(ne)odvojenost istine i lažnosti? (ulomak iz G. W. F. Hegel, Fenomenologija duha i Y. Yovel, Hegel’s Preface to the “Phenomenology of Spirit”)

Istinito i lažno pripadaju određenim mislima koje se, budući nepokretne, smatra za posebna bivstva, od kojih jedna čvrsto stoji izolirana s one strane a druga s ove strane, bez zajedništva s drugom. Protiv toga se mora tvrditi da istina nije neki novčić koji bi se kao gotov mogao dati i tako steći. A nečeg lažnog ima tako malo koliko i nečeg zlog. … Može se doduše lažno znati. Da se što lažno zna, znači da je znanje u nejednakosti sa svojom supstancijom. Upravo je ta nejednakost razlikovanje uopće, koje je bitan moment. Iz toga razlikovanja nastaje doduše njihova jednakost, a ta nastala jednakost jest istina. Ali ona nije tako istina kao da bi nejednakost poput šljake bila odbačena od čistog metala, a također ni tako što se oruđe odstrani od gotove posude, nego nejednakost opstoji čak još neposredno kao ono negativno, kao sopstvo, u onome istinitome kao takvome. No zato se ipak ne može reći da ono lažno sačinjava moment ili čak sastavni dio istinitoga. Da u svakoj laži ima nešto istine, u toj izreci vrijedi to dvoje kao ulje i voda, koji se ne dadu pomiješati, nego su samo izvana povezani Upravo zbog značenja da se označi moment potpune drugotnosti, ne smiju se više upotrebljavati njihovi izrazi ondje gdje je njihova drugotnost ukinuta. Kao što izraz jedinstva subjekta i objekta, konačnoga i beskonačnoga, bitka i mišljenja, itd. ima tu nezgrapnost da objekt i subjekt itd. znače ono što su oni izvan svojega jedinstva, dakle u jedinstvu ne misle se kao ono što njihov izraz kaže, tako ono lažno nije više kao lažno moment istine.

Dogmatizam kao način mišljenja u znanju i studiju filosofije nije ništa drugo nego mnijenje da se ono istinito sastoji u jednom sudu koji je čvrst rezultat ili se pak neposredno zna. Na pitanja poput: “Kada se rodio Cezar?” ili “Koliko je hvati iznosio jedan stadij?” itd., treba dati čist odgovor, kao što je zacijelo istinito da je kvadrat nad hipotenuzom nekog pravokutnog trokuta jednak zbroju kvadrata nad njegovim katetama. Ali priroda takve takozvane istine različita je od prirode filosofskih istina. … No čak takve gole istine, kao što su te za primjer navedene, nisu bez kretanja samosvijesti. Da bi se neka od njih znala mora se mnogo uspoređivati, također tražiti u knjigama ili na koji god način ispitati; i kod neposrednoga zora tek se njegovo znanje s njegovim razlozima drži za nešto što ima istinitu vrijednost, premda samo goli rezultat treba da bude ono o čemu se radi.

ulomak iz G. W. F. Hegel, Fenomenologija duha, malo izmijenjen prijevod V. Sonnenfelda, u V. Filipović, Klasični njemački idealizam, 1982., str. 261.-262., izvornik: G. W. F. Hegel, Phänomenologie des Geistes (1807)

hegel1_423589a-768x432.jpg

G. W. F. Hegel (1770.-1831.)


Kao gotov mogao dati: Filosofska istina nije neki statični iskaz (poput matematičke formule) nego sustav čiji su sastojci uvijek međusobno u kretanju. Stoga ona nema neko statično konačno stanje. Unutar toga sustava ono negativno i lažno [die Falsche, falsity, ono neistinito] ispunjavaju jednu konstitutivnu ulogu. Ne postoji blago od čistog zlata (istine bez lažnosti) koje u nekom skrivenom sefu čeka da bude otkriveno. … Hegel ovdje aludira na Lessingovu dramu Nathan Mudri u kojoj sultan pritišče Nathana da dokaže koja je od triju monoteističkih religija istinita, na što Nathan ironično odgovara: “On želi odgovor u gotovini, tako gotov i sjajan kao da bi istina bila novčić”. …

Nečeg lažnog ima tako malo koliko i nečeg zlog: Lažnost i zlo ne postoje kao neovisna bića. … Lažnost i zlo su momenti šireg sustava u kojem oboje sudjeluju u konstituiranju istine i dobra; i unutar tog sustava, svaki od tih elemenata ima neko drugačije značenje od onoga koje mu je pripisano u odvojenosti.

