Schellingova ekstaza uma? (ulomak iz Luigi Pareyson, Ontologija slobode)

Schelling nastoji razlikovati mističku ekstazu od racionalne kada misticizmu osporava zahtjeva za ekstatičkom spoznajom ne samo egzistencije, onoga Dass, quod, već i esencije, onoga Was, quid, što prema njegovom mišljenju naprotiv pripada umu; mišljenju koje ima posla s pojmovima pripada pojmiti i opisati esenciju, koja je uvijek predmet pojma; egzistencija zbog svog nepojmovnog karaktera može biti shvaćena i potvrđena jedino ekstatički. Može se dodati da Schellingova predložena ekstaza uma ne podrazumijeva ispovijedanje misticizma, ukoliko se ne predstavlja kao neiscrpivo i neopisivo iskustvo, ostvareno nekom izuzetnom i izvanrednom sposobnošću, već kao najopisiviji čin uma, tako da je Schelling ne samo predlaže na području filosofije nego je i opisuje i analizira posve filosofskim terminima.

Pojam ekstaze treba dakle razmatrati ponajprije filosofijski: neprestano je riječ o jednoj ekstazi uma, te je um uvijek ekstatičan. Um shvaća da usprkos svakom svom naporu po sebi ne uspijeva dosegnuti zbilju, zato što su njegova kretanja čisto pojmovna. Zamijećuje da čak i onaj posljednji rezultat kojemu se utječe, da bitak misli kao ono zbiljsko i nužno egzistirajuće, zapravo ne uspijeva prikazati, nego tek pruža njegovu ideju, koja je – iako se čini nekim pragom – u stvarnosti jedna barijera. Ne otvara mu toliko prolaz koliko mu naprotiv označava granicu. Umjesto da ga približava zbilji, definitivno ga od nje razdvaja, zatvarajući mu svaki izlaz i izdvajajući ga u njegovu klauzuru. Dakle sam um, pogođen ispraznošću svojih nastojanja i nesavladivošću vlastitog neuspjeha, sad već prihvativši da je egzistencija zbiljski takva jedino izvan mišljenja, upravo da bi je pronašao prelazi vlastitu granicu i izlazi iz samog sebe. Sam um izvršava prijelazom zahtijevani skok i preokret, što je u stvari izlaženje uma iz sebe samoga.

pareyson

Luig Pareyson (1918.-1991.)

Riječ ekstaza uzeta je u svom strogo etimološkom značenju, kao ek-stasis, izlaženje iz samog sebe. (…) Da bi um shvatio zbiljski bitak, mora dakle izaći iz samoga sebe: ako se ”postavi izvan sebe” i postane ekstatičkim, čini to kako bi bitak dosegnuo ”izvan mišljenja”. Prirodni tijek uma polazi od onog moći-biti, što je njegova polazišna točka i sadržaj, do samoga bitka, zapravo do nužnog bitka koji je njegova dolazišna točka, zadnja i najviša ideja: ono moći-biti koje se već strovaljuje u bitak nije još postavljeno, i um slijedi to nestrpljivo kretanje koje nije ništa drugo nego razvoj njegovog vlastitog sadržaja, naravno ne izlazeći iz pojmovnog poretka; no došavši do čiste ideje nužnoga bitka, nezadovoljan idealitetom i žudeći za zbiljom, izlazi iz sebe i okreće vlastitu ideju, a u onome čisto egzistirajućem, u pukom činu egzistiranja iskušava što je uistinu transcendencija.

Do sada je [um] napredovao na vlastitom putu i razvio se jedino iz samoga sebe, crpeći svaku stvar iz vlastite dubine i iz svoje baštine, tako da mu se nije predstavilo ništa što nije imalo uobičajen lik i poznati vidik. Sada naprotiv, izašavši iz sebe samoga, preduhitrio je vlastita očekivanja i što god brže došao, već je uvijek prekasno; zaputivši se u nepoznatu pustaru, mjesto nalazi već zauzeto neobičnim i drugačijim prisućem onog čisto egzistirajućeg, koje nema ništa od pojmovnog, štoviše, izravno je suprotno ideji; pred njim stoji zaprepašten i smeten, paraliziran i bez riječi, ništa manje pogođen vlastitim neuspjehom no tim najnovijim i nepredvidivim licem. To je moment čuđenja, u kojemu se um uspijeva oporaviti samo onda kada nađe snage preobratiti se i nanovo krenuti na put s potpunom promjenom smjera: tada se on tako dobro upoznaje s onim čisto egzistirajućim da mu daje ime i u njemu prepoznaje sam bitak, štoviše, egzistenciju ili onaj egzistencijalni oslonac nužnog bitka i gospodara bitka. (…)

