Platon i vegeterijanstvo? (ulomci Platona, C. M. Painter i D. A. Dombrowskog)

Ponajprije dakle razmotrimo kako će živjeti ljudi u takvim prilikama. Što ne, praveći hranu, vino, odjeću i obuću i sagradivši stanove, ljeti će većinom raditi lako odjeveni i bosi a zimi dobro odjeveni i obuveni? Za hranu će pripravljati od ječma ječmeno, od pšenice pšenično brašno, jedno će skuhati, drugo će umijesiti; kašu će sjajnu i kruh postavljati na kakvu trstiku ili čisto lišće, leći će na slamnjaču od tisova i mirtova lišća, gostit će se sa svojom djecom, pripijat će vina, ovjenčat će se i slavit će bogove u veselu društvu; djece ne će imati više nego prema imovini i čuvat će se siromaštva i rata.

A Glaukon prekine:

– Kako se čini, tima ljudima pripravljaš gozbu bez prismoka.

– Pravo kažeš – rekoh ja – zaboravih da će i prismoka imati. Očito će imati soli, ulja i sira, spravljat će luk i povrće te kakva već variva ima u vrtu. Ponudit ćemo im i slatkiša: smokava, graška i graha, mirtu i žir će uz oganj peći, umjereno uz to pripijajući. Tako će mirno i u zdravlju život provoditi, stari umirati i sličan život potomcima ostavljati.

A on reče:

– Sokrate, da osnivaš državu za svinje, čim bi ih drugim nego tim krmio?

– Nego kako treba, Glaukone?

– Kao obično, da leže, mislim, na ležajima, ako ne će biti bijedni, da jedu sa stola i da imaju prismoka i slatkiša, kao i mi danas.

– Neka, razumijem – rekoh ja – kako se vidi, ne razmatramo samo to, kako uopće postaje država, nego kako postaje i izobilna država. Možda nije to ni zlo; jer ogledajući i takvu državu možda bismo baš opazili, kako u državama nastaje pravednost i nepravednost. Prava, tako reći, zdrava država, čini mi se da jest onakva kakvu smo opisali; ali ako opet hoćete da ogledamo i državu u raskalašenosti, ništa ne smeta. Jer zaista nekima, kako se čini, ne će biti dosta to ni takav život, nego će biti potrebni i ležaji, stolovi i drugo pokućstvo, pa i prismok, pomast, kadovi, milosnice i kolači i svega toga svake vrsti. Pa i ne smije se više, kako isprva govorasmo, davati samo potrebno: stan, odjeću i obuću, nego … zlato i bjelokost i slično treba uvoziti.

– Da.

– Dakle opet treba državu povećati. Jer ova zdrava više ne dotječe, nego je treba ispuniti mnoštvom, koje nije više u državama radi najvažnije potrebe, npr. svi lovci i … obrtnici, napose za ženski nakit. … A trebat će nam još i svinjara, jer toga nam u prvobitnoj državi ne bijaše; ta nije bilo potrebno. Ali u toj će državi i to trebati, a trebat će i veoma mnogo drugog stada, ako se želi gostiti. Zar ne?

– Ta kako ne.

– Dakle ćemo kraj takva života i liječnika trebati mnogo više nego prije?

– Mnogo više.

– I zemlja, koja je onda dovoljna bila da hrani sve ondašnje ljude, ne će sada biti dovoljna nego malena; ili kako veliš?

– Tako.

– Dakle nam treba odrezati od zemlje susjeda, ako hoćemo imati dovoljno pašnjaka i oranica; isto će i naši susjedi učiniti od naše, ako se i oni upuste u beskrajno tečenje blaga i prijeđu granicu najnužnijih potreba.

– Svakako će to učiniti, Sokrate.

– Iza toga ćemo ratovari, Glaukone, ili kako će biti?

