roditelji? (ulomci iz predavanja Berta Hellingera)

Svakako, ljudi su raznoliki. Pa ipak, jednaki su – objasnit ću to primjerom. Kad se dijete rodi, ima to dvoje određenih roditelja. Ne može imati neke druge roditelje, samo to dvoje. Stoga su ti roditelji za to dijete najbolji, ne bi moglo imati neke bolje. Za to dijete oni su pravi.

No, neki se ljudi žale na svoje roditelje, htjeli bi da su oni neki drugi nego što jesu. Na taj način ne mogu primiti od svojih roditelja ono što su im stvarno dali. Kada pogledamo svoje roditelje, vidimo da su iza njih njihovi roditelji, a iza njihovih roditelja su drugi roditelji, i tako dalje kroz naraštaje. Isti život teče kroz sve njih da bi stigao do nas.

Zapravo nema veze kakvi su ti ljudi bili, jesu li bili ono što zovemo dobrim ljudima ili su bili ono što zovemo lošim ljudima ili su možda zanemarivali svoju djecu. S obzirom na prijenos života dalje, svi su bili jednaki. Nema razlike među njima. Život teče čist kroz sve te naraštaje. Nijedan od tih roditelja nije mogao oduzeti niti dodati ništa tom životu. Sva djeca kroz sve te naraštaje primili su isti život.

Kad pogledamo svoje roditelje i vidimo da život dolazi iz velike daljine, tad možemo prihvatiti život onako kako nam dotječe kroz naše roditelje. Utoliko su roditelji veliki, djeca su mala. Roditelji daju, djeca primaju. Pogledamo li na taj način svoje roditelje, možemo im odati čast roditeljstva kakvi god da jesu. Učinimo li to, osjećamo se bogato. Srce se otvara i osjećamo snagu. To je vrlo jednostavna istina. …

Kroz obiteljske konstelacije pokazalo se što to zapravo znači da poštujemo roditelje na taj način. … Dobar terapeut poštuje roditelje svojih klijenata. Nikad neće dopustiti da netko optužuje svoje roditelje. Zato što čim netko optuži svoje roditelje, više nije povezan s tijekom života.

Ta jednostavna istina je mnogima sasvim nova. U mnogim ćete psihoterapijama naći da se terapeuti svrstavaju na stranu klijenta protiv njegovog roditelja. Ali nitko ne može biti pomiren sa sobom dok nije pomiren s oboje svojih roditelja. Sretnete li deprimiranu osobu, uvijek ćete naći da odbacuju jednog od svojih roditelja. Depresija se liječi kad ih se povede ka pomirenju sa svojim roditeljima.

ulomak iz govora tijekom radionice Berta Hellingera listopada 2001 u Taipeiu, preveo: ja

hellinger1.jpg

Bert Hellinger (1925.)


 

Htio bih započeti tako da kažem nešto o redovima ljubavi između roditelja i djece s gledišta djeteta. Ova su zapažanja toliko temeljna i očita da ih oklijevam uopće spomenuti, pa ipak se često zaborave.

Kad roditelji daju život, to čine u najdubljem skladu sa svojom ljudskosti, i daju sebe kao roditelje svojoj djeci točno onakve kakvi jesu. Ne mogu dodati ništa tome što jesu, niti mogu izostaviti nešto. Otac i majka … daju svojoj djeci cjelinu onoga što jesu. Stoga je prvi od redova ljubavi taj da dijete prihvaća život kakav je dan. Dijete ne može izostaviti ništa iz života koji mu je dan, niti može želeći da je drugačiji nešto promijeniti.

Dijete JEST svoji roditelji. Ljubav, da bi uspjela, zahtjeva da dijete potvrdi svoje roditelje kakvi jesu, bez straha i bez zamišljanja da je moglo imati druge roditelje. Na koncu, drugi roditelji bi imali drugu djecu. Naši su roditelji jedini mogući za nas. Zamišljati bilo što drugo je zabluda.

Potvrditi svoje roditelje kakvi jesu je vrlo dubok pokret. To podrazumijeva našu suglasnost sa životom i sudbinom točno onakvima kakvi su nam poklonjeni od naših roditelja; sa svim popratnim ograničenjima. S danim mogućnostima. Sa spregnutošću u patnji, lošem udesu i krivnji naše obitelji, ili u njenoj sreći i dobrom udesu ako takav bude.

To potvrđivanje naših roditelja onakvih kakvi jesu je jedan religijski čin. On izražava našu spremnost da odbacimo lažna očekivanja koja nadilaze ili ne dosežu ono kakav je zapravo život koji su nam naši roditelji dali. Ta religijska potvrda daleko nadilazi naše roditelje, tako da pri potvrđivanju naših roditelja moramo gledati daleko iza njih. Moramo kroz njih vidjeti onu daljinu iz koje nam sam život dolazi, i moramo se pokloniti tajni života. Kad potvrđujemo svoje roditelje kakvi jesu, priznajemo tajnu života i podvrgavamo joj se.

Možete ispitati učinka tog potvrđivanja u vlastitoj duši zamislite li sebe kako ste se duboko poklonili pred svojim roditeljima i kako im kažete: “Život koji ste mi dali dolazi mi uz punu cijenu koju je vas koštao, i uz punu cijenu koju je koštao mene. Uzimam s njim sve što dolazi s njim, sa svim njegovim ograničenjima i prilikama.” U trenutku kad su ove rečenice autentično izrečene, priznajemo život kakav jest i naše roditelje kakvi jesu. Srce se otvara. Tko god uspije u tom potvrđivanju osjeća se cjelovit i u miru.

Usporedite učinke takvog potvrđivanja sa suprotnim, tako da zamislite sebe kako se okrećete od svojih roditelja, govoreći: “Želim druge roditelje. Ne sviđa mi se kakvi su moji.” Kakva zabluda, kao da bi bilo moguće da budemo mi sami, a sa drugim roditeljima. Oni koji potajno govore takve rečenice okreću se od života kakav jest i osjećaju se prazno, bez podrške, i ne nalaze mir u sebi.

Neki se ljudi boje da će, uzmu li svoje roditelje kakvi jesu, također morati preuzeti ono loše od svojih roditelja, i ponašaju se kao da bi mogli odabrati da uzmu samo onaj dio života koji im se sviđa. U strahu da prigrle cjelovitost života, ono dobro se također gubi. Potvrđivanjem svojih roditelja kakvi jesu, također grlimo puninu života, kakva jest.

ulomak iz javnog predavanja Berta Hellingera objavljenog pod naslovom How Love Works, preveo: ja


(dijelom najprije objavljeno na prvom izdanju bloga: sudbina?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s