anatomija je sudbina? (ulomci Stanleya Kelemana)

Život stvara oblike. Ti su oblici dio organizirajućeg procesa koji utjelovljuje emocije, misli i iskustva u strukturu. … Oblici pokazuju proces protoplazmatske povijesti koji nadilazi osobni ljudski oblik – … oblik osobe će se mijenjati zbog unutarnjih i vanjskih iskustava rođenja, rasta, diferencijacije, odnosa, parenja, reprodukcije, rada, rješavanja problema i smrti. Tijekom čitavog tog procesa na oblik djeluju izazovi i stresovi postojanja. Ljudski oblik obilježen je ljubavlju i razočaranjem. …

[M]ožemo postati svjesni promjena koje se iz časa u čas događaju u emocionalnom držanju. Kad bismo mogli fotografirati svoje živote i prikazati ih sliku po sliku, vidjeli bismo pokretne sekvencije emocionalnih oblika koji se mijenjaju. … Vodeći dijalog s oblicima iz svog okruženja – prvo s maternicom, zatim sa svojom majkom, a naposljetku i s mnogim drugima – oblikujemo slojeve emocionalnih oblika … [jednu] geometriju somatske svijesti…

Istražujući emocije i tijelo shvatio sam ono što je Freud tako rječito izrazio: ”anatomija je sudbina.” … Emocije ne postoje bez anatomije. Osjećaji imaju somatsku strukturu. … Životni izazovi i pojedinčeve reakcije na njih stvaraju oblik koji on primjenjuje da bi izrazio osjećaje uzbuđenja, zahtijevanja, ljubavi, brižnosti i spolnosti. …

Anatomija daje identitet, osobiti prepoznatljivi oblik i način funkcioniranja koji se temelji na tom obliku. Iz tih tjelesnih oblika spoznajemo genetsku, društvenu i osobnu povijest. Oblik odražava narav pojedinačnih izazova i načina na koji oni utječu na ljudski organizam. Anatomija je kinetička morfologija, oblici ljudskih procesa protegnuti kroz vrijeme. Konkretizacija bilo kojega našeg iskustva jest tjelesno ja. Nema iskustva bez utjelovljenja. Utjelovljen sam, dakle jesam.

ulomak iz Stanley Keleman, Emocionalna anatomija, Zagreb 2004., prevela: Meri Tadinac, izvornik: Stanley Keleman, Emotional Anatomy (1985)

stanley-keleman-5ba7ece1-9af7-4021-bd2a-4ac0857d1e3-resize-750

Stanley Keleman (1931.-2018.)

Postoji biološki proces koji se naziva “ontogeneza rekapitulira filogenezu”. Fetus ponavlja, na svom putu postanka čovjekom, glavne razine evolucijskog razvoja. Poprima oblike koji se neprekidno mijenjaju od začeća do rođenja, prolazi kroz povijest staničnog života, ribljeg, vodozemačkog, života sisavaca i ljudskih oblika.

Htio bih predložiti da ontogeneza također rekapitulira filogenezu izvan maternice, u drami koje se zbiva između djeteta i okoliša. Tijekom prvih triju godina te drame dijete uči prijeći iz horizontalnog u vertikalni položaj; i to je vjerojatno, uz stjecanje sposobnosti verbalnog jezika, najvažnije postignuće tijekom života. Možete li zamisliti količinu energije potrebnu za naučiti kako stajati? Da bi se podigao na dvije noge organizam mora sebe odvojiti od horizontalnog okoliša, okoliša ovisnosti. … Ne može postati neovisan sve dok leži dolje.

Izjednačavam vertikalnost s individualnošću. … Naša uspravnost predstavlja naprednost prirode. Odabiremo svoj put umjesto da smo vođeni. … Svi smo vidjeli ljude koji se snužde, gube svoju uspravnost i imaju sniženu živahnost. … Ako ljudi pokušaju živjeti u ležećem položaju, tad poravnavaju svoju uzbuđenost i poriču iznicanje svoje individualnosti. …

I razvoj bogatijih, nježnijih odnosa kao jedne postojane mogućnost u nečijoj egzistenciji ovisi o stajanju i izlaganju nježne strane tijela. Četveronožne životinje i životinje koje pužu … primaju svijet vidom i njuhom. Ali za ljude je čitava prednja strana tijela izložena – ne samo oči, nos i uši, nego i prsa i trbuh i spolni organi. Sve to se izlaže… To znači stajati uspravno. Stajati uspravno znači otvoriti se.

Ne susrećemo svijet samo očima i nosevima; susrećemo ga čitavom prednjom stranom svojih tijela. To je ono što predstavljamo svijetu. … Kad stojimo, izlažemo donju stranu svojih tijela. Stojimo otvoreni prema svijetu. Nekadašnja donja strana, nekad zaštićena, sad stoji prema vani. Naša mekoća, nježnost, izložena je okolišu i drugim judima. Tu je dublji i širi dodir koji kaže: “Spreman sam riskirati, susresti, prihvatiti. Dopuštam utjecaje. Kad se osjećam ranjivo i ugroženo, skupljam se; sužavam svoji životni prostor. Kad više nisam ugrožen, otvaram se ponovno i uzimam više prostora.” …

Biti uspravan stvara ljudske veze. Kako bih potpuno prenio osjećaj slobode u ljudskom iskustvu kojega predstavlja naše uspravno stajanje? Time što smo uzdignute glave slobodni smo gledati u daljinu, bez ograničenosti starim slikama i starim oblicima, slobodni … za novi korak…

Naša su tijela mi kao proces, ne kao stvari. Struktura je usporeni proces. Kako život gradi strukture, ugrađuje sebe. To kako smo živi, kako duboko odgovaramo i izražavamo se, to se pokazuje u skladnom obliku naših tijela, koje odražava našu povezanost osjećanja, mišljenja i djelovanja. To kako smo neživi, kako smo neutjelovljeni, to se otkriva kao nemogućnost odgovaranja, neskladnost i ograničena tjelesna pokretljivost. … To kako živimo svoja tijela je pripovijest našega procesa.

ulomak iz Stanley Keleman, Your body speaks its mind, 1975., str. 21.-30., preveo: ja

Jedna misao o “anatomija je sudbina? (ulomci Stanleya Kelemana)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s