sloboda odabira i Božje sveznanje? (otvoreni dijalog)

Ognjen: Zna li Bog unaprijed što će čovjek odabrati?

Dobriša: Bog je izvan vremena, pa ne možemo govoriti o Njegovom znanju “unaprijed”. S Njegovog se gledišta sve događa istovremeno.

Ognjen: Ako Bog postoji izvan vremena, i ako je Njemu sve istodobno, onda s njegovog gledišta za čovjeka ne može biti nikakve slobode odabira. Jer odabir uključuje neko prije i neko poslije. Prije odabira imam slobodu odabira, a poslije je više nemam, već sam odabrao. Kako je Bog izvan vremena, za njega – a to znači uistinu! – nema odabira.

Dobriša: Ipak, sloboda odabira postoji jer mi ne znamo što će se dogoditi, jer mi živimo u vremenu.

Ognjen: To je tek neznanje što će se dogoditi, a ne sloboda odabira.

Dobriša: Ne, to je slobodni čovjekov odabir. Bog je čovjeku dao slobodnu volju, što znači da sve što čovjek radi, radi po vlastitom nahođenju i vlastitim željama. Bog ne utječe na njegov odabir, dakle slobodno odabire.

Ognjen: Nevažno je to što On ne utječe na odabir, ako zna što ću odabrati.

Recimo da se nalazim pred odabirom, X ili Y. Ako On zna da ću odabrati X onda zapravo niti ne mogu odabrati Y. Onda zapravo nemam izbora – jer nužno biram X.

Ukoliko bih odabrao Y to bi značilo da On ne zna. A ako ne mogu odabrati Y nego isključivo X onda to nije nikakav odabir.

Dobriša: Gledaj to kao sjećanje na nešto što se već dogodilo. To što znam da se nešto već dogodilo onako kako se dogodilo, a ne drugačije, ne znači da u tom trenutku kad se događalo nisam imao slobodu odabira. Božji stav nije gledanje u budućnost jer je On već i u budućnosti, budući da je izvan vremena.

Ognjen: Ali to što je On izvan vremena ne mijenja ništa na stvari. Jer mi smo u vremenu. Ako on zna što ćemo mi odabrati, tada mi zapravo ne možemo odabrati ono drugo, nego jedino ono što on zna da ćemo odabrati. Dakle nemamo slobodu.

Gledati budućnost kao prošlost ipak je okretanje stvari naopako i ne može se uzeti za dobar argument. Uobičajeno razlikovanje između prošlosti i budućnosti počiva baš na tome da na budućnost još možemo utjecati (u nekoj mjeri je odabrati), a da prošlost više ne možemo mijenjati. Stoga obrtanje smjera vremena tako da budućnost gledaš kao prošlost nije neutralno, ono svakako utječe na pitanje o slobodi odabira.

Možeš li mi izravno odgovoriti na pitanje: Ja sam pred odabirom, X ili Y. Ako Bog zna da ću odabrati X, mogu li ja odabrati Y?

Vid: Sloboda odabira, ako je ima, ipak je sloboda odabira između nekih već danih mogućnosti.

Ognjen: Recimo da je tako. Bog ili zna koju ćemo “odabrati”, što znači da ono drugo zapravo nikad nije ni bilo mogućnost, ili zapravo ne zna što će se dogoditi, da nije sveznajuć.

Vid: Dakle, mogućnosti su pred nama, dane su nam. Ako Bog zna:

– sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju za slobodni odabir,

– i sve posljedice svakog od tih mogućih odabira,

je li onda ipak sveznajuć? Meni se čini da jest. Mada ne zna koju ću od danih mogućnosti odabrati, ipak zna sve što će se dogoditi.

Ognjen: Ne zna što će se dogoditi, ne zna što ću odabrati!

Vid: Recimo da je slobodan odabir između mogućnosti X i Y i Z, i On ne zna hoću li odabrati X ili Y ili Z. Ipak, On zna sve što će se dogoditi ako odaberem mogućnost X, i zna sve što će se dogoditi ako odaberem mogućnost Y, i sve što će se dogoditi ako odaberem mogućnost Z. Dakle zna što će se dogoditi u svakom od slučajeva, mada je odabir slobodan. Zna sve što može biti.

