Aristotelova četiri uzroka? (ulomak iz W. K. C. Guthrie, Povijest grčke filozofije VI)

Aristotelova riječ koja se redovito prevodi kao ”uzrok” je aition ili aitia. … Pridjevski oblik aiti-os, -a, -on značio je ”odgovoran za”, osobito u lošem značenju o ljudima, … ”kriv”. … Aristotel ga rabi u svojoj filosofiji da bi uključio sve čimbenike koji moraju biti prisutni da bi išta došlo u postojanje, bilo prirodno bilo umjetno. Stoga ta riječ pokriva šire područje nego naš ”uzrok”, koji će se ovdje ipak zadržati kao najbliži ekvivalent. Tih nužnih čimbenika ima četiri vrste: materijalni, formalni, djelatni (eficijentni, pokretački) i svršni (finalni), koje Aristotel nabraja i opisuje više puta različitim izrazima; i insistira da znanstveno objašnjenje ikojeg prirodnog proizvoda ili događaja (npr. čovjeka) zahtjeva iskaze o sva četiri. …

Fizika 2, pogl. 3 započinje ponavljanjem da je cilj istraživanja razumijevanje pojedinačnih stvari i događaja, i da samo onda možemo tvrditi da ih znamo kad razumijemo uzrok (ovdje doslovno piše ”zašto”) svakoga. Nastavlja:

Dakle, jednim načinom (1) ”uzrok” (aition) se naziva ono iz čega štogod nastaje i što opstaje u tome, kao što je mjed uzrok kipa i srebro plitice… (2) Drugim opet načinom forma i uzor, tj. formula biti i njezini rodovi (kao u slučaju oktave omjer 2:1, i uopće broj) i dijelovi u definiciji. (3) Uz to, ”uzrok” je prvotan izvor promjene ili stanja mirovanja, kao što je savjetnik uzrok djelovanja, te otac djeteta i uopće tvoreće tvorenoga i mijenjajuće mijenjanoga. (4) Zatim, kao svrha, to jest: ono radi čega je što, kao što je šetnji uzrok zdravlje; jer na pitanje ”Zbog čega tkogod šeta?” odgovaramo ”Da bude zdrav”, pa rekavši tako mnijemo kako smo naveli uzrok…

Još kraće u Metafizici:

O uzrocima se govori na četiri načina: (1) supstancija ili bit…, (2) podmetnuta materija, (3) izvor kretanja, (4) … dobar učinak kojemu se teži, koji je svrha i cilj svakog nastajanja i kretanja…

Fizici naziva Aristotel formu uzorom ili modelom (paradeigma), i Ross bilježi to kao ostatak Platonova jezika. Ipak, eidos je za njega uvijek sačuvalo značenje izvanjskog uzora kao i unutarnje forme, bez platonizma ili samoproturječja, usprkos svom nijekanju transcendentnih paradigmatskih Forma. Čovjek ima ljudsku formu i to je jedan od četiri aitia njegova postojanja. Drugi, podjednako nužan, jest djelatni uzrok ili djelatnik, naime njegov otac. No, otac mora biti iste vrste (eidos); samo posjedujući formu (eidos) koju će potomstvo na kraju postići, uzor prema kojem će se razviti, može otac djelovati kao djelatnik pri rođenju. Ovdje su važna dva momenta za Aristotelovu filosofiju.

(i) Da bi išta nastalo, mora unaprijed postojati savršeni primjerak da mu bude uzrok. (To naravno nije platonski savršeno, nego onako kako entomolozi govore o izraslom kukcu kao o ”savršenom kukcu” u usporedbi s jajem, larvom ili ličinkom.) Aristotelovom terminologijom, aktualnost prethodi potencijalnosti i logički i kronološki. To uvjerenje bila je ona jedna stvar koja mu je zatvorila oči za ikakvu ideju evolucije vrsta.

(ii) Formalni i djelatni (ili pokretački) uzroci, bilo prirodnog ili umjetnog stvaranja ujedinjeni su u istoj jedinki. Djelatni uzrok neke životinje je životinja, tj. posjedovanje forme [danas bismo rekli genetske in-forma-cije] koja se realizira u potomstvu, aktualnost iz potencijalnosti. Djelatni uzrok neke kuće je graditelj, no on može biti taj uzrok samo na temelju imanja forme (ideje) kuće koja je već prisutna u njegovu umu (ili čak ispoljena u obliku planova i nacrta). Kasnije … naglašava da sva tri uzroka – formalni, djelatni i svršni – teže k tome da srastu u jednoj jedinoj jedinki u suprotnosti spram materijalnog. ”Čovjek rađa čovjeka” …, i on je istovremeno djelatan, formalan i svršni uzrok svoga djeteta.

Aristotela ponajprije zanima prirodno uzrokovanje, no umjetna proizvodnja nudi koristan slikovni materijal jer se u njoj četiri vida najjasnije razlikuju. … Uzmimo stol: njegov je materijal drvo, njegov djelatni uzrok je stolar, njegova je forma četiri noge i ravna ploča, njegov je svršni uzrok prikladnost nejedenja s poda. U slučaju ljudskog bića, njegov se materijal može lako odvojiti od ostatka, no nakon toga? Njegov je djelatan uzrok čovjek, formalni čovještvo, svršni biti čovjekom. Različiti tipovi uzrokovanja mogu biti pojmovno odvojeni no skupa su utjelovljeni u roditelju samom.

ulomak iz W. K. C. Guthrie, Povijest grčke filosofije VI, Zagreb 2007., str. 211. – 214., preveo: Luka Boršić, izvornik: W. K. C. Guthrie, A History of Greek Philosophy, Volume VI, 1981.

usporedi i: četverostrukost uzroka?

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s