četverostrukost uzroka?

“Zašto?” – Aristotel kaže da se na to pitanje može odgovoriti na četiri različita načina, koji su u povijest filosofije ušli kao Aristotelov četverostruki pojam uzroka (vidi: Aristotelova četiri uzroka? (ulomak iz W. K. C. Guthrie, Povijest grčke filozofije VI)). Čini se da u tome donekle nasljeduje četverostruku (zapravo 3+1) ontološku shemu svog učitelja.platonov-trokut (1)

Tvarne stvari i njihove forme (eidosidea), čovjek kao eficijentni uzrok par exelllence, i svrha, odnosno, ono dobro radi čega nešto jest. Kod Platona je Dobro uzrok u osobitom smislu; Aristotel uvelike zadržava tu usmjerenost na svrhu i svrhovitost. No, kao da u onom pasusu gdje naglašava da se tri od četiri uzroka mogu smjestiti u čovjeka već nagoviješta subjekt-objekt relaciju, karakterističnu za Novi vijek, gdje se svrhovitost/Dobro konačno gubi u pukoj ”subjektivnosti”.

Novovjekovna prirodna znanost je od svoga početnog suprotstavljanja srednjovjekovnom aristotelizmu načinila jedan metodski postulat koji je dokinuo četverostrukost uzroka: ponajprije svrhovitoj uzročnosti nema mjesta u znanosti (vidi biološka svrhovitost?)  – dapače, upravo se to presudno uklanjanje svrhovitosti iz opisa svijeta često shvaća kao njihov povijesni početak.

Materija je tek naizgled dospjela u prvi plan. Već i kod Aristotela ona je postojala samo u relaciji s formom, naime, kao ono na čemu je forma očitovana, kao ono što je formirano (vidi materija? forma?). Sklop formirane materije daje Aristotelovu ”prvu supstanciju”, naime, konkretni osjetilni predmet, neku stvar, neko ”ovo tu” na što možemo pokazati. Neka čista ne-formirana materija nije nikakvo ne-što, pa je ništa, odnosno ono neodređeno (dok nije određena formom).

Suvremena se rasprava o uzročnosti uglavnom bavi djelatnim uzrokom (o čemu vidi: uzrok ili navika? (ulomak iz Vanda Božičević, David Hume) i uzrokovanje: Hume ili Kant? (ulomak iz Peter Strawson, Analiza i metafizika)). No, taj se, odvojen od ostala tri su-uzroka, pokazuje suviše (?) antropomorfnim. Čini se da počiva prvenstveno na našim tjelesnim moćima mehaničkog djelovanja i trpljenja, koje ne samo da vremenski prethode našim pojmovima, nego te pojmove i presudno oblikuju. Ako ga se nastoji strože formalizirati, kao u fizici, taj tip uzroka se ”gubi” i biva ”progutan u matematici” (vidi: bijeg u formu(le)?). Finalni uzrok je metodski zabranjen; što je s formom, s formalnim uzrokom? Valja se sjetiti da je Aristotel kao primjer te vrste uzroka naveo upravo ”formulu”, odnosno ”matematički omjer” (iz pitagorejskih empirijskih muzičkih istraživanja). Stoga se Strawsonova primjedba kako je ”matematika progutala uzroke” može shvatiti kao gubljenje eficijentnog u formalnom uzroku. Pojam forme je opstao skriven ne  samo u pojmu prirodnog zakona kao matematičke form-ule, nego i u biologijskom pojmu in-forma-cije (vidi informacija?).

Ne samo da se ”eficijentni uzrok” povlači u korist formule (formalnog uzroka), nego se na isti način gubi i pojam neovisnog ”predmeta”, te aristotelovske ”prve supstancije”, naime, ”ove tu” osjetilne ”stvari”. Stoga se novovjekovna prirodna znanost može smatrati ”materijalističkom” jedino ako se materiju shvati kao sklop različitih brojčanih odnosa. Naime, dodir kojega fizika (još uvijek) zadržava s ”materijom”, a to je pokus, uvijek već unaprijed reducira ”prirodu” na brojčanu vrijednost koju se ima eksperimentalno utvrditi, i pronaći određeni omjer u kojem se ta vrijednost nalazi spram drugih tako utvrđenih brojčanih vrijednosti. Dakle, materija postaje (izmjereni) broj koji se uvrštava u formu-lu (vidi bijeg u formu(le)?).

Što je onda od te četverostrukosti ostalo danas? Za većinski stav, jedva išta. Za Martina Heideggera i Davida Bohma, poticaj ka vlastitim poimanjima raskrivanja kao stvaralačkog pro-izvođenja iz skrivenog/implicitnog u neskriveno/eksplicitno. Da bi izbjegao novovjekovnu predrasudu da svrhovitost počiva na subjektu, David Bohm izbjegava primjer s proizvodnjom artefakata, i zadržava se na primjeru prirodnog uzrokovanja, počevši od živog svijeta (što je bio i Aristotelov glavni interes), ali vjerujući da je ovo poimanje relevantno i u fizici (opširnije: formativni uzrok? (ulomak iz David Bohm, Wholeness and Implicate Order)).