Ognjen: Čak i ako u tom smislu zna što će se dogoditi, jer zna sve što se može dogoditi, ipak nije sveznajuć, jer ne zna što ću ja od tih mogućnosti odabrati.

Vid: To doista ne zna. Ali, o čemu se nešto uopće može znati? Samo o nečemu što jest. O nečemu čega nema, što ni na koji način nije, nemoguće je znati. Pa niti Bog ne može znati ono što nije. I to ne umanjuje Njegovo sveznanje. On zna sve jer zna sve što jest.

Ognjen: Nisam baš siguran da razumijem, obrazloži to malo.

Vid: Ako smo doista slobodni odabrati X ili Y ili Z, onda to što će se odabrati jest potpuno otvoreno. To uostalom i ti kažeš, ako nije potpuno otvoreno, tad se ne radi o slobodnom odabiru nego o pukom neznanju o tome što će se dogoditi. Dakle, taj odabir još ne postoji, nema ga. Stoga niti Bog ne može znati što ću odabrati, jer tog mog odabira nema sve dok ne odaberem. A onog čega nema, to niti Bog ne može znati.

Ognjen: Hoćeš reći da je budućnost i Bogu nemoguće znati jer ona još nije? Jer budućnost još ne postoji? Pa ipak, mi npr. znanstvenim metodama možemo predvidjeti, dakle znati, puno toga što će se tek dogoditi. Ispada da mi možemo znati ono što sveznajući Bog ne može znati.

Vid: Ali, kao što i sam kažeš, ako možemo znati tad se ne radi o slobodnom odabiru. No to (kao što smo ustanovili u dijalogu o determinizmu) ne znači nužno da nema slobode, jer, očito, ne znamo sve. Dakle, možda sve nije determinirano. Sad polazimo od pretpostavke o slobodi. Složili smo se da ona podrazumijeva da je nemoguće znati što ću slobodno odabrati, ako je odabir uistinu slobodan. Pa i Bogu. Oko toga se slažemo?

Ognjen: To čitavo vrijeme govorim. Ali ti kažeš da to ipak ne znači da Bog nije sveznajuć? Što bi on tada uopće znao da bi zaslužio taj naziv, sveznajućeg?

Vid: Ipak, zna baš sve što jest. Jer, ako je odluka posve slobodna, tad nje nema dok nije donesena. S druge strane, one mogućnosti X, Y i Z, koje mogu odabrati, one već jesu na neki način. One postoje upravo kao mogućnosti, naime potencijalno.

Dakle, nije tako da budućnost uopće nikako nije, da ne postoji – budućnost jest za sada tek kao mogućnost, i Bog je kao mogućnost zna. Zna sve mogućnosti.

A to da ću ja odabrati X ili Y ili Z kao činjenicu niti ne može znati, jer te činjenice nema sve dok ja zapravo ne odaberem.

Ognjen: Razlikuješ dakle moguće buduće opcije kao nešto što jest, potencijalno, od slobodne odluku koja nije ni na koji način, sve dok nije odlučena?

Vid: Da, sama odluka je, ako je posve slobodni odabir, “iz ničega”. Ona aktualizira potencijal, ostvaruje jednu od mogućnosti. Ali ona “postoji” samo u trenutku odabira, u trenutku odluke. Ne postoji prije tog trenutka, pa je niti Bog ne može znati.

Dakle Bog je sveznajuć jer zna sve što jest. A ono što je slobodno, što je otvoreno, naime moj odabir, to još nije. To će biti tek kad odaberem. Zasad ono što mi je dano na odabir jest tek kao potencijal, i kao takvo je znatljivo za Boga.

S druge strane, mi ne znamo što sve slijedi iz naših odabira, odlučujemo bez da možemo sagledati cjelinu posljedica tih naših odluka. A Bog je sveznajući baš zato što to zna. No to njegovo znanje svih mogućih razvoja neke situacije ne umanjuje ljudsku slobodu odabira ni na koji način.

(najprije objavljeno na Differentia specifica)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s