Ovim predavanjem namjeravam izazvati one koji se drže nekog monističkog ili čak dualističkog gledišta o univerzumu; te ću predložiti, umjesto toga, jedno pluralističko gledište. Predložit ću gledište o univerzumu koje prepoznaje barem tri različita no međudjelujuća pod-univerzuma.
Postoji, kao prvi, svijet koji se sastoji od fizičkih tijela: kamenja i zvijezda; biljaka i životinja; ali također od zračenja i drugih oblika fizikalne energije. Taj ću fizički svijet nazvati ”Svijet 1”.
Mogli bismo, ako to želimo, podijeliti taj fizički Svijet 1 na svijet neživih fizikalnih predmeta i na svijet živih stvari, bioloških predmeta, mada to razlučivanje nije oštro.
Postoji, kao drugi, duševni ili psihološki svijet, svijet naših osjećaja boli i zadovoljstva, naših misli, naših odluka, naših opažanja i motrenja; drugim riječima, svijet umnih ili psiholoških stanja i zbivanja. Ili subjektivnih iskustava. Nazvat ću ga ”Svijet 2”. Svijet 2 je neizmjerno važan, osobito s ljudskoga gledišta, ili s moralnog gledišta. Ljudske patnje spadaju u svijet 2; a ljudske patnje, osobito one koje je moguće izbjeći, jesu središnji moralni problem za one koji mogu pomoći.
Svijet 2 može biti podijeljen na razne načina. Možemo razlikovati, ako to želimo, potpuno svjesna iskustva od snova, ili od podsvjesnih iskustava. Ili možemo razlikovati ljudsku svijest od životinjske svijesti.
Stvarnost duševnog Svijeta 2 – a s njim i stvarnost ljudske patnje – ponekad se niječe; u zadnje vrijeme od stanovitih monističkih materijalista ili fizikalista, te od stanovitih radikalnih bihejviorista. Dio moje argumentacije će ići za obranom stvarnosti Svijeta 2.
Karl Popper (1902.-1994.)
Moja će glavna argumentacija biti posvećena obrani stvarnosti onoga što predlažem da se nazove ”Svijet 3”. Po Svijet 3 mislim na svijet proizvoda ljudskog uma, poput jezika; bajki, pripovijesti i religijskih mitova; znanstvenih pretpostavki i teorija, i matematičkih konstrukata; pjesama i simfonija; slika i kipova. Ali također i aviona i aerodroma i ostalih djela inženjerstva. Zbog jednostavnosti, govorit ću o jednome Svijetu 3; to jest o svijetu proizvoda ljudskoga uma.
Mnogi od predmeta koji spadaju u Svijet 3 spadaju istodobno u fizički svijet 1. Michelangelov kip Umirući rob jest oboje: i mramorni blok, koji pripada svijetu 1 fizičkih predmeta, kao i stvorenje Michelangeleovog uma, koje stoga spada u svijet 3. Isto, dakako, vrijedi i za slike.
No, tu je situaciju najjasnije moguće vidjeti na knjigama. Jedna knjiga, recimo prvi svezak mojih Shakespearovih Djela je fizički predmet koji stoga spada u Svijet 1. Sve pojedine knjige koje pripadaju istom izdanju su, kao što znamo, vrlo slične. Ali, ono što nazivamo jednom te istom knjigom – recimo Biblija – može biti tiskano u različitim izdanjima koja su fizički vrlo uvelike različita. Pretpostavimo da sva ta izdanja sadrže isti tekst, naime, isti niz rečenica. Ukoliko je to tako, one su sve izdanja, ili kopije, jedne te iste knjige, jednog te isto predmeta svijeta 3, koliko god se mogle razlikovati s fizičke točke gledišta. Očito, ta jedna knjiga u smislu Svijeta 3 nije jedna knjiga u fizičkom smislu.
Primjeri predmeta iz Svijeta 3 su: američki ustav, Shakespearova Oluja, ili Hamlet, ili Beethovenova Peta simfonija, ili Newtonova teorija gravitacije. Sve to su predmeti koji spadaju u Svijet 3, po mojoj terminologiji; u suprotnosti spram jednog posebnog sveska, smještenog na posebnom mjestu, koji je jedan predmet u Svijetu 1. Za taj se svezak može reći da je utjelovljenje u Svijetu 1 jednoga predmeta iz Svijeta 3.
Ako razgovaramo o utjecaju američkog ustava na živote Amerikanaca ili o njegovom utjecaju na povijest drugih naroda, tad je predmet našeg razgovora predmet Svijeta 3; također i ako uspoređujemo često vrlo raznolika uprizorenja jedne drame, recimo Shakespeareovog Hamleta.
