mudrost sustava? (ulomak iz Gregory Bateson, Svjesni cilj nasuprot prirodi)

Počnimo od prirodnih ekosustava oko čovjeka. Engleska hrastova šuma, ili tropska prašuma, ili kakva pustinja, zajednica je bića. U hrastovoj šumi zajedno živi možda tisuću vrsta, možda više; u tropskoj prašumi možda deset puta više. Ta bića žive zajedno u kombinaciji natjecanja i uzajamne zavisnosti. Svaka vrsta koja, potencijalno, ne proizvodi više mladih nego što broji roditeljska generacija mora izumrijeti, osuđena je na propast. Za svaku je vrstu i svaki takav sustav potrebno da njihove komponente imaju potencijalan pozitivan prirast u krivulji stanovništva. Ali, ako svaka vrsta ima pozitivan prirast, tada je prava majstorija postići ravnotežu. U igru ulaze sve vrste uzajamno djelujućih ravnoteža i zavisnosti.

Posve je jasno da će u jednom uravnoteženom ekološkom sustavu svako diranje u sustav vjerojatno poremetiti ravnotežu. Tad će se započeti pojavljivati eksponencijalne krivulje. Neke biljke će postati korov, neka će bića biti istrijebljena, a sustav kao uravnoteženi sustav će se vjerojatno raspasti u komadiće.

Ono što je istina za vrste koje žive zajedno u šumi vrijedi i za skupine ili vrste ljudi u društvu, koji su slično u jednoj nelagodnoj ravnoteži zavisnosti i konkurencije. A ista istina vrijedi i za vas unutra, gdje vlada nelagodno fiziološko natjecanje i uzajamna zavisnost između organa, tkiva, stanica, i tako dalje. Bez toga natjecanja i zavisnosti vas ne bi bilo, jer ne možete biti bez bilo kojega od tih organa ili dijelova koji se natječu. Da bilo koji od njih nije imao ekspanzivnu karakteristiku, s njim bi bilo svršeno, a i s vama bi bilo svršeno. Tako čak i u tijelu nosite opasnost. S neželjenim poremećajem sustava pojavljuju se eksponencijalne krivulje. Isto vrijedi i za društvo.

Pojedinačni je organizam, dakle, sličan hrastovoj šumi a uređaj koji upravlja njime predstavlja cjelokupni duh (koji je možda smo odraz cjelokupnog tijela). Ipak, sustav je na različite načine podijeljen u segmente, tako da, recimo, posljedice nečega u vašem prehrambenom životu ne mijenjaju potpuno vaš spolni život, a stvari u vašem spolnom životu ne mijenjaju potpuno vaš kinestetički život, i tako dalje. U stanovitoj mjeri postoji podjela na odjeljke, koja je u mnogo čemu misteriozna, ali je jamačno od presudne važnosti za čovjekov život. Mislim na ”polu-propustan” spoj između svijesti i preostalog dijela cjelokupnog duha. Izgleda da se stanovita ograničena količina informacija o tome što se događa u tom većem dijelu duha prenosi na ono što bismo mogli nazvati ekranom svijesti. No, ono što dolazi do svijesti je probrano; to je sustavno (ne nasumce) izabrani uzorak preostalog dijela.

Naravno, cjelina duha ne može se objaviti u jednom dijelu duha. To slijedi logički iz odnosa između dijela i cjeline. Mi se stoga moramo zadovoljiti vrlo ograničenom sviješću, te sad nastaje pitanje: kako se vrši selekcija? Po kojim načelima vaš duh bira ono čega ćete ”vi” biti svjesni? Iako se o tim načelima ne zna mnogo nešto se ipak zna, mada sama načela koja djeluju često nisu dostupna svijesti. Prije svega, velik dio onoga što što ulazi svjesno se kritički preispituje, ali tek nakon što ga je preradio posve nesvjesni proces percepcije.

Ja, svjesni ja, vidim nesvjesno redigiranu verziju malog postotka onog što djeluje na moju mrežnicu. Mene u mojoj percepciji vode ciljevi. Ja vidim tko sluša, tko ne sluša, tko razumije, tko ne razumije, ili barem o tome dobivam neku sliku, koja može biti i posve točna. Ja sam zainteresiran da dobijem tu sliku kad govorim. Od važnosti je za moje ciljeve da me vi čujete.

