bivstveno nebiće: drugo od bića? (ulomak iz Platon, Sofist i D. Barbarić, Grčka filozofija)

Stranac: Nužno će nam biti, ako ćemo se obraniti, da kušnji podvrgnemo stav oca Parmenida, te da iznudimo da jest u nekom pogledu nebiće, i opet da nekako nije biće.

Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti.

Stranac: Kako ne bi to, kako se ono kaže, izgledalo i slijepcu? No dok to ne bude osporeno ili potvrđeno teško da će uopće itko moći – govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju, ο odrazima, slikama, oponašanjima ili njihovim priviđanjima, ili i ο onim vještinama koje su s tim vezane – ne biti smiješan, prisiljen sebi samome protusloviti.

Teetet: Posve istinito.

Stranac: Zbog toga se dakle sada treba odvažiti napasti očinski stav, ili treba sasvim odustati, priječi li neka bojazan to raditi.

Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti. …

Stranac: No ne treba li kazati da je i samo biće drugo od ostalih?

Teetet: Nužno.

Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije, koliko ima onih ostalih. Budući da naime nije ona, ono s jedne strane jest jedno, a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije.

Teetet: Gotovo da je tako.

Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti, ako već narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. A ako tko to ne dopušta, neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove, pa će nas tako razuvjeriti i u ovo nakon njih.

Teetet: Posve pravedno si kazao.

Stranac: No pogledajmo i ovo.

Teetet: Koje?

Stranac: Kad kazujemo nebiće tad, kako se čini, ne kazujemo nešto suprotno do bića, nego tek drugo.

Teetet: Kako?

Stranac: Kao kad reknemo nešto neveliko, čini li ti se da tada ono maleno više riječju očitujemo no ono jednako?

Teetet: A kako bi?

Stranac: Nećemo dakle dopustiti da odricanje, kad se kazuje, znači suprotno, već samo toliko da ono „ne”, stavljeno pred riječ koja slijedi, ili radije stvar na koju se odnose imena oglašena nakon odricanja, objavljuje nešto od onih ostalih.

Teetet: U svakom pogledu.

Stranac: A ako smo to razumjeli, čini li se i tebi da ćemo i ovo?

Teetet: Koje?

Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana, kao što je i znanost.

Teetet: Kako?

Stranac: Ta i ona je nekako jedna, no pojedini njen dio, izdvojen prema onome spoznavanom, dobiva ime koje je neko vlastito za taj dio. Stoga i ima mnogo vještina i znanosti i mnogostruko se zovu.

Teetet: Svakako.

Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog, premda je jedna?

Teetet: Možda. No kako ćemo reći?

Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen onom lijepom?

Teetet: Postoji.

Stranac: Hoćemo li kazati da je to bezimeno, ili da ima neki naziv?

Teetet: Da ima. Ono što svaki put oglašavamo nelijepim, to nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog. …

Stranac: Dakle proizlazi, kako se čini, da je ono nelijepo neka suprotstavljenost bića biću?

Teetet: Sasvim ispravno.

Stranac: A što? Prema tom zboru, da li nam ono lijepo više pripada bićima, a ono nelijepo manje?

Teetet: Nikako.

Stranac: Treba onda kazati da jednako jesu ono neveliko i samo veliko?

Teetet: Jednako.

Stranac: Ne treba li i ono nepravedno staviti kao pravednom jednako, po tome što jedno ništa više nije od drugog?

Teetet: Što da ne?

Stranac: I sve ćemo ostalo dakle na isti način kazivati, kad se već narav drugog pokaza bićima pripadnom. Ta ako ona jest, nužno je onda i njene dijelove ništa manje staviti kao bića.

Teetet: Kako da ne.

Stranac: Dakle, kako se čini, suprotnost dijela naravi drugog i one bića, kad su jedno drugom suprotstavljeni, nije ništa manje jestvo od, ako se to smije reći, samog bića, ne označavajući njegovu suprotnost, nego samo toliko da je drugo od njega.

