Rilke: priroda kao volja? (ulomak iz Martin Heidegger, Čemu pjesnici?)

Kao što priroda prepušta bića
odvažnosti njihova potmula užitka
i nikog posebno ne štiti u grudi i granju,
tako i mi nismo pratemelju našeg bitka
dalje dragi: odvažuje nas. …

Rilke naziva ovu pjesmu „improvizirani stihovi“. No ta nepredvidljivost otvara nam jedan vid u kojem se može jasnije misliti Rilkeovo pjesništvo. U ovom svjetskom času moramo tek naučiti da je pjesnikovanje, dakako, i stvar mišljenja. Uzimamo ovu pjesmu kao uvježbavanje pjesničkog razmišljanja. …

Onim „Kao … tako“ na početku dospijeva ljudski bitak u temu pjesme. Usporedba izdvaja ljudskost spram bića. To su živa bića, biljke i životinje. … Usporedba postavlja Različito u Jednako, kako bi učinila razliku vidljivom. Jednake su različitosti – s jedne strane biljka i životinja, a s druge čovjek – ukoliko se podudaraju u Istome. Ovo Isto je odnos koji, kao biće, imaju prema svom temelju. …

Prirodu moramo ovdje misliti u daljem i bitnijem smislu, u onom u kojem je Leibniz upotrebljavao veliko pisanu riječ Natura. Ona znači … vis primitiva activa. To je započinjuća svakoga sebi skupljajuća moć, koja na taj način svako biće prepušta njemu samom. … Volja je pribirući zbir svakog ens prema njemu samom. Svako biće je kao biće u volji. Ono  j e s t  kao voljno. Time neka bude rečeno: biće … jest, ukoliko jest, samo na način volje. Kao voljno, ono je samo u volji hoteće svako na svoj način.

Šta Rilke naziva prirodom (die Natur) nije izdvojeno iz povijesti. Prije svega priroda nije zamišljena kao predmetno područje prirodne znanosti. Priroda također nije suprotstavljena umjetnosti. Ona je temelj za povijest i umjetnost i prirodu u užem smislu. U ovdje upotrebljenoj riječi priroda treperi još sličnost s ranijom riječi fysis, koja se poistovjećuje i sa zoe što prevodimo sa život. Ranije mišljeno bivstvovanje života nije predstavljeno biologijski, nego kao fysis, kao ono što uzlazi. U pjesmi se [u kasnijim stihovima] ”priroda” navodi i kao ”život”. … Nietzsche je pisao jednom u jednoj pribilješki iz 1885/86 (Volja za moć, §582):

Bitak – o njemu nemamo druge predodžbe no ‘živjeti’. Kako, dakle, može nešto mrtvo ‘biti’?

Rilke naziva prirodu, ukoliko je temelj onog bića koje smo mi sami, pratemelj [Urgrund]. To upućuje na to da čovjek dospijeva dalje u temelj bića no ostalo biće. Temelj bića naziva se od starine bitak. Odnos temeljećeg bitka prema utemeljenom biću isti je ovdje kod ljudi i tamo kod biljaka i životinja. Sastoji se u tome da bitak kadgod biće ”prepušta odvažnosti”. Bitak ispušta biće u odvažnost. Ovo odbačeno ispuštanje je pravo odvaženje. … Svagdašnje biće je odvaženo. Bitak je naprosto odvažnost. Odvažuje nas ljude. Odvažuje živa bića. Biće jest, ukoliko je svagda ostalo odvaženo. Odvaženo, međutim, ostaje biće u bitku… Biće jest ukoliko ide sa odvažnošću u što se ispušta. Bitak bića je odvažnost. Ovo počiva u volji… Volja, koju valja ovdje misliti, nije apstraktno poopćavanje psihološki zamišljenog htijenja. … Ukoliko Rilke predstavlja prirodu kao odvažnost, misli je metafizički iz biti volje. …

Priroda odvažuje živa bića i ”ne štiti ništa posebno”. Isto tako mi, ljudi, kao odvaženi nismo ”dalje dragi” odvažnosti, koja nas odvažuje. U jednom je i u drugom: odvažnosti pripada odbačenost u opasnost. … Ostane li Odbačeno izvan opasnosti, tada ne bi bilo Odvaženo. No izvan opasnosti ostaje biće kad bi bilo zaštićeno. … Zaštićeno je povjereno onome koji štiti. … Nezaštićeno, nasuprot tome, nije dalje „drago“. Biljka, životinja i čovjek slažu se, ukoliko su uopće bića, t. zn. Odvažena, u tome da nisu posebno zaštićena. No jer se ipak razlikuju u njihovu bitku, postojat će također razlika u njihovoj nezaštićenosti.

Kao Odvaženi nezaštićeni ipak nisu napušteni. Kad bi to bili, tada bi bili isto tako malo Odvaženi kao kad bi bili zaštićeni. Izručeni samouništenju oni više ne bi bili u ravnoteži. Riječ „vaga“ [Ravnoteža – Wage] u srednjem vijeku znači još isto kao i opasnost. To je položaj u kojem se netko može razviti tako ili onako. Zato se zove sprava, koja se tako pokreće da se ovako ili onako naginje, vaga. Ona igra i kreće se. … Što se ljulja zove se tako jer  može vagu tako ili onako staviti u igru pokreta. Što se ljulja ima težinu. Odvažiti znači: staviti u kretanje igre, staviti na vagu, upustiti se u opasnost. Zato je Odvaženo doduše nezaštićeno, međutim, jer leži na vagi, podržano je od odvažnosti. …

Bitak, koji sva bića drži na vagi, privlači tako biće uvijek po sebi i na sebe, na sebe kao sredinu. Bitak, koji sva bića drži na vagi, privalči tako biće uvijek po sebi i na sebe, na sebe kao sredinu.  … No ova sredina privlačujućeg odnosa povlači se ujedno iz sveg bića. … U tom sabirućem puštanju krije se metafizička, iz bitka mišljena bit volje. Privlačeća, sve posredujuća sredina bića, odvažnost, je moć koja Odvaženom podaruje uteg, t. zn. težinu. Odvažnost je teža. O njoj kaže jedna kasnija pjesma, koja je naslovljena riječju Teža… Tu spomenuta teža je za razliku od fizičke gravitacije, o kojoj se obično čuje, sredina bića u cjelini. Rilke je stoga naziva „nečuvena sredina“. … „Nečuvena sredina“ je vječna suigračica u svjetskoj igri bitka. … Čista teža, nečuvena sredina sveg odvaženja, vječna suigračica u igri bitka, jest odvažnost.

ulomak iz Martin Heidegger, Čemu pjesnici?, Zagreb 1959., str. 88.-99., preveli: Danilo Pejović i Danko Grgić, izvornik: Martin Heidegger, Wozu Dichter? (1950)

Jedna misao o “Rilke: priroda kao volja? (ulomak iz Martin Heidegger, Čemu pjesnici?)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s