obrazovanje kao uzdizanje ka općem? (ulomak iz Hans-Georg Gadamer, Istina i metoda)

Kant … među dužnostima prema samome sebi navodi i one koje ne dopuštaju rđanje čovjekovih talenata, a da pritom ne upotrebljava riječ ”obrazovanje”. Nasuprot njemu, Hegel već govori sebeobrazovanju i obrazovanju kada prihvaća istu Kantovu misao o dužnostima prema samome sebi, a Wilhelm von Humboldt svojim finim uhom koje ga odlikuje već u potpunosti osjeća značenjsku razliku između kulture i obrazovanja:

ali kada u našemu jeziku kažemo obrazovanje, tada pod tim podrazumijevamo nešto što je ujedno više i više nutarnje, naime vrstu mišljenja koji se iz spoznaje i osjećaja cjelokupne duhovne i ćudoredne težnje skladno izlijeva na osjet i karakter.

Obrazovanje ovdje podrazumijeva nešto što je više od kulture, tj. izobrazbu sposobnosti ili talenata. Uspon riječi obrazovanje budi, međutim, stara mistična tradicija po kojoj čovjek Božju sliku, prema kojoj je stvoren, nosi u svojoj duši i treba je izgraditi u sebi. …

Hegel je u svojoj izradbi doista najoštrije pokazao, što je obrazovanje … polazeći od pojma uzdizanja do općenitosti. … Opća je bit čovjekovog obrazovanja da čini sebe nekom općom duhovnom biti. Neobrazovan je onaj tko se prepušta partikularnosti, npr. tko bez mjere i srazmjera popušta svom slijepom gnjevu. Hegel pokazuje da takvom čovjeku u osnovi nedostaje apstrakcija: on ne može odvratiti pogled od samoga sebe i usmjeriti pogled na nešto opće, iz kojega bi se njegovo posebno moglo odrediti s mjerom i razmjerom.

Obrazovanje kao uzdizanje do općenitosti jest dakle ljudska zadaća. Ono zahtjeva žrtvovanje posebnosti onom općem. Ali žrtvovanje posebnosti negativno znači: suspregnuće žudnje i time slobodu od njezinoga predmeta i slobodu za njegovu predmetnost. … Hegel pokazuje da je bit rada, umjesto trošenja, oblikovanje stvari. … Rad je ukroćena žudnja. Time što formira predmet, dakle time što je nesebično djelatna i što stvara nešto opće, radna svijest uzdiže se iznad neposrednosti svojega opstojanja do općenitosti ili – kako se izražava Hegel -: obrazujući stvar, ona obrazuje samu sebe. Što on time podrazumijeva, jest ovo: time što čovjek stječe neko ”umijeće”, neku vještinu, on dobiva vlastiti osjećaj o sebi samome. To što mu se čini uskraćenim u nesebičnosti služenja, ukoliko se u potpunosti podredio nekom tuđem smislu, postaje njegovo, ukoliko je on ta radna svijest. Kao takav, on u sebi nalazi vlastiti smisao i sada je sasvim ispravno kazati za rad: on obrazuje. Samoosjećaj radne svijesti sadrži sve momente onoga što sačinjava praktično obrazovanje: uzimanje odstojanja od onog neposrednog žudnje, osobne potrebe i privatnoga interesa, i pretpostavljanje onog općeg. …

gadamer

Hans-Georg Gadamer (1900.-2002.)

Hegel na nizu primjera pokazuje tu praktičnu bit obrazovanja da teži za općim. Takvo što postoji u umjerenosti koja ograničuje bezmjernost zadovoljavanja potreba i primjene sile, na općem – u obziru prema zdravlju. To postoji u razboritosti koja nasuprot pojedinačnom stanju ili pojedincu ostaje otvorena za razmatranje drugoga, što još također može biti nužno. Ali nešto od toga ima i svaki izbor poziva. Jer svaki poziv uvijek ima nečeg od sudbine, od izvanjske nužnosti i nastoji se predati zadatcima koji se ne odabiru kao privatna svrha. Tada se praktično obrazovanje dokazuje u tomu da se poziv ispunjava u potpunosti, sa svih svojih strana. Predanost onom općem poziva jest dakle ujedno

znati sebe ograničiti, to znači u potpunosti učiniti poziv svojom stvari. Onda on za njega nije nikakvo ograničenje.

Već na ovom Hegelovom opisu praktičnoga obrazovanja spoznaje se temeljna odredba povijesnoga duha: da pomiruje sebe sa samim sobom, da samoga sebe prepoznaje.u drugobitku. Ono u potpunosti postaje jasno na ideji teorijskog obrazovanja. Jer teorijsko odnošenje već je kao takvo otuđenje, naime nastojanje

da se bavi nečim ne-neposrednim, tuđim, nečim što pripada sjećanju, pamćenju i mišljenju.

Teorijsko obrazovanje vodi povrh toga što čovjek neposredno znade i iskušava. Ono se sastoji u tomu da se također dopusti važenje drugoga i da se nađu opća motrišta… Spoznati u tuđem ono vlastito, udomaćiti se u njemu, to je temeljno kretanje duha, čiji je bitak jedino povratak samome sebi iz drugobitka. … Time je jasno da bit obrazovanja ne sačinjava otuđenje kao takvo, nego povratak sebi, koji dakako pretpostavlja otuđenje…

Slijedeći Hegela, kao opće obilježje obrazovanja istaknuli smo to da je ono otvoreno za Drugo, za drugačija, općenitija motrišta. U obrazovanju leži opći smisao za mjeru i odstojanje u odnosu na samoga sebe i utoliko uzdizanje iznad samoga sebe do općenitosti. Promatrati s odstojanja samoga sebe i svoje privatne ciljeve zapravo znači: promatrati ih tako kako ih drugi vide. Ta općenitost sigurno nije općenitost pojma ili razuma. Iz općega se ne određuje ono posebno, ono neće ništa nužno dokazati. Općenita motrišta, za koja je otvoren obrazovan čovjek, nisu za njega neko čvrsto mjerilo koje važi, nego su ona za njega prisutna samo kao motrišta mogućih drugih. Utoliko obrazovana svijest doista ima više karakter nekog osjetila. … Ona je opće osjetilo.

ulomak iz Hans-Georg Gadamer, Istina i metoda I, Zagreb 2012., str. 19.-22., 26., izvornik: Hans-Georg Gadamer, Wahrheit und Methode (1960)

(ulomak najprije objavljen na prvom izdanju bloga: obrazovanje? (tamo prema sarajevskom izdanju Istine i metode))

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s