čisto htijenje? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Čarobno drvo)

”Uvijek tražim previše odjednom. Znam da je to porok, biti tako nestrpljiv. Možda ću jednog dana naučiti prilaziti istini korak po korak.”

”Ne, ne radi se o tome”, reče Puységur vrlo ozbiljno. ”U ovoj oblasti ne možete baš ništa postići korak po korak. Ovdje morate jednim zamahom uzeti sve – ili ništa. Želim biti siguran da to uviđate. Princip animalnog magnetizma ne da se postupno učiti; on se mora izvesti jednim jedinim, strastvenim uzletom duše. Sve ostalo je vanjština.”

”Žao mi je”, reče van Leyden, ”da se tako nezgrapno postavljam, no ne razumijem vas, monsieur. Kako mogu jednim zamahom svladati umijeće o kojem ništa ne znam, ako ne znam čak ni to što trebam učiti? Prvo bih ipak morao stvoriti neku sliku o tome, a tek onda je polako asimilirati?”

puysegur1

Marquis de Puysegur (1751.-1825.)

Marquis se opet nasmije.

”Vrlo dobro, monsieur. Vjerujem da ćemo se brzo sporazumijeti. Želite nešto učiti, zar ne? Mislite, naravno, da ne posjedujete znanje o onome što želite naučiti, inače ne bi moglo biti ni nastojanja da se to uči. Točno? Do tud sve izgleda vrlo jednostavno. Ako je tok vašeg nastojanja potpuno jasan, onda ste vi zdrav čovjek koji zna živjeti iz jasnosti svoga nastojanja. Ma što onda željeli učiti – vi ćete to učiti i iz samog ćete nastojanja moći usvojiti sve što bi na smislen način mogli htjeti naučiti. Samo jedno u tom nastojanju ne trebate učiti: sâmo to nastojanje, koje nije baš ništa drugo nego život vašeg života. Upravo je to tajna animalnog magnetizma. Tko u sebi nosi snagu za čisto htijenje i za jasno nastojanje, taj može htjeti sve, i dokučit će to, ako je to uopće dokučivo. On jedino ne može htjeti učiti animalni magnetizam, budući da je upravo sâmo to ‘moći htjeti’ čisti animalni magnetizam. – Razumijete, li monsieur? Gotovo je prejednostavno da bi se razumijelo. Htijenje se ne može htjeti učiti a da se ne razori čistoća i jednostavnost samog htijenja. Hoćete – ili pak nećete; to je jednostavna, temeljna istina. Animalni magnetizam nije ništa drugo do prakticiranje čistoga htijenja, koje po svojoj naravi ne može biti ništa drugo do čista dobrohotnost. Razumijete li sad zašto se to ne da naučiti? Ili vaš život postane vršenje vaše volje, a onda već prakticirate, zvali vi to tako ili ne, neku vrstu animalnog magnetizma, ili će pak vaš život i vaša volja ići u različitim smjerovima, a vi ćete biti rastrgani i čeznut ćete za nečim što vjerujete da će vam ponovo vratiti jedinstvo života i volje. Tada je najbolje raditi s učiteljem koji je u sebi pronašao to mjesto sjedinjenja i koji iz njega djeluje. Ranije se to, dakako, događalo prije svega u religijskim formama – ukoliko su one bile više od pukih konvencija. Ali za modernog čovjeka je taj put postao gotovo nemoguć jer se naše glave naizbježno distanciraju od paradoksalne religijske simbolike. Osim toga, moderno je Ja još tako duboko u zamci svoje borbe za samodokazivanjem da mu je nemoguće smoći razumijevanja za paradoksalnosti jedne radikalne pouke. Ali, rastrojstvo svakim danom raste, budući da u današnje vrijeme sve više raznorodnih i suprotstavljenih snaga razdvaja našu volju i razvlače je u tisuće smjerova.”

Dok je marquis izlagao svoje ideje, van Leydena je zahvatio dubok nemir. S velikom je izvjesnošću osjećao da čuje stvari koje bi njegov dotad konfuzni život mogle skrenuti na nevjerojatan kolosijek – ako bi se upustio u to da ozbiljno učini ono što je počeo naslućivati. Ali, je li mogao to – ozbiljno učiniti? Je li stvarno mogao radikalno htjeti razumjeti i nije li mu bilo samo do toga da se predano drži ukorijenjenih snova o svom vlastitom razvoju? Snova o moćnijem bitku i većem znanju, i o žarkom uživanju u nepoznatim, mračnijim naručjima? – Van Leyden shvati kako su ti snovi u opasnosti da budu rastjerani jasnijim svjetlom. Svoj je život u izvjesnoj mjeri već bio zasnovao na traženju i istraživanju… i prvi je put naslutio da istraživanje može biti najvećom od svih životnih laži, jer je građeno na hipotezi da kroz skupljanje tako zvanih iskustava ostane isto onakvo kakvim se osjeća u svom traženju i mišljenju. Ništa nije bilo udobnije od neprestane revnosti i lakomog kretanja u beskrajno. Nenadano se pred njim otvori ponor… cilj je bio vidljiv i opipavao se kao smrtonosna stupica.