Heidegger zadržava tu osobitost čovjeka kao jednog od su-uzroka, ali samo ukoliko čovjek odgovara svome pozivu, da ras-kriva ono skriveno, da istinuje u pro-izvođenju iz skrivenosti u neskrivenost, implicitnog eksplicitno (opširnije: pro-izvođenje? (ulomak iz Martin Heidegger, Pitanje o tehnici)).

Događa li se istina kao pro-izvođenje u ne-skrivenost ne samo u umjetničkom stvaranju nego i u prirodoznanstvenom otkrivanju uzročnih zakonitosti? Sva četiri uzroka su tu. Mada može izgledati da u svom osloncu na matematički formalizam u prirodnim znanostima posve prevladava forma (u smislu formule, odnosno matematičkog omjera), ipak drugi pol takvog istraživanja čini empirijsko mjerenje koje zahvalnost duguje tvari. I, unatoč stalnom suprotnom nastojanju, jasno je (a osobito od pojave kvantne fizike) da utjecaj mjeritelja ne može biti zanemariv. I to ne samo kao onoga koji odabire koji će pokus djelatno obaviti (što, znamo, dijelom predodređuje ponašanje toga što hoće mjeriti), nego i kao onoga koji rezultate tog pokusa interpretira u skladu sa određenom znanstvenom paradigmom. A to nas vodi i do četvrtog momenta, naime svrhovitosti: nijedno znanstveno istraživanje se ne pojavljuje bez ikakvog konteksta naprosto kao utvrđivanje činjenica, nego se radi o svrhovitom ljudskom djelovanju koje svoje svrhe postavlja iz cjeline okolnosti u kojima se to istraživanje nalazi. (vidi Aristotelova četiri uzroka u kvantnoj mehanici? (ulomak iz Boris Kožnjak, Eksperiment i filozofija)) Ako se posreći da se saberu sva ta četiri momenta, tad može doći do ras-krivanja, odnosno ot-krića, u kojem iz skrivenosti neka istina prelazi u neskrivenost.

To je bilo jedno novo opažanje zakonitosti, naime sveopćeg sklada u redu prirode, opisanog potanko upotrebom koordinata. Takvo je opažanje bljesak vrlo prodornog uvida, i u osnovi je poetsko. Zapravo je korijen riječi ‘poezija’ grčko ‘poiein’, što znači ‘činiti’ ili ‘stvarati’. Tako znanost, u svojim najizvornijim vidovima, poprima odliku poetskog objavljivanja stvaralačkog opažaja novoga reda. (David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, London 1980., str. 114., preveo: ja)

 

Oglasi

Jedna misao o “četverostrukost uzroka?

  1. I meni se čini da Aristotelovo učenje o četiri uzroka i odnosima među njima odgovara Platonovom učenju o odnosu između predmeta, ideje, duše i Dobra. No, ovu shemu (bolje reći strukturu) koju prepoznajemo kod Platona (3 + 1) ne bih nazvao Platonovom. Ona podjednako pripada Platonu i Aristotelu, jer prethodi njihovim filozofijama. Ona je sama za sebe (neovisno od svega što se kroz nju promatra) ne samo isto tako suptilno strukturirana kao što je ono što Platon i Aristotel kroz nju promatraju, već je i tankoćutnija. Za one koji na Platonovu i Aristotelovu ne gledaju kroz nju, ona je izgubljena.

    Platonova postava odnosa predmeta i ideje predmete, za koju kažu da je krivo postavljena i da ju je Aristotel korigirao kroz odnos građe i forme (ideje) na ovoj se strukturi pokazuje i kao dobro i kao krivo postavljena. Ova struktura ne ukazuje samo na sklad u njoj prisutnih momenata (dobra postava), već i na odsutnost tog sklada (kriva postava). Postava odnosa kao sklada ili odsutnost tog sklada ne ovisi o tome tko tu postavu gleda (Platon ili Aristotel), već kako se predmet i ideja sami međusobno postavljaju u interakciji s onim trećim (duša, djelatni uzrok) i oni zajedno sa četvrtim (Dobro, svrha).

    Pasus u kojem se govori o stapanju triju uzroka (ideja, duša, Dobro; forma, djelatni uzrok, svrha) u jedan i njihovo suprotstavljanje četvrtom (predmet; tvar) ukazuje na mogućnost izokretanja dobre postave u krivu. To više nije onaj prvotni 3 + 1, već upravo izokrenuti. Četvrto nije više Dobro, svrha, već predmet, stvar. Tvoj izraz za to izokretanje: gubljenje u pukoj subjektivnosti jako dobro tome odgovara.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s