Teetet: Sasvim jasno.

Stranac: Kako da je onda nazovemo?

Teetet: Očito da je to samo ono nebiće, za kojim smo zbog sofista tragali.

Stranac: Zaostaje li onda, kako ti reče, jestvom išta više nego sve ostalo? I treba li već odvažno kazati da nebiće postojano jest imajući svoju narav, te da kao što ono veliko bijaše veliko i ono lijepo bijaše lijepo, i ono neveliko [neveliko] i ono nelijepo [nelijepo], tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće, jedna ideja ubrojena među mnoga bića? Ili imamo još neku nevjericu, Teetete, u odnosu na to?

Teetet: Nijednu.

Stranac: Znaš li onda da smo prestupili dalje od Parmenidove zabrane?

Teetet: Kako to?

Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati, tražeći još dalje od toga.

Teetet: Kako?

Stranac: On naime negdje kaže:

Nećeš doista nikad to iznuditi, da jest nebiće,
već od tog puta istraživanja odvrati misao.

Teetet: Ta govori zaista tako.

Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu, nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. Dokazujući naime da jest narav drugog i daje raskomadana na sva bića jedna u odnosu na druga, odvažili smo se za svaki njen dio suprotstavljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće.

Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini, stranče, da smo najistinitije rekli.

Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. Jer mi smo se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili, pa bilo da jest ili nije, bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno, dok ono za koje smo sad kazali da je nebiće neka nas netko ili razuvjeri, osporivši nam da valjano govorimo, ili, dok god to ne može, treba da i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima miješaju, zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i jedno kroz drugo, te konačno da ono drugo, imajući udjela u biću, po tom imanju udjela jest, ne upravo ono u čemu ima udjela, nego drugo; budući pak da je drugo od bića, po nužnosti je najjasnije da je nebiće. A biće opet, združeno s drugim, bit će drugo od ostalih rodova, a, budući od njih svih drugo, nije niti svako pojedino od njih, niti sva ostala zajedno osim njega, tako da biće neosporno opet bezbroj puta nije ona bezbrojna, dok ona ostala, kako pojedinačno tako i sva zajedno, mnoštvo puta jesu, a mnoštvo puta pak nisu.

Teetet: Istina.

ulomak iz Platon, Sofist, u Damir Barbarić, Grčka filozofija, 1995., str. 179., 198.-201., preveo: Damir Barbarić


§1. Koliko god da jest istina da je bitna tema dijaloga novo shvaćanje naravi onog ništa ili nebića, ne smije se previdjeti da Platon ipak ustrajava na tome da je to novo shvaćanje, i u tome smislu odlučna kritika Parmenida, nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο mogućnosti i pravoj naravi privida, slike, oponašanja i na koncu same personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost svog bitka: – sofistike i sofista. Borba protiv svemoćne sofističke obmane – a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije – moguća je samo tada kad se uvidi da su laž, obmana i privid jedna u sebi pozitivna moć. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga.

§2. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga, različitoga, odnosno razlika sama. Povijesno-filozofijski ostaje to onda ishodištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu nedostatka, lišenosti, manjka. Već Aristotelovo shvaćanje „materije” u smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις), kao i kasnija temeljna metafizička određenja, odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil privativum i die bestimmte Negation, omogućeni su i usmjereni onim što je izboreno ovim Platonovim dijalogom.

§3. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo razumijevanje samog bića. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svojevrsne onostranosti, „transcendentnosti” i odijeljenosti od cjeline bivajućega, kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcendentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. „Potpuno biće” ovdje je u Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje, te tek time i život, dušu i um, sadrži i obuhvaća u sebi.

§4, Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje dinamiziranje cjeline svega. Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu bića kao pokrenutog, živog, dušom i umom prožetog…

ulomak iz Damir Barbarić, Grčka filozofija, str. 202.-203.


(na prvom izdanju bloga: realnost privida?)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s