bitak se kazuje mnogostruko? (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku)

Bitak se govori mnogovrsno, a ne na jedan način. (AristotelMetafizika K)


Biramo jednostavno, uobičajeno i gotovo nehajno kazivanje u kojemu bitak biva kazan u jednoj formi riječi koje uporaba je tako česta da to jedva još primjećujemo.

Kažemo: ”Bog jest.” ”Zemlja jest.” ”Predavanje je u slušaonici.” ”Ovaj čovjek je iz Švapske.” ”Pehar je od srebra.” ”Seljak je na polju.” ”Kniga je moja.” ”On je na samrti.” ”Crveno je nalijevo.” “U Rusiji je glad.” ”Neprijatelj je u povlačenju.” ”U vinogradima je trsova uš.” ”Pas je u vrtu.” ”Nad svim vrhovima je mir.”

Je” je mišljeno svaki put drukčije. U to se možemo lako uvjeriti, posebno ako to kazivanje onog ”je” uzmemo onako kako ono zbiljski zbiva, to znači kao izgovoreno svaki put iz nekog određenog položaja, zadaće i ugođaja, a ne kao puke rečenice…

”Bog jest”; to znači zbiljski prisutan. ”Zemlja jest”; to znači da iskušavamo i mislimo kao stalno postojeću. ”Predavanje je u slušaonici”; ono se smješta. ”Čovjek je iz Švapske”, to znači on potječe odatle. ”Pehar je od srebra”, to znači on se sastoji od… ”Seljak je na polju”, to znači on boravi na polju, tamo se zadržava. ”Knjiga je moja”, to znači ona pripada meni. ”On je na samrti”, to znači on propada u smrt. “Crveno je nalijevo”; to znači ono stoji za. ”Pas je u vrtu”, to jest on se tamo nalazi. ”Iznad svih vrhova je tišina” to jest ??? Znači li ”je” u tim stihovima da se mir nalazi, postoji, da se događa, ili zadržava? Ništa od toga neće ovdje biti prikladno. A ipak je to isto jednostavno ”je”. Ili stih znači: Nad svim vrhovima vlada mir, kao što mir vlada u nekom školskom razredu? Niti to. Ili možda: Nad svim vrhovima leži mir, ili prebiva mir? To već prije, ali ni taj opis isto tako ne pogađa.

”Nad svim vrhovima je mir”; ”je” se uopće ne da opisati, a ipak je upravo samo to ”je” iskazano u ono malo stihova što ih je Goethe napisao olovkom na vratnici drvene kućice u Kickelhahnu kod Ilmenaua…

kickelhahn_handschrift_gartenlaube_1872_657__650x564_

Neobično je da se ovdje kolebamo, oklijevamo s opisom, da bismo na koncu posve odustali, ne zato što bi razumijevanje bilo odviše složeno i preteško, nego jer je taj stih kazan tako jednostavno, još jednostavnije i jedinstvenije nego svako inače uobičajeno “je” koje nam se neopaženo neprestano miješa u svakodnevno kazivanje i govorenje.

Kako god bilo s izlaganjem pojedinačnih primjera, navedeno kazivanje ”je” jasno pokazuje jedno, naime da nam se u tome ”je” na višestruk način otvara bitak. Tvrdnja koja se u početku čini vjerojatnom, naime da je bitak prazna riječ, iznova se i još prodornije pokazuje neistinitom.

Ali – tako bi se tomu moglo prigovoriti – “je” se očigledno misli na višestruk način. To ipak ni na koji način ne leži u samom “je”, već samo u mnogostrukom sadržaju iskaza, koji se sadržajno tiču različitih bića: Boga, zemlje, pehara, seljaka, knjige, gladi, mira nad vrhovima. Samo zato što “je” po sebi ostaje neodređeno i u svojem značenju prazno, ono može biti spremno na tako višestruku uporabu te se ispunjavati i određivati “već prema tomu”. Navedena mnogostrukost određenih značenja stoga pokazuje suprotno od onoga što je trebalo biti pokazano. Ona daje samo najjasniji dokaz da bitak mora biti neodređen da bi bio odredljiv.

Što reći na to? Ovdje dospijevamo u područje odlučujućeg pitanja: postaje li “je” nečim mnogostrukim na temelju sadržaja rečenica koji mu u svakom pojedinačnom slučaju biva prinesen, to znači sadržaja područja onog o čemu te rečenice iskazuju, ili “je”, to znači bitak, u samom sebi skriva mnogostrukost, razlaganje koje omogućuje da mnogostuko biće uopće činimo sebi dostupnim u tomu kako je ono u svakom pojedinom slučaju? To pitanje neka sad ostane tek naznačenim. … Ono što se ne može zanijekati i na što jedino najprije želimo upozoriti je to da “je” u kazivanju objavljuje bogatu mnogostrukost značenja. “Je” kazujemo svaki put u istom značenju, bez da izričito, bilo ranije bilo naknadno, izvodimo posebno izlaganje tog “je”, ili da čak razmišljamo o bitku. “Je” nam, mišljeno jednom ovako a drugi put onako, jednostavno uskače u kazivanje. Pa ipak mnogostrukost njegovih značenja nije slučajna. U to se sada hoćemo uvjeriti.

Nabrajamo redom različita značenja izložena opisivnajem. “Biti” kazano u “je” znači: “zbiljski prisutno”, “stalno postojeće”, “smještati se”, “potjecati”, “zadržavati se”, “pripadati”, “propasti”, “stajati za”, “nalaziti se”, “vladati”, “biti nastupio”, “nastupiti”. Ostaje teško, možda čak nemoguće, jer protivno biti [suštini], izlučiti jedno zajedničko značenje kao općenit rodni pojam, u koji bi se navedeni načini tog “je” mogli uvrstiti kao njegove vrste. A ipak se kroz sve provlači jedinstvena određena crta. Ona razumijevanje onog “biti” upućuje na određeni vidokrug iz koje se stječe razumijevanje. Ograničenje smisla onog “biti” drži se u okružju sadašnjosti i prisutnosti, postojanja i trajanja, zadržavanja i nalaženja. …

Ovdje prednost ima određena i pojedinačna glagolska forma “je”, treće lice jednine u indikativu prezenta. “Bitak” ne razumijevamo u pogledu na “ti si“, “vi ste“, “ja sam“, ili “oni bi bili“, što su sve ipak također glagolske preinake “bitka”, i to jednako dobro kao i “je”.

ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku, Zagreb: AGM 2012., str. 100.-104., preveo: Damir Barbarić, izvornik: Martin Heidegger, Martin Heidegger, Einführung in die Metaphysik (1953.), predavanja iz 1935.

Jedna misao o “bitak se kazuje mnogostruko? (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku)

Odgovori na davor Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s