Galileov kršćanski platonizam? (ulomak iz Jürgen Mittelstrass, Platonizam nove znanosti)

Ako se Galilejeva nova znanost, o čemu ne može biti nikakve dvojbe, trebala konstituirati u postupnom prevladavanju aristotelovske fizike, onda je također razumljivo da se time uvijek iznova pomišljalo na Aristotelova protivnika Platona, te se često u argumentaciji od njega svjesno polazilo. … Ako se Galilei radi toga u svojoj borbi protiv aristotelovskog, spekulativno fundiranog empirizma, poziva na platonički racionalizam, onda on također više ne može pred očima imati učenje historijskoga Platona. Štoviše, on je zastupao isti platonizam koji je već Kopernika i Keplera doveo do toga da se izdaju za platoničare: renesansni platonizam kršćanskoga kova.

Gibanje slobodnog pada u prirodi kojega je Galilei postavio u zakon, strogo uzevši, nije ustanovljivo. Ali ipak, ovo je “idealno” gibanje omogućavalo objašnjavanje svih gibanja koja se događaju. Sa znanjem o jednostavnom gibanju slobodnog pada postignuto je i znanje o nepravilnim gibanjima. … Pritom se novovjekovna hipoteza, u pogledu njenoga položaja u hipotetičkom postupanju, razlikuje od uporabe hipoteza koju je činio Platon. U biti novovjekovne hipoteze leži to da bude najprije pretpostavljena, a potom verificirana odnosno falsificirana, pri čemu – u slučaju falsifikacije – metodički ne dolazi do povlačenja u druge, ”više” hipoteze, kojega predviđa Platonovo postupanje. Ovdje se jedno poimanje slaže ili se ne slaže, njegova nedostatnost ne oslobađa nikakav put u sljedeću, višu hipotezu. Na mjesto od Platona intendiranog stupnjevanog slijeda hipoteza novovjekovlje s Galilejem postavlja nestupnjevano mnoštvo hipoteza. Tek putem već dokazanih stavaka takvo se mnoštvo  onda u rastućoj mjeri opet ograničuje, jer sada, putem ovih stavaka, određene su hipoteze približene okolnim fenomenima, a druge su otpočetka isključene.

Same hipoteze formulirane su u jeziku matematike i tek se ovdje racionalizam nove znanosti dade prepoznati kao platonički racionalizam. … Naime, Galilei zbiljski dokazuje nešto što se tvrdi s platoničke strane: njegova znanost iznosi na vidjelo matematičke odnose prema kojima treba biti izgrađen vidljivi svijet. Samo, ovu je tvrdnju postavio tek kršćanski izmijenjeni platonizam, nipošto sam Platon. …

mittelstrass_63_small

Jürgen Mittelstrass (1936.)

Tvrdnju da se Galilei u svojoj znanosti posve odrekao metafizike ne smije se razumjeti tako kao da metafizika u njegovu mišljenju nije više uopće igrala nikakvu ulogu. Za Galileja također postoji jedna pozitivna metafizika, samo što je ona izdvojena iz područja oštrog znanstvenog interesa i sada predstavlja samo pozadinu njegova istraživanja. Galilei je, kao i Kopernik i Kepler, bio uvjereni platoničar u smislu renesansnog platonizma, te, u jednakoj mjeri, pobožni katolik; on je dakle u svojoj znanosti već pretpostavljao gledište određenih poredaka koji se dadu legitimirati samo metafizički, a ipak, ova je znanost u ishodu mogla ispasti nemetafizička, jer je svoja pitanja znala formulirati drukčije nego nadiđena znanost. Tako je upravo grčki smisao metafizike, a pritom i znanosti uopće, bilo pitati: Što je krug?, a ovo pitanje Galilei sada svjesno više ne postavlja. Njegova ravnodušnost spram čitave metafizike temelji se u postojanom znanju da njegova znanost prolazi bez metafizičkih propitivanja, a da se zato ne mora u pitanje postaviti smisao metafizike uopće. Ona je za Galileja postala upravo jedna druga struka, ona za predmet ima one ”najviše stvari” od kojih se njegova znanost, doduše skromno, ali time određenije, odmiče. …

U ovoj je znanosti platoničko samo povjerenje u matematički poredak stvarnosti, kao što je to naučavao kršćanski platonizam poput Augustinovog, a u novome usponu ponovio renesansni platonizam. Još u Galilejevoj znanosti je krajnja svrha ”ljubav za božanskog graditelja”. Gdje ova pobožna svrha kasnije uzmiče pred mišlju profanog ovladavanja svijetom putem znanosti i tehnike, tamo je također nestao i posljednji platonički ostatak iz ove znanosti. Galilejeva je znanost, doduše, ”skroz naskroz platonizam”, ali kršćanski platonizam; nastavak kojega ova znanost preuzima u novovjekovlju ne zavređuje više niti ovo ime, a kamo li ono Platonovog platonizma.

ulomak iz Jürgen Mittelstraß, Platonizam nove znanosti, u Željko Pavić(ur.), Filozofijska hermeneutika, Zagreb 1998., str 353. i d., preveo: Tomislav Bracanović, izvornik: Jürgen Mittelstraß, Die Rettung der Phänomene (1962.)

(najprije objavljeno na drugom izdanju bloga:  izvan vremena?)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s