sjeći riječima? (ulomci Platona, I. Mikecina, B. Berčića i Čuang Cea)

Antirealist smatra da aktom spoznaje x-a mi konstituiramo sam x. Spoznavanjem x-a mi mu “utiskujemo” njegova svojstva i tako ga stvaramo. Da ga nismo spoznali ne bi imao svojstva koja ima ili ga čak uopće ne bi ni bilo. Što onda ostaje u objektivnoj stvarnosti, nezavisno od naše spoznaje? Antirealist smatra da je to nekakva amorfna masa koju mi oblikujemo svojom spoznajom. Antirealist koristi metaforu kalupa za kekse: naša spoznaja je poput kalupa za kekse koji utiskivanjem u amorfno tijelo stvara keks i njegova svojstva. S druge strane, realist koristi metaforu sječenja mesa: naša spoznaja je poput kuhara koji ne siječe meso kako mu drago, već siječe po već postojećim zglobovima i spojevima i tako razdvaja prirodne dijelove tog komada mesa.

ulomak iz Boran Berčić, Filozofija, Zagreb: Ibis Grafika 2012., str. 124.-125. 


SOKRAT: Dede Hermogene, da to razvidimo. Da li ti se čini da je to tako i za bića, i da je njihova bit kakvom je zamišlja svaki pojedinac, kao što je rekao Protagora: “svih stvari mjera je čovjek”? Ovo znači: budući da mi stvari izgledaju takvima, takve dakle i jesu za mene, a tebi izgledaju onakve, dakle onakve i jesu za tebe. Ili ti se možda čini da bića imaju od sebe neku postojanost u svojoj biti?

HERMOGEN: I ja sam se, Sokrate, našao u škripcu, te sam se dao zavesti Protagorinim učenjem. Pa ipak, ne izgleda mi da tako stvari stoje. …

SOKRAT: Prema tome … ako svaka stvar nije onakva kakvom je svatko zamišlja, jasno je dakle da stvari od samih sebe imaju bit koja je postojana, bez odnosa pred nama i neovisno o nama. Ne daju se vući gore-dolje prema našoj mašti: po samima sebi imaju svoju bit, kako ih je stvorila priroda.

HERMOGEN: Izgleda mi, Sokrate, da stvari stoje tako.

SOKRAT: Budući da su stvari prirodno takve kakve jesu, neće li se njihovo djelovanje ravnati po istom zakonu? Zar i sama djelovanja nisu naročit vid bića?

HERMOGEN: I djelovanja, dakako.

SOKRAT: Djelovanja, prema tome, ostvaruju se suglasno s njihovom prirodom, a ne kako se nama prohtjedne. Jedan primjer: prihvatimo li se sječe neke stvari, da li je moramo sjeći po svojem nahođenju i onime čime nam se prohtjedne? Ili, ako hoćemo sjeći svaku stvar onako kako to odgovara naravi čina sjeći i biti sječen i onime što tom činu odgovara, nećemo li sjeći i uspjeti stvar izvesti vrlo dobro? Radimo li protiv prirode, nećemo li promašiti cilj i izvesti baš ništa?

HERMOGEN: Tako to i meni izgleda. …

SOKRAT: Ne vrijedi li to i za ostalo?

HERMOGEN: Da, da.

SOKRAT: Zar govoriti nije također neko djelovanje?

HERMOGEN: Da.

SOKRAT: Da li će se onaj koji govori ispravno izraziti ako govori kako mu se svidi? Ili ako bude govorio kako to prirodno pristaje stvarima da se izražavaju i da budu izražene riječju? Zar ne da će tako nešto napraviti i uspjeti govoriti? Ali ako tako ne postupi, neće li se prevariti, a izvesti neće ništa?

ulomak iz Platon, Kratil, 385e-387c, Zagreb 1976., str. 21.-23., preveo: Dinko Štambak