O većini, mada ne svim, predmetima Svijeta 3 može se reći da su utjelovljeni, ili fizički ostvareni, u jednome, ili u mnogim, predmetima Svijeta 1 fizičkih predmeta. Neka važna slika može postojati kao samo jedan fizički predmet, mada mogu postojati neke njene dobre kopije. Nasuprot tome, Hamlet je utjelovljen u svim onim fizičkim svescima koji sadrže izdanje Hamleta; a na drugi način je također utjelovljen ili fizički ostvaren u svakoj izvedbi neke kazališne skupine. Također i simfonija može biti utjelovljena ili fizički ostvarena na mnoge različite načine. Postoji skladateljev rukopis; postoje tiskane note; i postoje snimke tih izvedbi. Također postoje i zapisi u pamćenjima mozgova nekih od glazbenika: i to su utjelovljenja, i to osobito važna. Moglo bi se, ako se želi, reći da su predmeti Svijeta 3 apstraktni predmeti, dok su njihova fizička utjelovljenja ili ostvarenja konkretni predmeti. …
Jesu li predmeti Svijeta 3, poput Newtonove ili Einsteinove teorije gravitacije, stvarni predmeti? Ili su oni puka fikcija, kao što tvrde i materijalistički monisti i dualisti? Jesu li same te teorije nestvarne, a njihova utjelovljenja stvarna, kako bi rekao materijalistički monist; uključujući, naravno, njihova utjelovljenja u našim mozgovima, i našem verbalnom ponašanju? Ili su, kako bi rekao dualist, stvarna ne samo ta utjelovljenja, nego i naša misaona iskustva; naše misli, usmjerene prema tim fiktivnim predmetima Svijeta 3, ali ne i sami ti predmeti? Moj odgovor na taj problem – i, zapravo, središnja teza moga govora – jest da su predmeti Svijeta 3 stvarni; stvarni u smislu vrlo sličnom onome smislu u kojem bi fizikalist nazvao fizičke sile, i polja sila, stvarnima ili stvarno postojećima. …
Rekao bih da smo svi najsigurniji u postojanje ili stvarnost fizičkih tijela srednje veličine: takve veličine da ih se lako može nositi, okretati i ispustiti. Takve su stvari ”stvarne” u najprimitivnijem smislu te riječi. Nagađam da dijete uči razlikovati takve stvari; i pretpostavljam da su te stvari najuvjerljivije stvarne za bebu, da ih može nositi i ispustiti, a može ih i staviti u usta. Otpornost na dodir se također čini važnom; a i neki stupanj trajanja u vremenu. Polazeći od primitivne zamisli takvih stvarnih stvari, fizikalist proširuje tu zamisao tako da je generalizira. Rekao bih da se materijalistička ili fizikalistička zamisao stvarnog fizičkog postojanja dobiva uključivši i vrlo velike stvari i vrlo male stvari, te stvari koje ne traju kroz dulje vrijeme; također uključivši i ono što može uzročno djelovati na stvari, poput magnetskog i električnog privlačenja i odbijanja, i polja sila; i zračenja, primjerice X-zrakama, jer ona mogu uzročno djelovati na tijela, recimo, fotografske ploče. Tako smo dospjeli do zamisli da je ono što je stvarno i što postoji ono što može, izravno ili neizravno, imati uzročnu utjecaj na fizičke stvari, a pogotovo na one primitivne fizičke stvari kojima se može lako rukovati. Stoga možemo naš središnji problem – ima li Svijet 3 apstraktnih predmeta, poput Newtonove i Einsteinove teorije gravitacije, stvarno postojanje – zamijeniti sljedećim problemom: mogu li znanstveni zaključci i teorije vršiti, na izravan ili neizravan način, uzročni učinak na fizičke stvari Svijeta 1? Moj će odgovor na to pitanje biti: da, doista mogu. Moj temeljni argument u prilog realizma Svijeta 3 realizma je vrlo jednostavan. Svi znamo da živimo u fizičkom Svijetu 1 koji je uvelike promijenjen korištenjem znanosti; to jest, pomoću zaključaka i teorija Svijeta 3 kao sredstava tih promjena. Dakle, znanstveni zaključci i teorije mogu izvršiti uzročni utjecaj na fizičke stvari; daleko više nego, recimo, odvijači ili škare.
ulomak iz Karl Popper, Three Worlds, THE TANNER LECTURE ON HUMAN VALUES, Delivered at The University of Michigan April 7, 1978, preveo: ja
nagovor na filosofiju 