Gregory Bateson, at home in Ben Lomond, California, 1975

Gregory Bateson, at home in Ben Lomond, California, 1975

Što se događa sa slikom jednog kibernetičkog sustava – neke hrastove šume ili nekog organizma – ako se ta slika crta selektivno da bi odgovorila samo na pitanja s ciljem?

Ako dopustite da cilj organizira ono što dolazi pod vaš svjesni nadzor, dobit ćete vreću trikova – neki od njih su vrlo vrijedni trikovi. Izvanredno je dostignuće što su ti trikovi bili otkriveni, to ne osporavam. Ali, ipak, mi ne znamo ni za dva groša, doista, o cjelokupnom povezanom sustavu. Upravo je mudrost stvar koja nedostaje. Pod mudrošću mislim znanje o većem uzajamno povezanom sustavu – sustavu koji će, ako se poremeti, vjerojatno stvoriti eksponencijalne krivulje promjene.

Svijest je, pri svom odabiranju uzoraka o događajima i procesima u tijelu i o onom što se događa u cjelokupnom duhu, organizirana s obzirom na cilj. Ona je jedno spretno oruđe za brzo postizanje onog što želite; ne da biste djelovali s maksimumom mudrosti za življenje, nego da slijedite najkraću logičku ili uzročnu stazu ka ispunjenju vaše trenutne želje, koja može biti večera, Beethovenova sonata ili seks. Prije svega, ona može biti novac ili vlast.

Ali vi ćete možda reći: ”Da, ali tako smo živjeli milijun godina.” Ono što me zabrinjava jest dodavanje moderne tehnologije starom sustavu. Svjesni cilj sad može poremetiti ravnotežu tijela, društva i biološkog svijeta oko nas. Prijeti patologija – gubitak ravnoteže.

Na jednoj strani imamo sustavnu narav pojedinog ljudskog bića, sustavnu narav kulture u kojoj on živi, i sustavnu narav biološkog, ekološkog sustava oko njega; a na drugoj strani čudnu iskrivljenost u sustavnoj naravi pojedinog čovjeka uslijed čega je svijest, gotovo nužno, postala slijepa za sustavnu narav samog čovjeka. Ukoliko slijedite ”zdravorazumske” diktate usmjerene svijesti vi doista postajete pohlepni i nemudri – ponovo upotrebljavam ”mudrost” kao naziv za znanje o cjelokupnom sustavnom biću.

Nedostatak sustavne mudrosti uvijek se kažnjava. Možemo reći da su biološki sustavi – pojedinac, kultura i ekologija – živi hranitelji svojih sastavnih stanica ili organizama. Ali sustavi pri svemu tome kažnjavaju svaku vrstu koja je dovoljno nemudra da ratuje sa svojom ekologijom. Nazovite sustavne snage ”bogom” ako baš hoćete.

Dopustite da vam ispričam jednu priču.

Bio jednom jedan vrt. Sadržavao je stotine vrsta koje su – vjerojatno u subtropima – živjele u plodnosti i ravnoteži s mnogo humusa, i tako dalje. U tom vrtu su bila i dva antropoida koji su bili inteligentniji od drugih životinja.

Na jednom od drveta bio je plod, vrlo visoko, do kojega dva majmuna nisu mogla dosegnuti. Tako su oni počeli misliti. Tu je bila pogreška: oni su počeli misliti sa ciljem.

Zatim je majmun mužjak, čije je ime bilo Adam, otišao i donio jednu praznu kutiju, stavio je pod kutiju, stavio je pod drvo i stao na nju, ali još nije mogao dosegnuti plod. Zato je uzeo još jednu kutiju i stavio je na prvu. Tad se uspeo na kutije i najzad dohvatio jabuku.

Adam i Eva su bili skoro pijani od uzbuđenja. Tako to treba raditi. Napraviš plan, ABC, i dobiješ D.

Počeše se specijalizirati u tome da stvari rade na planski način. Zapravo, izbacili su iz vrta shvaćanje svoje vlastite cjelovite sustavne naravi, kao i cjelovite naravi vrta.

