Marx i tehnika? (ulomak iz Davor Rodin, Dijalektika i fenomenologija)

Suvremeni čovjek susreće se s tehnikom ponajprije u obliku osjetilne datosti koja ga posvuda okružuje, omogućujući mu jedan određeni oblik života i sputavajući ga istovremeno strogo formaliziranim, znanstveno postvarenim zakonitostima tog života. Golemi industrijski gradovi, koji poput mitoloških aždaja proždiru stada i ispijaju rijeke, predstavljaju izvor elementarne osjetilne nelagode suvremenog čovjeka i, još više od toga, rađaju njegovu egzistencijalnu tjeskobu tjeskobu. Odsustvo zraka, vode, sunca, vedrog neba, prostora za slobodno kretanje, koje je posvuda suzbijeno sistemom komunikacija što strogo predodređuju pravce kretanja, opći nedostatak vremena koji je ukinuo prirodni tijek godišnjih doba, dovodeći čovjeka u osjetilno evidentan raskorak s prirodnom uvjetovanošću i strukturom njegove cjelokupne osjetilnosti i tjelesnosti, posvuda uzrokuje jednako elementarnu osjetilnu pobunu protiv tog stanja koje prijeti samoj elementarnoj vatri života definitivnim ugušenjem. Suvremena ekologija kao društveni pokret javlja se u tom kontekstu kao naivno, elementarno, osjetilno, nagonsko, tjelesno reagiranje na tu elementarnu nepogodu.

S druge strane, naime, iz aspekta pozitivne znanosti, javlja se suvremena ekologija kao znanstvena stilizacija i artikulacija ove elementarne osjetilne nelagode, te kao znanost nudi perspektivni plan jednog ”efikasnog” tehničkog obuzdavanja tehnike, perspektivu tehničkog očuvanja prirode i čovjeka.

Marx_old

Karl Marx (1818.-1883.)

O toj vrsti tehničkog lijeka, kojem s mnogo nade pribjegavaju vlade gotovo svih država svijeta, govorio je Marx u Kapitalu I sa izuzetnom jasnoćom i preciznošću i gotovo proročanskim pathosom:

Svaki napredak kapitalističke agrikulture nije samo napredak u vještini pljačke radnika nego i u vještini pljačke tla. Svaki napredak u povećanju njegove plodnosti u određenom roku istovremeno je napredak u upropaštavanju trajnih izvora te plodnosti. Što više neka zemlja, primjerice poput SAD, polazi od teške industrije kao pozadine njena razvitka, to je brži taj proces razaranja. Kapitalistička proizvodnja razvija stoga tehniku i kombinaciju društvenog proizvodnog procesa jedino ukoliko istovremeno potkopava izvore sveg bogatstva: zemlju i radnika. …

Nije li, međutim, u velikoj mjeri neobično što ne samo Marx nego već i Hegel, da se ne govori o predstavnicima engleske klasične ekonomske škole, razmatraju tehniku sa stajališta političke ekonomije, a ne sa stajališta prirodnih znanosti, fizike, kemije, matematike, iako nas jednostavno iskustvo uči da baš te prirodne znanosti razvijaju i utemeljuju suvremenu tehniku? … Običnoj bi svijesti bilo prirodno da se fenomenu strojne tehnike kao realiziranog znanstvenog proračuna, kao postvarene, naime u stvar preobražene znanosti, priđe izravno, tj. onako kako se ona u svom tehničkom karakteru i funkciji neposredno pokazuje, a ne posredstvom analize njene funkcije u sklopu njezinoj biti izvanjske svrhe u proizvodnji jednog određenog tipa povijesnog života. Pa ipak, svi spomenuti mislioci, uključujući i Marxa, analiziraju fenomen tehnike sa stajališta njene funkcije i primjenjivosti u procesu proizvodnje života. … Predmet analize postaje tako svrha i funkcija tehnike, a sama se tehnika promatra kako u onom što o sebi jest tako i u svojim razvojnim metamorfozama samo kao epifenomen svrhe kojoj služi i kojoj se stoga neprekidno prilagođava.

rodin

Davor Rodin (1936.)

Što je, dakle, prema Marxu, svrha ili funkcija tehnike? … Čovjek se u zbrinjavanju svog života uvijek služi nekim sredstvom koje mu pomaže pri radu, kojim proizvodi predmete svojih potreba. Međutim … postaje problematično da li razvitak tehnike kao sredstva za proizvodnju života služi lakšemu, čovjeku primjerenijemu, zbrinjavanju i zadovoljavanju njegovih potreba, ili, naprotiv, same ljudske potrebe, čak i u svom posve sirovom prirodnom obliku, dakle u formi elementarne ljudske gladi, postaju sredstvo razvitka tehnike. Upravo o ovom posve protuprirodnom obratu unutar kojeg tehnika ne služi zadovoljavanju ljudskih potreba, nego ljudske potrebe postaju sredstvo razvijanja tehnike, i jest riječ u Marxovim kritičkim analizama političko-ekonomskog zdravog razuma, koji vidi samo pozitivnu tradicionalističku funkciju tehnike. Marx, naime, otkriva da tehnika … ne služi proizvodnji života naprosto, nego da, naprotiv, služi stjecanju profita (dohotka) kao apstraktnog preduvjeta određenog tipa života. … Budući da je glad za profitom kao svrhom kapitalističke proizvodnje nezasitna, to unutar tog sistema proizvodnje života nema granica razvitku tehnike, jer je njen razvitak potican elementarnom glađu za životom građanskog privatnog vlasnika svoje osobe. U skladu s tim, suvremeni ekološki problemi nisu popratna pojava kapitalističkog sistema proizvodnje života, nego njegova bit, koju je načelno nemoguće prevladati u okviru suvremenog na profitu zasnovanog sistema reprodukcije života.

ulomak iz Davor Rodin, Dijalektika i fenomenologija, Beograd 1979.

(ulomak najprije objavljen na prvom izdanju bloga: tehnika?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s