Nije li možda riječ o progresivnoj degradaciji svijesti, o rastućem osiromašenju uma, naposljetku o klonuću čovjekovih mogućnosti? Razvitak Schellingovog mišljenja jamačno polazi od slavljenja odličnosti ljudskoga mišljenja, do uvijek sve složenije i dramatičnije vizije života, u kojem se čovjek, više iskušavajući boli i tragedije nego trijumfe svijesti, pronalazi osuđen na neravnu borbu s moćima onog negativnog. Ali to u Schellingovoj filosofiji ne podrazumijeva afirmaciju pomračenja uma ili očajavajućeg mišljenja… Intelektualna intuicija jedino kao ekstaza postiže svoj cilj: ekstaza nije neko odricanje od uma, nego njegova maksimalna moguća afirmacija u uvjetima u kojima se nalazi. Uspoređena s intelektualnom intuicijom iz prvih vremena (Schellingova mišljenja), može se reći da ekstaza, premda se pokazuje puno manje prosvjetljujućim i trijumfirajućim obilježjem, ipak prodire vrlo duboko, zato što ona … zna natkriliti ponor uma, a da se u njega ne strovali, i zaći u bezdan bitka, a da se od njega ne pušta proždrijeti. …

Kod opisa ekstaze Schelling prije svega insistira na anihilaciji uma, zbog čega mišljenje pada (niedergeschlagen), gubi ”svaku moć (keine Gewalt)”, štoviše, um sam ”nije više ništa, ne može ništa”: postoji predmet pred kojim je um oboren i nemoćan. Ideja poniženja i očajanja mišljenja pred nečim što se predstavlja kao nepojmljivo i neshvatljivo snažno je raširena u mističkoj predaji: od tuda zapravo i pozitivni aspekt tog klonuća duše, koji se sastoji u tome da ju se ogoli, prema dobro poznatom mističkom pojmu razgolićenja, tj. otimanja, koje, umjesto da je neko osiromašenje i oduzimanje, najprije dovodi do postizanja čistoće i autentičnosti. Kod Schellinga se također taj pojam genuinosti odnosi na um: u ekstazi se ”um pojavljuje kao um”, tj. ”predstavlja se po sebi, u svojoj čistoći (Blossheit)”, u ”svojoj čistoj supstancijalnosti i bitstvu (ihre reine Substantialität und Wesentlichkeit)”, ukratko, u ”svojoj pukoj naravi (ihre blosse Natur)”. Za Schellinga se dakle u ekstazi  zbiva to da se čisto egzistirajuće, koje je zbog svoje nepojmovnosti također nepojmljivo, dakle umu neshvatljivo,  predstavlja kao korelat esktatičkog uma. Dok ga ono s jedne strane ponizuje i pomaže mu izaći iz samoga sebe, s druge ga strane privodi njegovoj istinskoj naravi i povjerava mu se. Upravo kada mišljenje u ekstazi očituje vlastitu nemoć pred onim neshvatljivim, um pronalazi vlastitu iskonsku i pravu zbiljnost i zadobiva cjelovitu  i nedirnutu svoju sposobnost, tj. otkriva da je taj neshvatljivi predmet korelat te njegove prave i urođene sposobnosti: golom umu odgovara goli bitak, a umu u njegovoj čistoći ono čisto egzistirajuće… Bjelodano je da se Schellingova originalnost pri upotrebi ovih pojmova sastoji upravo u tome da ih oslobodi od čisto mističkog značenja i potpuno ih povjeri filosofiji. Na taj je način on znao izvući poticaj za produbljenje tematike učenog neznanja…

Schelling zatim ističe drugu reakciju uma spram onog čisto egzistirajućeg, tj. zamuknuće mišljenja (verstummt); ali i to se može izjednačiti s prethodnim modelima jer zalazi u tematiku šutnje, koja je naširoko razvijena u neoplatoničkoj tradiciji. Schellingova originalnost je u tome da je nanovo dovodi ne toliko do ljudskog stava spram zbiljskog božanstva, koliko naprotiv do stanja ekstatičkog uma spram čisto egzistirajućeg, koje je kao takvo neiscrpivo, ne pušta se zarobiti nikakvim pojmom, dakle, nikakvom riječi. Pred golom egzistencijom, lišenom svakog pojmovnog elementa, ne ostavljajući nikakvu priliku za diskurs, um je zanijemio i ostao bez riječi: nijemi su oboje, kako um tako i egzistencija. Ono čisto egzistirajuće ”nije drugo nego ono pred čime um ostaje nijem (stille steht)”: um je ušutkan onim što sa svoje strane nema što reći. Ekstaza je mjesto apofaze. I tu također prema shematizmu učenog neznanja ono negativno postaje pozitivno, a jedina moguća tvrdnja je negacija. Pred onim nepristupačnim i nedokučivim govori sam muk, nema elokventnije riječi od one bezglasne…

ulomak iz Luigi Pareyson, Ontologija slobode, Zagreb 2005., str 363.-367., preveo: Dalibor Pribanić, izvornik: Luigi Pareyson, Ontologia della liberta (1995.)

(najprije objavljeno na prvom izdanju bloga: ekstaza?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s