Kad su iz vrta izbacili Boga, doista se prionuli raditi na tom usmjerenom poslu i uskoro je obradiva zemlja nestala. Potom neke vrste postadoše ”korov”, a neke životinje ”nametnici”; i Adam uvidje da je vrtlarstvo mnogo teži rad. Morao je dobivati kruh u znoju lica svoga, pa reče: ”To je osvetoljubiv bog. Nisam trebao pojesti onu jabuku.” Osim toga, dogodila se jedna kvalitativna promjena u odnosu između Adama i Eve, nakon što su iz vrta izbacili Boga. Eva je počela osjećati neraspoloženje prema seksu i reprodukciji. Kad god bi se te prilično osnovne pojave umiješale u njen sad svrsishodni način života, ona bi se sjetila bogatijeg života koji je protjeran iz vrta. Tako je Eva postala nezadovoljna seksom i reprodukcijom, i kad je došlo do poroda, našla je da je taj proces vrlo bolan. Rekla je da i to treba zahvaliti osvetoljubivoj prirodi boga.

Bilo kako bilo, Adam je nastavio ići za svojim ciljevima i najzad pronašao sustav slobodnog poduzetništva. Evi dugo vremena nije bilo dopušteno sudjelovati u tome, ali ona se učlanila u jedan bridž-klub i tamo našla oduška za svoju mržnju. (…)

Čovjek je, dakle, postupio onako kako je mislio da traži zdrav razum i sad se nalazi u nevolji. On zapravo ne zna što ga je dovelo u nepriliku i osjeća da to što se dogodilo nekako nije fer. On još uvijek sebe ne vidi kao dio sustava u kojem nastaje neprilika: on ili kudi sebe ili kudi ostali dio sistema. U mojoj paraboli Adam kombinira dvije vrste besmislice: zamisao ”zgriješio sam” i zamisao ”Bog je osvetoljubiv”. (…)

Problem je sustavan i rješenje mora sigurno zavisiti od shvaćanja te činjenice.

Najprije, tu je poniznost, i ja je ne predlažem kao moralno načelo, nemilo velikom broju ljudi, nego jednostavno kao jedan stav znanstvene filosofije. Možda je najvažnija nevolja razdoblja industrijske revolucije bila ogromni porast znanstvene arogancije. Otkrili smo kako se prave lokomotive i drugi strojevi. Saznali smo kako se stavlja jedna kutija na drugu da bismo došli do jabuke, i zapadni je čovjek vidio u sebi autokrata s potpunom vlašću nad svemirom koji je napravljen od fizike i kemije. I biološke je fenomene trebalo na kraju kontrolirati slično kao procese u oglednoj epruveti. Evolucija je bila povijest kako su organizmi naučili više trikova za upravljanje okolinom; a čovjek ima bolje trikove nego bilo koje drugo biće.

Ali ta je arogantna znanstvena filosofija sada zastarjela i njeno je mjesto zauzelo otkriće da je čovjek tek dio većih sustava i da ne može nikad upravljati cjelinom.

Moguće je, međutim, da lijek za nevolje svjesnoga cilja leži u pojedincu. Postoji ono što je Freud nazvao kraljevskim putem u nesvjesno. On je ciljao na san, ali ja mislim da bismo trebali združiti snove i umjetničko stvaranje, kao i doživljavanje umjetnosti i poezije i slično. A ja bih im dodao i ono najbolje u religiji. Sve su to djelatnosti u koje je uključen čitav individuum. Umjetnik može imati svjesni cilj prodati svoju sliku, čak možda i svjesnu namjeru da je napravi. Ali, praveći je, on nužno mora oslabiti tu arogantnost u prilog stvaralačkog doživljaja u kojem njegov svjesni duh igra tek malu ulogu.

ulomak iz Gregory Bateson, Svjesni cilj nasuprot prirodi, u zborniku Dijalektika oslobođenja, Zagreb 1969., preveo Branko Petrović, predavanje na kongresu Dialectics of Liberation, London 1967.

(najprije objavljeno na prvom izdanju bloga: mudrost?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s