Bog mladosti (pjesma Friedricha Hölderlina)

U svjetlu sutonskom,
Dok u ljetnoj noći
Za lica blažena
S ljubavlju ti oko bdije,
Uzdižu se k tebi
Često još sjeni prijatelja
I, zboru zvjezdanom nalik,
Duhovi titana starine.

Tamo gdje se u Lijepom
Zakriva Božansko
Često ti se duboka čežnja
Ljubavi još utaži;
Predosjećaj mira
Nagrađuje srca trud
A napjevima se gase
Zvuci dušinih struna.

Tako u najtišem dolu traži
Gaj najbogatiji cvatom
Pa lij iz zlatna suda
Radosno žrtveno vino!
Još starošću netaknuta
Smiješi ti se prolijet srca.
Bog mladosti još vlada
Nad tobom i nada mnom.

Kao pod Tiburovim stablima
Kad sjedio je pjesnik
I pod snovima bogova
Bijeg zaboravljao godina,
Kad hladio ga brijest
Što ponosno i vedro
Igrao se srebrnim cvatom,
Bujicom Anija,

I kao oko Platonovih trijemova
Kad je kroz zelenilo gaja,
Uz pozdrav slavuja,
Zvijezda ljubavi sjala,
Kad spavali su svi lahori
A labudom blago uzbiban
Protjecao je Kefis
Kroz masline i mirte.

Tako je lijepo još ovdje!
I naše je srce iskusilo
Život i mir
Prijateljske Prirode;
Još cvjeta ljepota neba,
U glasu našeg srca
još bratski se miješaju
zvuci pramaljeća.

Zato u najtišem dolu traži
Gaj najbogatiji cvatom
Pa lij iz zlatna suda
Radosno žrtveno vino!
Još starošću netaknuta
Smiješi ti se slika zemlje.
Bog mladosti još vlada
Nad tobom i nada mnom.

Friedrich Hölderlin, Bog mladosti, u Izabrane pjesme, Zagreb 1998., str. 7.-9., preveo: Zvonimir Mrkonjić