”Pomalo sam zbunjen”, reče Puységuru. ”Dobro razumijem ono što ste objasnili, ili samo umišljam da razumijem. Ali ne mogu shvatiti kako bi se to trebalo rezultirati na mene samog. Odjednom mi se čini nekako neadekvatnim htjeti svladati animalni magnetizam kao terapeutsku tehniku. Jer, da bi se ona prakticirala, moralo bi se, ako sam dobro shvatio, posjedovati jedinstvo volje, a kad bih ja bio netko tko ga ima, onda sigurno ne bih uopće bio ovdje – zar ne? Što mi savjetujete, monsieur?”

Marquis ga je promatrao otvoreno i ozbiljno.

”Ja nemam za vas savjeta. Čak i to spada u princip animalnog magnetizma. Magnetizer ne može ništa htjeti za svoje pacijente. On nema savjet za druge. Ipak, on stvara situaciju u kojoj postaje jasnijim što bi drugi u osnovi htio. Svaka bolest govori o jednom dubokom nehtijenju. Moj se posao sastoji u tome da se ispod tog nehtijenja osnaži pozitivno htijenje – i gdje se to dogodi, bolest često namah nestaje.”

”To može biti”, oklijevajući odvrati van Leyden. ”Ali što se mene tiče, zapravo se ne osjećam bolesnim.”

”Uopće ne morate biti bolesni, a ipak patiti od rascjepa duše. Ima bolesti koje se ispoljavaju kao snaga ili nada u budućnost, ili kao neumorno istraživanje. U svakom slučaju, čovjek ne živi na izvoru vlastitoga htijenja, nego prema onome što za njega hoće netko drugi, ili pak mnogi.”

”Imate pravo”, priznade van Leyden. ”Ali vi me tjerate u očajanje. Ako sam već smeten, što mi koristi sanjati o odlučnosti i jedinstvu volje? To će me samo  još više smesti.”

”Tako je!” obradovano će  Puységur. ”Ali tko vam je rekao da biste morali biti odlučni? Ako ste smeteni, onda je najbolje što možete učiniti – da svom snagom budete smeteni. Ali, meni se čini da vi čak ne želite ni biti smeteni kako spada i idete na to da u isto vrijeme i budete i ne budete smeteni – time što postavljate neku teoriju, i usred konfuzije već sanjate o razrješenju. Time razarate ljekovitu snagu duboke smetenosti – i stvarate, kako kažete, dvostruku konfuziju ondje gdje je prije bila samo jednostruka. Po tom se udvajanju prepoznaju pogrešni duhovi. Na temelju vašeg psihičkog stanja nemoguće je da budete čista voljnost, ali vi se da svojom voljom za voljom usađujete usred društva i unosite smetenost. Ali Ja volje za voljom je površno i lažno. Ontološki lokalitet čiste volje leži toliko duboko ispod svih pukih želja tako da Ja, koje želi htjeti, nikada to u životu ne može postići. Iz svoje površnosti moglo bi se osloboditi samo totalnim otpuštanjem.”

”Počinjem shvaćati”, reče van Leyden kao sam sebi. ”Ja sam smeten, i jedino što mi preostaje je pokoriti se smetenosti.”

ulomak iz Peter Sloterdijk, Čarobno drvo: Nastanak psihoanalize 1875., Zagreb 2001., str. 238.-241., prevela: Štefica Martić, izvornik: Peter Sloterdijk, Der Zauberbaum: Die Entstehung der Psychoanalyde im Jahr 1785 (1985)

(izvorno objavljeno na prvom izdanju bloga: čisto htijenje!)

Oglasi

3 misli o “čisto htijenje? (ulomak iz Peter Sloterdijk, Čarobno drvo)

