., pisano 1943.-44.)


Mnogoukost umu ne uči. Ako je mnogoukost, kako joj kazuje ime, učenost onih mnogih, tada je um (noos) izvor znanja onog jednog. Ono bivajuće koje um može imati ili neimati jest duša. Um nije urođena duševna moć nego moć koju duša stječe u naporu i izdržavanju dodira s onim jednim. A do imanja uma duša ne dospijeva na putu mnogoukosti. Uopće se um ne može steći nikakvim učenjem, napredovanjem u učenju, povećavanjem učenosti onih mnogih. Ono jedno jest nenaučnivo i nepodučivo i jedino se umom dade saznati. … To jedno raskriva se samo poniranjem u dušu gdje je skirveno prisutno. Raskrivanje onog jednog ujedno je rađanje uma u duši.

Samo ukoliko ima um (xyn nooi), duša je u stanju znati ono jedno, koje se upravo s obzirom na um imenuje onim svima bivajućima zajednim, onim sva sjedinjujućim, onim u svima sujesućim, (to xynon). Odatle povratno za svjedočenje slijedi da oni koji samo mnoga učeno poznaju, ostaju u osjećanju lišenom uma, a to znači bezumni za ono prvotno (axynetoi). Barbarske duše nisu drugo nego bezumne duše, kojima su upravo uslijed odsuća uma osjetila loši svjedoci.

Viđenje pripadno istinskoj povijesti dakle nije puko osjetilno viđenje naspram neosjetilnom znanju, nego je upravo umsko viđenje, viđenje u kojem um vidi očima.

ulomak iz Igor Mikecin, Heraklit, Zagreb: Matica hrvatska 2013., str. 146.-147. 


Knjigu se može nabaviti u knjižarama i kod nakladnika: Matica hrvatska

AL-03-Igor Mikecin_Heraklit_large (1).jpg

Jedna misao o “budnost? (ulomci Heraklita, Bele Hamvasa i Igora Mikecina)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s