Leibniz: individualna bit? (ulomci Leibniza, N. Miščevića i H. Heimsoetha)

Bitno svojstvo neke stvari (bića) jest svojstvo bez kojega ta stvar ne bi bila stvar koja jest. U filozofskoj tradiciji vodila se rasprava o tome postoje li samo vrsne biti (na primjer bit mačaka zajednička svim mačkama) ili postoje i biti pojedinaca (na primjer jedinstvena bit ili ”ovost” mačka Srećka). Aristotelovci su bili skloniji samo vrsnim bitima, dok je Leibniz predložio i postojanje individualnih biti.

ulomak iz Nenad Miščević, Uvod u Saul Kripke, Imenovanje i nužnost, Zagreb: Kruzak 1997.


Tako je svojstvo da se bude kralj, svojstvo koje pripada Aleksandru Velikom, ako se ono zamišlja kao odvojeno od njegova subjekta, nedovoljno za određivanje nekog individuuma, jer ono ne uključuje u sebi druga svojstva istog subjekta i ne zahvaća u sebi sve ono što leži u pojmu nekog određenog kneza; bog, naprotiv, koji vidi individualni pojam ili ”ovost” (”haecitiet”) Aleksandra, vidi u tomu u isti mah temelj i razlog za sve predikate koji se uistinu o njemu mogu izreći; on na primjer, vidi da će Aleksandar pobijediti Darija i Pora, on to, štoviše, zna a priori – dakle ne iz iskustva umire li Aleksandar prirodnom smrću ili zbog trovanja, o čemu nama samo povijest može nešto reći.

ulomak iz Gottfried W. Leibniz, Rasprava o metafizici, u G. W. Leibniz, Izabrani filozofski spisi, Zagreb: Naprijed 1980., preveo: Milivoj Mezulić, izvornik: Gottfried W. Leibniz, Discours de métaphysique (1686)


Leibnizov nauk o monadama daje klasični sustav individualizma. Sav njegov životni interes od prvog mladenačkog rada O principu individuacije do zadnjih spisa ostavštine usredotočen je na misao o biti, smislu i vrijednosti pojedinačnog bića. … Ono pojedinačno ne može iz realnijih općenitosti proizaći negacijom, a ono individualno u svojoj egzistenciji ne može potjecati samo od jednog (možda čak i sporednog) dijela, recimo samo od materije ili puke forme. Ako Sokrat nije Platon, to mora imati pozitivan razlog u svakom od njih obojice, ali i u svakom od njih kao jedinstvu, cjelini! Tako onda zaključak glasi: “Svaki individuum individuira se cijelim svojim entitetom.” Kasniji sustav se izričito poziva na pojedinačnu dušu, u biti čak uvijek proizlazi iz nje. Na duši, na vlastitom ja uči se što je supstancija i što se jedino smije tako zvati. Suprotni pol uopće u odnosu na istinsku filozofiju prema Leibnizovu shvaćanju je “monopsihizam” averoista, gdje jedna Âme universelle [sveopća duša], tako reći duša ocean, guta pojedinačne duše. … A već samo unutarnje iskustvo može nas uvjeriti u pogrešnost tih učenja. Ono nam pokazuje da smo mi za sebe nešto posebno, da smo ono što misli, ima svijest i hoće, te da se razlikujemo od svakog drugog bića, koje ipak drukčije misli i hoće. Distinktni pojam supstancijalne duše tu daje ono ego ille [ja sam taj], a ne ona misao duše oceana! Uostalom i demonstrativno je izvjesno, kaže Leibniz dalje, da je supstancija uvijek pojedinačno biće. Pri “analizi supstancija” (suprotnost analizi pojmova) nužno se dolazi do zahtjeva za krajnjom nedjeljivošću jednostavnih jedinica kao stvarnih temeljnih supstancija, prvih i apsolutnih principa svega što egzistira. Supstancija kao “samostojnost” i samo-djelatnost uvijek je nešto jednostavno pojedinačno, što prema tome ne može biti razorivo i prolazno, nego mora trajati vječno. Sve što djeluje je substantia singularis [pojedinačno bivstvo]! Pravo nedjeljivo jedinstvo, monas, nužno je individuum. …

Neko biće koje egzistira ne razlikuje se od drugog jednim jedinim obilježjem i samo u jednoj diferenciji unutar jednake vrste, nego svojim sveukupnim bitkom. Nijedan dio u njemu nije potpuno jednak nekom dijelu u nekom drugom, ma na kojem stupnju u izgradnji savršenosti svemira se nalazio. …

Načelo upojedinjenja isto je što i načelo apsolutne specifikacije, kojom je stvar tako određena da se može razlikovati od svih drugih.

