uzrokovanje: Hume ili Kant? (ulomak iz Peter Strawson, Analiza i metafizika)

Koja je veza između prikladnosti opisa … i same uzročne relacije koja, pretpostavljamo, vrijedi u prirodnom svijetu…? Sigurno je da takva veza mora postojati. Sigurno da snaga jedne činjenice da objasni drugu mora imati neku osnovu u prirodnom svijetu u kojemu se događaji i stanja pojavljuju, a uzročne veze vrijede. To moramo pomišljati pod prijetnjom uvjerenja da, ako to ne pomišljamo, sama uzročna veza nema nikakvu prirodnu egzistenciju … izvan našega duha; da je vjerovanje u takvu vezu jednostavno projiciranje na svijet nekoga subjektivnog opisa nas samih, možda dispozicije da se neke činjenice shvaćaju kao objašnjenja drugih.

To je pak, dijelom, nauk za koji se općenito smatra da ga je zastupao Hume… No, naravno, to je u najboljem slučaju samo dio njegova nauka. … Vrijedno bi bilo navesti sažetak toga … što je najveći od Humeovih kritičara nazvao ”prihvaćeno gledište”…: to je, kaže on, gledište

da smo samo zamijećivanjem i usporedbom događaja koji opetovano na jednoličan način slijede za prirodnim pojavama dovedeni do toga da za sebe konstruiramo pojam uzroka. …

Ideja uzrokovanja općenito ipak nalazi neko uporište ili, točnije, temelj, i to siguran temelj u rječniku promatranja. . … Tako recimo jedna stvar djeluje da izazove neki učinak, neko novo stanje stvari – možda u drugoj stvari – karakterističnim vršenjem  uzročne moći; promatrajući takvu transakciju čovjek već posjeduje objašnjenje  (ili barem neposredno objašnjenje) novog stanja stvari. Nema ni govora o tome da se ta transakcija može rastaviti u niz stanja stvari – niz ”odjelitih egzistencija” – te da se potom postavi pitanje da li i na osnovi čega taj niz slučajeva sačinjava uzročni niz. Mi smo primijetili da je promjena izazvana na neki karakterističan način. … U tim slučajevima, dakle, objašnjenje izravno počiva na promatranju dostupnim relacijama u prirodi. …

strawson (1)

Peter Strawson (1919.-2006.)

[N]ajočitije se to odnosi na iskustvo što ga imamo o vršenju sile na fizičke stvari ili o situaciji kada fizičke stvari – uključujući kao fizičke stvari tijela drugih ljudi – na nas vrše silu. Mi guramo ili povlačimo ili smo gurnuti ili povučeni te osjećamo pritiskanja ili povlačenja, silu, pritisak ili moć koju vršimo ili je nad nama vršena. Ovdje imamo iskustvo koje je neposredno koliko bismo mogli poželjeti: utisak sile koja je izvršena ili pretrpljena. …

Ali, naravno, primjenu ideje sile mi ne ograničujemo na mehanička premještanja, guranja ili povlačenja u kojima mi sami ili drugi ljudi sudjelujemo kao djelatnici ili trpitelji. Ideju proširujemo na sve takve transakcije. Postoji li, kao što Hume sugerira …, u tom proširenju neki element antropomorfne projekcije? Možda je tako. U velikom kamenu koji se kotrlja niz planinu pregazivši na svom putu drvenu kolibu mi vidimo ogledan primjer sile i možda, promatrajući to na taj način, mi se na neki jedva suvisao način poistovjećujemo s kolibom (ako smo jedna vrsta osobe) ili s kamenom (ako smo druga): u mašti se stavljamo na mjesto jednoga ili drugoga. No da li takav element projekcije leži u osnovi proširene primjene ideje uzročnosti, odnosno da li se u njoj nalazi, to nema nikakve važnosti. Jer stvar je u tome da u tim mehaničkim međudjelovanjima … imamo primjere prirodnih relacija …  koje kada su primijećene (ili doživljene) … pružaju u potpunosti zadovoljavajuća objašnjenja svojih ishoda… Mi vidimo kako kamen gazi kolibu… Mi vidimo kako čovjek podiže kofer i stavlja ga na policu za prtljagu. To je objašnjenje činjenice što je kofer na polici za prtljagu…

Tvrdim, dakle, da bismo mehaničke transakcije trebali smatrati temeljnima u našem ispitivanju ideje uzročnosti općenito. One su temeljne za naše vlastito uplitanje u svijet, za naše izazivanje namjeravanih promjena; mi se prihvaćamo nečega, stavljamo ruke na plug, pritišćemo olovku ili dugme, povlačimo polugu ili obarač. … Stoga ne treba čuditi što takve transakcije pružaju osnovni model kada se odvija teoretska potraga za uzrocima, što tražimo uzročne ”mehanizme”, što čak i kad je posve bjelodano metaforičan, jezik mehanizama prožimlje jezik uzroka općenito, kao u izrazima ”uzročna povezanost”, ”uzročne veze” i ”uzročni lanac”.