  1. Ovaj pristup istini kroz jedan jedini strasveni uzlet duše a ne u istraživanju korak po korak vodi me prema Platonovom Sedmom pismu (341c-e; 344 d-e;) i De Berrilo Nikole Kuzanskog. U Sedmom pismu Platon govori o tome kako nikada nije objavio knjigu u kojoj bi izložio cjelinu svoje filozofije, i kako bi ta knjiga, kad bi se napisala bila kratka, ali za upućene i pripremljene dovoljna da dosegnu najviše znanje i u njemu ustrajavaju. Kratkoću bitnog nauka imajući u vidu ovo mjesto u Platona Kuzanski spominje i na početku De Berrilo. Kaže da premda knjiga izgleda „…kratka, ipak u zadovoljavajućem opsegu nudi metodu kako se od prispodobe može uzdići do uzvišenog pogleda. Dodaje da svatko ima mogućnost da je upotrijebi i to ne samo na neko ograničeno područje već da je “ proširi na sve što god istražuje“. Ukoliko u tome neće uspjeti nije kriva metoda već nemogućnost prijemčivosti i slijeda misli. No, postepeno napredovanje praćeno velikom željom za spoznajom te prihvaćanje mišljenja i djelovanja onoga što razjašnjava prispodobu može dovesti do stanja u kojem ničemu nećemo dati prednost pred tim svjetlom i radošću zbog otkrića ovog umnoga blaga.
    Ono što je ovdje interesantno je međusobna upućenost istraživanja koje ide u beskonačnost i prodora preko zida koji dovodi do hoda u istini. U istraživanju se stiče prijemčivost misli i mogućnost njihova slijeda, i ono najvažnije – velika želja za spoznajom. Bit istraživalačkog mišljenja je stalno suzdržavanje od dosizanja predmeta spoznaje ili kako kaže Sloterdijk «za takvo mišljenje je neizbježno da odlučujućim pitanjima ne donosi nikakvu odluku, nego da ih drži otvorenim u korist permanentne refleksije i daljnjeg istraživanja». Ovome bih se usudio dodati … i zbog mogućnosti buđenja čistog, dobrohotnog htijenja, animalnog magnetizma.

    Sviđa mi se

    • Da, Platonov erotički i dialektički uspon su vjerojatno paralelni… Samo, meni je i dalje upitno ne ostaje li istraživanje uvijek na onom trećem odsječku crte (iz Politeje) i je li za ono najviše, ono bespretpostavno, potrebno možda i da se istraživač ipak jednom presudno odluči prepustiti tom erosu koji ga nadilazi, a da pritom ne ”drži” ništa u ”korist” ičega ”permanentnog” i ”daljnjeg”…korak kojeg i Sloterdijk opetovano uspoređuje sa ”smrti”.

      Sviđa mi se

      • Meni je upitno da li odsječke na crti treba shvatiti samo kao uspon od nižih regija bića prema višima, odnosno od nižih stupnjeva spoznaje prema višima. Mnogi komentatori vide u crti samo jednu takvu ljestvicu. Tako Ross pretpostavlja da Platon nije mogao za tu svrhu naći dobar primjer jer su, prema njegovoj odredbi odnosa unutar crte drugi i treći odsječak nužno jednaki. Bilo bi idealno, misli on, da imamo niz odsječaka – od kraćih prema dužima. Toliko je uvjeren u svoju pretpostavku da i ne postavlja mogućnost da Platon hoće odnosima na crti izreći još nešto. Szlezak, pozivajući se na desetu knjigu Politeje, problematizira treći odsječak (geometrijski entiteti). On tu vidi nastavak slijeda koji čine prva dva odsječka (slika predmeta, predmet…) U tom nastavku na trećem odsječku dolazi ideja predmeta i konačno, kao četvrto, najviša ideja (ideja onog Dobrog.) Sada vidimo (Szlezak to ne izvodi ali se može domisliti) zašto Platon insistira na takvom odnosu odsječaka na crti kojim je drugi po dužini jednak trećem. Time se, naime izriče da predmet, premda se nalazi u onom dijelu crte koji označuje ono osjetilno, odgovara svojoj ideji. Nema osjetilnog koje bilo odvojeno od mislivog, nema predmeta ukoliko je njegova ideja izvan njega, s onu stranu, a ne u njemu. Predmet i njegova ideja jesu dani zajedno ali čovjek koji je pao u dvojstvo, razdvaja ih. Geometrija, ukoliko se ispravno shvati, dakle kao disciplina koja počiva na pretpostavkama može biti put bezpretpostavnoj spoznaji. No, ona se ne događa u njoj već u pomaku od nje. Taj pomak ne znači prijelaz sa trećeg odsječka na četvrti. To je ujedno i hod natrag, okret prema drugom i prema prvom. To je posve novi doživljaj onoga što je na crti u odnos postavljeno. To pokazuje usporedba sa pećinom koja je dana u istom sklopu. Onaj koji je izašao iz pećine i počeo gledati stvari kakve one uistinu jesu (svaka je u jedinstvu sa svojom idejom) učinio je tek treći korak od četiri koja čine neraskidivu cjelinu (prvi korak je prikovanost za stijenu i gledanje slika, drugi oslobađanje i hoda prema izlazu). Taj četvrti korak je povratak u pećinu. Da li je time dosegnuto ono zadnje, kraj spoznaje, ono što Sloterdijk zove smrću? Meni se čini da je to tek početak jednog novog života u kojem treba ustrajavati da okruženi podvojenima ne padnemo u tu istu podvojenost.

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s