teorija i zbilja? (ulomak iz Srđan Lelas & Tihomir Vukelja, Filozofija znanosti)

Budući da u jeziku teorije bitnu ulogu imaju teorijski termini, kao što su ”gravitacijska sila”, ”elektromagnetno polje”, ”molekula”, ”gen”, ”biološka vrsta” i slično, kakva je njihova uloga?

U filosofiji znanosti postoje dva odgovora na ovo pitanje i oba imaju dugu povijest. Prisjetimo se samo srednjovjekovne rasprave o općim pojmovima (univerzalijama) između realista i nominalista. U tu svrhu zamislimo skupinu prijatelja koji razgovaraju o novom autu jednog od njih: oni hvale ili kude njegov motor, karoseriju, opremu itd. i jasno je da kada kažu ”auto” misle baš na taj automobil koji im je pred očima. Tada netko kaže: ”Auto mora biti pouzdan.” On pritom očigledno nema na umu samo taj tu prijateljev auto, nego izriče mišljenje o poželjnim odlikama automobila uopće. Tu ”auto” označava opći pojam ili univerzaliju, a ne pojam konkretne pojedinačne stvari, tj. prijateljeva automobila. O naravi takvih pojmova sporili su se realisti i nominalisti: jer, znamo da postoje automobili, vidimo ih svuda oko sebe, ali možemo li reći da je i taj nevidiljivi ”opći” automobil isto tako stvaran…?

lelas

Srđan Lelas (1939.-2003.)

Realisti su smatrali da su univerzalije realni, stvarni elementi svijeta, baš kao i njihova pojedinačna otjelovljenja. Tako bi oni rekli da, istina, postoje pojedinačni automobili, ali postoji i ideja automobila, svih posebnih odlika lišena opća forma automobila, i ona nije ništa manje stvarna. Naprotiv! … Oni bi rekli da se u rečenici ”Auto moga prijatelja je plave boje” izraz ”auto moga prijatelja” odnosi na stvarni materijalni objekt. No isto tako postoji objekt na koji se odnosi izraz ”auto” u rečenici ”Auto mora biti pouzdan”, a taj objekt je ideja ili univerzalija. Taj objekt nije materijalan poput prijateljeva auta, nije stvaran na isti način, ali jest stvaran. …

Tijekom stoljeća  taj je stav evoluirao do suvremenog znanstvenog realizma koji se ne bavi univerzalijama već teorijskim terminima. … Jedan tipični moderni realist bi rekao da postoje elementi stvarnosti na koje se odnose teorijski termini koji označavaju osjetilima načelno nedostupna bića (poput ”biološke vrste” ili ”elektrona”) ili odlike (poput ”šarma” kvarka ili ”spina” elektrona. …

Nominalisti su smatrali da uistinu postoje samo pojedinačni predmeti, a ne i univerzalije. Po njihovom mišljenju one su tek riječi kojima označavamo sve predmete neke vrste zajedno, a ne neki posebni nematerijalni objekti. Oni bi rekli da postoje samo pojedinačni automobili te da se riječ ”auto” u rečenici ”Auto mora biti pouzdan” odnosi na bilo koji ili svaki od postojećih fizičkih automobila. Vidimo da su nominalisti univerzalije smatrali nekom vrstom razgovornog pomagala.

vukelja

Tihomir Vukelja (1963.)

Istovrsnu tezu danas zastupaju znanstvenim realistima suprotstavljeni instrumentalisti kada kažu da su teorijski termini tek pomagala za predviđanje ponašanja fizičkih sustava te da iz njih ne smijemo izvoditi postojanje odgovarajućih fizičkih objekata ili odlika. … Po tom stavu su teorijski termini i teorijska nadgradnja uopće instrument za proračunavanje naših budućih iskustva. Nema tako ni svrhe raspravljati o istinitosti teorije jer neki instrument ne može biti niti istinit niti lažan, nego tek prikladan ili neprikladan. Teorije uspješno objedinjuju buduća iskustva ili ne. O istinitosti ima smisla govoriti samo u vezi s empirijskim iskazima, a i onda samo o njihovu prihvaćanju ili neprihvaćanju, budući da su to ionako iskazi o našem iskustvu, a ne o nekoj vanjskoj zbilji.

Suprotan stav je, dakako, stav koji nazivamo realizmom ili znanstvenim realizmom. Realizam tvrdi da, kad je riječ o nekoj provjerenoj znanstvenoj teoriji, tj. o zreloj znanosti, onda teorijskim terminima odgovaraju zbiljska bića, stanoviti entiteti čija svojstva znanstvena teorija realno opisuje. … Upućivanje na zrelu znanost vrlo je indikativno jer podsjeća da je povijest znanosti pokazala kako ni znanost nije imuna od zabluda. Najsvježiji primjer je čuveni ”eter” koji je tako dobro služio Maxwellu i mnogima sve do 1905. kad ga je teorija relativnosti odbacila na ”smetlište povijesti”. Zbog toga se realizmu mora dodati i teorija o približavanju istini. Iako su u povijesti neke teorije odbačene, svaka nas nova teorija vodi bliže istini.