Općenito, dakle, potraga za uzročnim teorijama potraga je za modusima akcije i reakcije koji se na običnoj razini ne mogu primijetiti (ili koji se uopće ne mogu primijetiti, nego su postulirani ili pretpostavljeni), a koje smatramo razumljivim zato što ih stvaramo po uzoru na one različite moduse akcije i reakcije kojih smo svjesni ako sami u njima sudjelujemo – ili ih pak pomišljamo u analogiji s njima.

Naravno, neku akciju možemo primijetiti ili za nju možemo doznati a da ne znamo popratne okolnosti. U tim slučajevima zahtjev za objašnjenjem je na mjestu. To je zahtjev za ispunjavanjem praznina u našem znanju. No praznine su, skloni smo kazati, poput praznih mjesta u već pripremljenim formularima. Unaprijed znamo područje mogućih ispunjavanja, jer znamo kojom se vrstom stvari trebamo baviti. Učenje se odvija u prethodno postojećem, već pripremljenom okviru uvjetovanog očekivanja. U našem samosvjesnom postojanju kao bića svjesnih svijeta predmeta i događaja nema trenutka u kojem smo podjednako pripremljeni i nepripremljeni da nešto iz nečega proizađe. U biti je, dakle, pojmova koji pripadaju našoj osnovnoj predteoretskoj zalihi, da stvari u pravilu djeluju na takve i takve načine. To je pojmovni okvir u kojemu sklonost u sebi sadrži općenitost. Na toj nam osnovi promatranje pravilnosti može pomoći da obogatimo svoje primitivne pojmove moći i tendencija stvari – te primitivne pojmove bez kojih ne bismo imali nikakve pojmove stvari samih.

Osim toga, puke nas pravilnosti slijeda same po sebi ne uvjeravaju da smo pronašli uzroke. Ptice koje lete prema kopnu nagovješćuju nadolazeću oluju. Mnoge druge pojave posve su pouzdane naznake da će doći do nekih drugih pojava. No samo ako možemo više ili manje nejasno zamisliti da su prethodeća i slijedeća pojava povezane na neki način koji se više ili manje može svesti na modele uzročne akcije ili reakcije koje već posjedujemo ili im je pak analogan – samo smo tada pripravni prethodnu pojavu smatrati uzrokom potonje. Za gorljivije istraživače – za prirodoznanstvenika – takav mračan i nejasan pojam uzročne veze neće biti zadovoljavajući. On želi znati detalje veze, unutarnji mehanizam povezanosti. On želi znati kako on funkcionira. Samo je tada uvjeren da posjeduje potpuno razumijevanje stvari. Interes za tim razumijevanjem nije, naravno, čisto teoretski. Jer upravo pomoću tih istraživanja proširujemo svoju vlastitu kontrolu nad prirodom, svoje vlastite moći izazivanja ili sprečavanja učinaka koje želimo ili kojih se bojimo.

Općenita tvrdnja koju sam isticao u neposredno prethodećim odjeljcima glasi da iako promatranjem pravilnosti slijeda uistinu doznajemo mnogo o djelovanju uzročnosti u svijetu, to je tako samo zato što je općenita ideja uzročne djelotvornosti i uzročnog odgovora, učinaka izazvanih na raznolike specifične načine, već nastanjena kod nas, već implicitna u širokom rasponu pojmova stvari, kvalitete, akcije i reakcije koji pripadaju našoj osnovnoj zalihi pojmova onoga što je dostupno promatranju. To je razlog zbog kojega je Kant u temeljnom smislu u pravu protiv Humea. On je imao čvrst uvid u središnji motiv koji možda ne bi bilo neprihvatljivo izraziti više-manje njegovim riječima da pojam uzročne djelotvornosti nije izveden iz iskustva svijeta predmeta, nego je njegova pretpostavka; ili, možda bolje, on je već s nama kada sve što bi se moglo nazvati ”iskustvo” započinje.

ulomak iz Peter Strawson, Analiza i metafizika, Zagreb 1999., str. 102. – 113, preveo: Filip Grgić, izvornik: Peter Strawson, Analysis and metaphysics (1992)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s