– Dakako.

ulomak iz Platon, Država, 372a-373e, Zagreb: Naklada Jurčić, 1997., str. 96.-98., preveo: Martin Kuzmić


Raskalašena i udebljala država koja ne živi po načelima nužde ili umjerenosti je ono što uzrokuje rat. Moglo bi se reći da kad društva postaju sve složenija, njihovi građani postaju sve požudniji za nepotrebnim raskošima, uključujući jedenje mesa, do te mjere da zbog sukobljenih interesa rat postaje praktično neizbježan. Drugačije kazano, mogli bismo reći da dopuštajući Glaukonu da doda raskalašene žudnje građana u polis kojega grade govorom

Sokrat … naglašava kako će nova idealna Država biti uvučena u nepravdu i nasilje i zapasti u raspad čim prekorači granice nužnoga i učini mesnu prehranu i pribavljanje bogatstva predmetom najvišeg nastojanja.

Smatram da ovi ulomci sugeriraju da Sokrat odobravajući gleda na vezu između zdravlja, umjerenosti, mira i vegeterijanske prehrane, te da pravedno društvo sagledava tako da nužno živi u skladu s tim idealima. Ne samo da to kaže, nego, sjetimo li se da izgleda kako su i Sokrat i Platon živjeli u skladu s načelima umjerenosti, čini se jasnim da bi za njih zdrav životni stil u skladu s takvim načelima, koji nastoji ukloniti ponašanja koja su ne samo nepotrebna nego i nezdrava i “raskalašena”, bio najpravedniji, i za pojedinca i za društvo. … I zbog razloga koje Sokrat izlaže vegeterijanstvo je mnogo povoljnije za krepostan život od jedenja mesa. … Prema interpretaciji Dombrowskoga

to da je Država trebala biti vegeterijanski grad jedna je od najbolje čuvanih tajni povijesti filosofije.

ulomak iz Corinne M. Painter, The Vegetarian Polis: Just Diet in Plato’s Republic and in Ours, članak iz 2013.


Atenjanin: … Zar ne držimo da su u ono [pretpovijesno] vrijeme … živa bića, kao i sada, bila gonjena da se međusobno proždiru?

Klinija: Bez sumnje.

Atenjanin: Ta još i sada vidimo da je kod mnogih naroda ostao običaj da jedni druge žrtvuju. I, protivno tome, čujemo da se drugi nisu usuđivali okusiti ni goveđeg mesa i da se žrtve bogovima nisu sastojale od životinja, već od kolača, plodova namazanih medom i drugih takvih darova. Od mesa su se suzdržavali jer ga nije bilo dopušteno jesti niti krvlju kaljati žrtvenike bogova. Tadašnji su ljudi živjeli na tzv. orfički način jedući samo ono što je neživo a suzdržavajući od svega što je živo.

Klinija: To što si iznio se vrlo često spominje i tome se može vjerovati. [Dombrowski u interpretaciji koja slijedi bitno drugačije prevodi ovu rečenicu.]

ulomak iz Platon, Zakoni, 782b-d, Zagreb, 1974., str. 235.-236., preveo: Veljko Gortan 


Ovdje Atenjanin pojašnjava da je povijest ljudskih institucija nemjerljivo duga, uključujući povijest prehrambenih običaja. Svaka vrsta ukusa u mesu i piću vršila se nekad u prošlosti; to navodi da se zapitamo o običaju antropofagije u Grčkoj. Neki su ljudi izbjegli ne samo takve brutalnosti, nego su se suzdržavali i od goveda i drugog “prihvatljivijeg” mesa. Jesti takvo meso bilo je protuzakonito, a žrtvovati ga bogovima svetogrdno; kolači i hrana umočena u med se smatrala mnogo čišćom. Ti neimenovani ljudi, koji su poput Orfika insistirali na sveopćem vegeterijanstvu, ne mogu biti drugi do Pitagorejci. Sad dolazi ključna točka. Klinija dodaje (bez primjedbi Atenjanina, tj. Platona) da je to vegeterijanstvo jedna široko rasprostranjena i vrlo vjerodostojna tradicija (kai sphodra legomena te eikekas kai pisteuesthai pithana). Kao i u Državi, prvotna potreba ljudima je hrana, a vegeterijanstvo je jedan rasprostranjen, vrlo vjerodostojan način da se odgovori na tu potrebu.

ulomak iz Daniel A. Dombrowski, Was Plato a Vegeterian?, članak iz 1984.


(ulomak iz Države na prvom izdanju bloga: vegeterianstvo?)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s