No za instrumentalista je istraživanje stvaralački čin, a ne pasivno odslikavanje. Istražujući mi stvaramo, više ili manje uspješno, mrežu pojmova pogodnih za prioćavanje stečenog iskustva, a ne otkrivamo izravno ustroj zbilje. Pri tome nastojimo da nam tako oblikovani obrasci omoguće predviđanje novih iskustava na temelju stečenih iskustava. …

Rasprava između realista i nominalista još uvijek nije okončana. Novo gorivo za vruće debate dala je fizika mikrosvijeta. Procesi u mikrosvijetu opisuju se, ako se riječ ”opisivati” tu uopće smije upotrijebiti, vrlo apstraktnim matematičkim jezikom. Interpretacija tog jezika nije direktna nego prolazi kroz niz računa prije nego se ”susretne s realnošću”. Povrh toga, ta matematika ne dopušta nikakva slikovita tumačenja. Jer ako kažemo da je elementarni entitet ujedno i val i čestica, kako to uopće možemo sebi predočiti? K tome još sve vrijeme radimo s vjerojatnostima a ne s jednoznačnim predviđanjima događaja.

ulomak iz Srđan Lelas & Tihomir Vukelja, Filozofija znanosti, Zagreb 1996., str. 35.-41.

(najprije objavljeno na prvom izdanju bloga: opće?)

Oglasi

4 misli o “teorija i zbilja? (ulomak iz Srđan Lelas & Tihomir Vukelja, Filozofija znanosti)

  1. Obično imam neki osjećaj da se u rečenicama tipa “ne znamo objektivnu stvarnost” krije misao da ne možemo znati ništa.
    Različiti objekti u Svemiru naprosto postoje, tu ne možemo ništa(osim uništavati ih ili pak stvarati). Ideje nemaju što raditi izvan nas(odnosno uma). One su elementi nečije slike svijeta. To što ima puno zajedničkih ideja je posljedica komunikacije.
    Ideje će se najbolje poklapati sa stvarnošću u onom području gdje djeluju naša osjetila.

    Sviđa mi se

    • Čini mi se da je stav ”ideje nemaju što raditi izvan nas” ipak neodrživ. Uzmi npr. neki fizikalni zakon. To je matematička formula. Matematika je očito nešto ”idealno”, nešto što je ”u umu” – ipak se različiti objekti u svemiru ponašaju upravo matematički pravilno, dakle umno. Ima li Newtonov zakon realnost izvan Newtonovog uma? Čini se da ipak ima. Vrijede li logička i matematička pravila za sam svemir? Ili su ona tek ”u našem umu” i nemaju što raditi izvan njega?

      Sviđa mi se

      • Ideje su naša tvorba, a fizikalni zakoni svojstva Svemira.
        Također ću napomenuti da su svi poznati fizikalni zakoni isto tvorevine ljudi i ne moraju se apsolutno poklapati sa stvarnošću. Newtonovi zakoni vrijede u apsolutnom prostoru i vremenu te su u praksi primjenjivi samo na manjim udaljenostima dok se za veće moramo ravnati po Einsteinovoj teoriji relativnosti koja pak ne funkcionira kod crnih rupa…
        Nadalje, mi ne možemo znati postoje li ideje realno izvan nas(tj. ljudi) jer ih dobivamo i širimo isključivo komunikacijom s ljudima(osim časnih izuzetaka kojima se Bog javlja osobno) dok od ostatka svemira dobivamo tek skalare i vektore.

        Sviđa mi se

      • Fizikalni zakoni su ideje u pravom platonovskom smislu – ono jedno mislivo što objedinjava mnoštvo opazivoga. Naravno, zbrka nastaje jer su engleski empiristi posve nominalistički proglasili ”ideju” nečim što nije ”stvarnost”, pa se riječ ”idea” uvriježila u smislu ”predočba”. Pa se onda pri prijevodu Platona na engleski njegovo grčka ”idea” prevodi kao ”form” a ne kao ”idea”.
        Fizikalni zakoni jesu tvorevine ljudi, ispravno kažeš, ali nisu isključivo tvorevine ljudi (što bi bio radikalni nominalistički zaključak). Odnosno, ljudski formuliran fizikalni zakon pokušava se približiti onome što prirodni zakon jest neovisno o čovjeku. (Stoga u gornjem tekstu rečenica: ”Zbog toga se realizmu mora dodati i teorija o približavanju istini.”) Upravo o takvom misaonom približavanje onome što jest , a što mi mišlju donekle uspijevamo dohvatiti se radi kod Platonovih ideja.

        Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s