Kao boginja lova i zvijeri Artemida je i boginja umijeća sječenja mesa. U vezi s time Hermogen prenosi izvještaj Ioanna Sicula koji pripovijeda da je Heraklit, upitan zašto rasijeca životinje po udovima ispitujući ih, odgovorio da za svog učitelja ima bivstvo onih jesućih. To Artemidino umijeće za Heraklita postaje slika umijeća razabiranja i razlučivanja imena i djela prema njihovu bivstvu i kazivanja toga bivstva. Ono što se riječima rasijeca jest bivstvo onih bivajućih, tj. svako pojedino bivajuće prema njegovu bivstvu (kata fysin diaireon hekaston). Platon u Kratylu kaže kako se ispravno rasijecanje nekog jesućeg prema njegovu bivstvu ne može odvijati bez ikakva pravila i bilo kakvim sredstvom, nego prema bivstvu sječenja i bivanja sječenim te sredstvom koje odgovara bivstvu onog rasijecanog. Neispravno rasijecanje rasijeca mimo tog bivstva i zato promašuje ono što siječe (Crat. 387a). Potom uspoređuje govorenje s rasijecanjem mesa na komade. Ispravnom rasijecanju mesa odgovara ispravno imenovanje koje imenuje prema bivstvu onoga što se ima imenovati. Ime kao sredstvo imenovanja nadalje se uspoređuje s nožem kao sredstvom rasijecanja. Oba su umijeća ujedno umijeća razlučivanja i umijeća slučivanja. Imenovanje razlučuje ono imenovano prema njegovom bivstvu i slučuje ga s drugim imenovanim u izrijeku. Tako umijeće rasijecanja čini slično umijeću imenovanja, a ime je sredstvo razlučivanja bivstva (Crat 388b).

ulomak iz Igor Mikecin, Heraklit, Zagreb: Matica hrvatska, str 29. 


Kuhar kneza Wen Huia

je rasijecao vola.
Ruku na njega,
izvuče mu rame,
zapre nogom –
i životinja već leži
u komadićima.

Goli nož
šapće poput daška vjetra,
to je sklad
utkan
u kultni plesu,
u ljuljanje djeteta
i stare pjesme.

“To nazivam dobrim poslom!” kaže knez,
“Ti imaš pravu metodu.”

“Metodu ?” kuhar će njemu,
i polegne nož na stol.
“Samo slijedim Tao
i time stojim
iznad sviju metoda!
Kad sam počeo raditi kao mesar
vidio sam pred sobom čitavu tešku životinju:
čitavu tu masu.
Ali nakon tri godine
sam u toj masi otkrio
fine linije.

Sada uopće ne gledam očima,
sve u meni postaje oko.
Moja osjetila mogu ostati snena
ali duh radi za njih,
duh koji ne slijedi nikakav plan
nego sluša svoj instinkt.
Tako moj nož pronalazi
bez problema skriveni otvor
i ne trebam više rezati zglob
niti lomiti kosti.

Dobrom kuharu svake godine treba novi nož.
On reže.
Loš kuhar treba svakog mjeseca novi nož.
On udara nožem.

Ovaj nož koristim
već devetnaest godina,
s njim sam rasjekao tisuće volova
i još je uvijek oštar
kao prvog dana.

U zglobovima postoje fini međuprostori,
oštrica noža je sasvim tanka i oštra
i ona pronalazi te međuprostore.
Više prostora nije potrebno!
Onda sve ide lako i brzo.
Zato moj nož ostaje
uvijek oštar
i ne trebam ga brusiti.

Naravno, on nekad naleti na zglobove
koji su iznimno žilavi.
Osjećam kako dolaze,
režem polaganije:
skoro i ne pokrećem ruku…
i u pravom trenu
odlučno pritisnem:
cak!
Komad mesa padne na pod
poput grumena blata.

Onda stanem
i pustim radost
zbog uspjelog reza
da uđe u moju unutrašnjost
kroz sve pore.
Očistim nož
i ostavim ga na stranu.”

Knez Wan Hui reče:

“Moj kuhar mi je pokazao
kako bih trebao živjeti život.”

pjesma Čuang Cea, Rasijecanje vola, prijevod ovdje

2 misli o “sjeći riječima? (ulomci Platona, I. Mikecina, B. Berčića i Čuang Cea)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s