Znanje je u nejednakosti sa svojom supstancijom: Čini se da Hegel upotrebljava običnu definiciju istine i lažnosti: istina je “jednakost” (slaganje) znanja i njegova objekta, a lažnost je njihovo neslaganje. Ipak Hegel tu iznošenu definiciju tumači na svoj način. Lažnost ne počiva na neuspjehu nekog posebnog pokušaja spoznaje, nego u načinu na koji znanje razumijeva svoj odnos spram objekta. Sve dok je predmet – svijet, stvarnost – shvaćen kao bitno izvanjski znanju, podložni smo lažnosti u smislu jedne temeljne “nejednakosti” (neslaganja) između znanja i njegova objekta. Lažnost o kojoj se ovdje radi ne izniče zato što znanje promašuje neki odvojeni objekt koji za sebe postoji, nego zato što znanje odvaja objekt od sebe i sebe od objekta. Stoga je samo znanje ono što (kao kod Spinoze) stvara područje lažnosti; ipak, to čini kao jedan nužan uvjet shvaćanja istine. U podlozi je Hegelova pretpostavka da postoji izvorno, mada apstraktno i još-neshvaćeno jedinstvo između znanja i njegovog objekta (supstancije). Da bi ozbiljilo to latentno jedinstvo, znanje mora proći kroz dugo zbivanje posredovanja u kojemu najprije sebe odvaja od supstancije i smatra njih dvoje nejednakima – to jest, stvara područje lažnosti. Ta je posredna faza – dualizam – jedan preduvjet da znanje i supstancija postanu ponovno jednake (to jest istovjetne), na jedan ozbiljen i konkretan način, koji proizvodi istinu. Jaz koji je značajka te posredne faze poprima mnoge oblike, ali svima je svojstvena stanovita mjera lažnosti. Ta nam je dualistička situacija toliko prisna da smo skloni vidjeti je kao izvornu, kao neko bezvremeno ontološko stanje, dok je ona zapravo jedna niža faza razvoja duha.

Razlikovanje uopće: Odvojenost supstancije od znanja koje uvodi njihovu “nejednakost”, i tako stvara lažnost.

Bitan moment: Za znanje je bitno da sebe odvoji od objekta i tako uvede lažnost kao jedan uvjet kasnijeg ponovnog poistovjećenja.

Opstoji neposredno: Sustav istine kao ishod sadrži međusobnu negaciju među svojim momentima. Kao takav on pounutarnjuje nejednakost u svoje vlastito tkivo. Dok je ishod, sustav kao cjelina, jednak samom sebi, taj rezultat se ne pojavljuje neposredno, nego kroz ustrajne unutarnje negacije i opreke.

Ipak se ne može reći: Mada negacija, opovrgavanje i proturječje jesu momenti istine, Hegel izbjegava to isto reći za lažnost. Čini se da je razlog njegovoj suzdržanosti verbalan i taktički. Mislim da Hegela brine da bi ljudi mogli reći kako je sustav apsolutnog Znanja, prema njegovom autoru, “tek djelomično istinit” – što je zaključak koji ne slijedi mada bi se mogao izvući. Zato Hegel upozorava da izrazi preuzeti iz svijeta dualizma ne smiju biti upotrebljeni tamo gdje je dualizam ukinut, i gdje su ti pojmovi već poprimili potpuno različito značenje. Na primjer, subjekt/objekt nije konjukcija subjekta i objekta, nego nešto novo; i unutar njihove sinteze pojmovi “subjekt” i “objekt” imaju različito značenje od onoga kojega su ranije imali.

Lažno kao lažno: Hegel hoće reći, ako se “lažno” razumije u apsolutnom smislu dualizma, kao neko apsolutno negativno stanje koje isključuje istinu, tada se naravno ne može reći da je lažnost moment istine. U neapsolutnom pak smislu lažnost je doista jedan dijalektički moment istine, čak i ako je Hegel oklijevao da to otvoreno kaže. …

Čak takve gole istine: Hegel priznaje gore navedeni zahtjev ali mu odbija dati pozitivnu interpretaciju. Nema “golih istina”. Čak i empirijski povjesničar koji istražuje činjenice koje se ne ponavljaju treba širi kontekst, neku objašnjavajuću shemu, u koju će smjestiti te činjenice i pomoću koje će ih razumjeti. Na tom mjestu Hegel naglo prestaje s raspravom; da je nastavio zacijelo bi ustvrdio da se sheme povijesnog objašnjenja moraju izvesti iz neke sveukupne filosofske strukture – one kojom se bavi Fenomenologija – a ne biti fragmentirane i proizvoljne.

ulomak iz Yirmiyahu Yovel, Hegel’s Preface to the “Phenomenology of Spirit”, 2005., link, str. 140.-143., preveo: ja


(Hegelov ulomak najprije objavljen na prvom izdanju bloga: ekstremi?; Yovelova interpretacija dodana III. ’17.)

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s