Ako nedostaje apsolutna specifikacija, onda nedostaje i determinacija, onda se ne stoji kod realnog nego kod apstraktnog. Tako za Leibniza sa samorazumljivom nužnošću iz ontološkog principa o razlogu slijedi uvjerenje prema kojem u cijelom svijetu ne mogu postojati dva lista jednaka jedan drugom, ili životinje, ili uopće stvari (što on kao načelo formulira u svojem principium identitas indiscernibilium). Ako bi u prirodi postojale dvije stvari koje se ne bi jedna od druge zbiljski razlikovale, doista se ne bi molo navesti nijedan razlog zašto su to dvije stvari, a ne samo jedna. Taj razlog prije se mora nalaziti u razlici koja pripada samim stvarima i u njihovoj cjelini. On se ne smije svesti primjerice na takozvane denominationes pure extrinsecas [čisto izvanjske oznake], na momente koji su stvari izvanjske, kao što se razliku rado tražilo “samo” u prostorno-vremenskom poretku. Sve što egzistira mora se razlikovati i mora se moći razlikovati od svega drugog na osnovi svoje unutarnjosti, na osnovi onoga što pojedinačnoj stvari nužno pripada. Slučajne nebitne razlike kod toga ne postoje. Ono što jednom individuumu pripada svojstveno mu je zbiljski i supstancijalno, dakle ne samo vlastita i sasvim posebna unutarnja aktivnost, nego isto tako i ono što mu se događa, ono što pretrpi! …

Tako je i sam pojam pojedinačnog bića doista potpuno “determinirani”, “kompletni” pojam! Svi pojmovi roda i vrste ostaju kao takvi uvijek “nekompletni i apstraktni”… Samo heccéité [ovost] (nazvana tako prema Dunsu Škotu) označava ono doista supstancijalno, dok puki opći pojmovi ne označavaju supstancije, nego samo određenja na biću. Kompletni pojam onda je naravno i nešto mnogo složenije i sadržajnije od običnih pojmova. U svojem poimanju on mora uključiti sve što se u svakom pojedinačnom živom biću koje on označava nalazi kao njegova svojstva i modifikacije, sve što se o njemu uvijek može reći kao istinito, pa tako i ono što je prividno samo izvanjsko i slučajno! Sve što se Cezaru ikad u životu dogodilo i što je učinio spada u kompletni pojam te individualne supstancije. Ako bi pritom nedostajala samo i jedna crta (kao recimo ona da je u određenom trenutku prešao Rubikon), pojam više ne bi bio kompletan, ne bi bio potpuno determiniran. Predikati cijeloga beskonačnog vremenskog niza u kojem se neprolazno pojedinačno biće vječno dalje razvija, kao i predikati prostornog položaja u cjelini svijeta (prema realnom sadržaju prostornih odnosa) jednako tako moraju biti sadržani u individualnom pojmu, moraju biti tako reći sažeti u jednoj točki, kao i sve što prema pojedinačnoj predodžbi otprilike nužno pripada biti najobičnijega pojedinačnog bića:  l’individualité enveloppe l’infini [individualnost se beskonačno razvija]. Broj obilježja odnosno predikata koji su tako uključeni u svakom kompletnom pojmu aktualno je beskonačan; taj pojam nikad ne može biti iscrpljen u nekoj konačnoj definiciji i raspravi. Opći pojam svoju preglednost i relativnu iscrpivost zahvaljuje samo svojoj relativnoj praznini i apstraktnosti.

Svijet se dakle sastoji samo od pojedinačnih bića koja neposredno (ne tek prema višem uzoru ideja roda i vrste, tek kao oslabljeni primjerci roda općenitosti) izviru iz Božje stvaralačke ruke. Svaka monada je tako reći pojedinačni pogled samoga božanskog bića koji je realiziran i postao je samostalnim, svaka je svojevrsno zrcalo beskonačne punine bitka. Dakle, pojedinačno biće ovdje nije, kao što se to očito činilo u ekstremnim formama “realizma”, samo sustavom ograničavajućih razlika proizvedeni primjerak neke najopćenitije vrste, nego je rezultat posebnoga stvaralačkog akta božanske osobe.

ulomak iz Heinz Heimsoeth, Šest velikih tema zapadnjačke metafizike, Zagreb: Matica hrvatska 2018., str 211.-215., preveo: Ivan Kordić, izvornik: Heinz Heimsoeth, Die sechs großen Themen der abendländischen Metaphysik und der Ausgang des Mittelalters (1922)


Knjigu Šest velikih tema zapadnjačke metafizike moguće je kupiti u knjižarama ili kod nakladnika: Matica hrvatska

sest-velikih-tema-zapadnjacke-metafizike-i-kraj-srednjega-vijeka-1243_medium

Jedna misao o “Leibniz: individualna bit? (ulomci Leibniza, N. Miščevića i H. Heimsoetha)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s