školska filosofija?

 

Filosofov produkt jest njegov život… To je njegovo umjetničko djelo. (Friedrich Nietzsche)


Pita li se sada da li se u skladu sa “svojom” filosofijom dade živjeti, onda valja reći da život sam mora dati odgovor na to pitanje. … [R]ekao bih da svaki čovjek … živi “svjesno” ili “nesvjesno”, bez obzira na “studijsku spremu” i “profesiju”, bez obzira na svoje “obrazovanje”, u skladu sa “svojom” filosofijom. Čovjek je takav čovjek kakovu filosofiju ima, isto kao što je društvo takovo društvo kakovu filosofiju ima… Ako je život “objektivno” loš, ako je sve u nečijem životu puno nesuglasica, nesklada i slomova, onda je takav život usprkos svim “objektivnim” i “subjektivnim faktorima” samo “odraz” određene filosofije. Tko loše filosofira taj mora loše živjeti.

Uvijek i u svako vrijeme, dokle god je za živa bića filosofija nešto nužno, bez čega se uopće ne bi moglo istinski živjeti, u svako je doba moguć i sklad sa ”svojom” filosofijom. Tko smatra da ‘‘objektivne okolnosti’‘ ne dozvoljavaju, ‘‘nisu sazrele’‘ ili još nisu dosegle odgovarajući ‘‘stupanj razvitka’‘ za realizaciju neke filosofije taj neistinom prozirno zavarava sebe i druge. Onaj tko odista filosofira taj svojim životnim prisustvom mora iskazati istinskost ili laž “svoje” filosofije. (Branko Despot)


Vjerujem da su svi ljudi filosofi, premda neki više od drugih. Slažem se, naravno, s tim da postoji nešto poput posebne i ekskluzivne grupe akademskih filosofa, ali nipošto ne dijelim … oduševljenje djelatnošću i nazorima tih filosofa. Upravo suprotno, mislim da mnogo toga ide u prilog onim ljudima (oni su u mojim očima također jedna vrsta filosofa) koji ne vjeruju akademskoj filosofiji.

Svi ljudi su filosofi. Ako i nisu svjesni da imaju filosofske probleme, u svakom slučaju imaju filosofske predrasude. To su većinom teorije koje prihvaćaju kao samorazumljive: preuzeli su ih iz svog duhovnog okoliša ili iz tradicije. Budući da nam samo mali broj takvih teorija sasvim dopire do svijesti, one su predrasude u tom smislu što se zastupaju bez kritičke provjere, iako mogu biti od najveće važnosti za praktično postupanje i za cijeli život ljudi. Jedno je od opravdanja za postojanje profesionalne ili akademske filosofije to što je nužno da se te vrlo rasprostranjene i utjecajne teorije kritički istraže i provjere… Svaka filosofija mora početi od nesigurnih i često pogubnih nazora nekritičkog običnog razuma. Cilj je … dosezanje stajališta koje je bliže istini i koje ima manje loš utjecaj na ljudski život. (Karl Popper)


Filosofija se ne tiče samo stručnjaka jer, kako god to izgledalo čudnovato, ne postoji vjerojatno nijedan čovjek koji ne filosofira. Ili barem svaki čovjek ima u svom životu trenutaka u kojima postaje filosof. To prije svega vrijedi za prirodoznanstvenike,  povjesničare i umjetnike. Svi se oni prije ili poslije običavaju baviti filosofijom. Ne želim dakako reći da je time čovječanstvu učinjeno neko veliko dobro; knjige filosofirajućih laika — bili oni i poznati fizičari, pjesnici ili političari, obično su loše. One sadržavaju nerijetko dječje-primitivnu i većinom pogrešnu filosofiju. No to je ovdje sporedno. Najvažnije je to da svi mi filosofiramo, i kako se čini, moramo filosofirati. (J. M. Bocheński)


Ugrubo, postoje dva glavna nastojanja. Za prvo je filosofija u biti refleksivno znanje. Znanje istine u teorijskim područjima i znanje vrijednosti u praktičnim područjima. Potrebno je organizirati učenje i prijenos znanja. Primjereni oblik filosofije je neka škola. Filosof je profesor, poput Kanta, Hegela, Husserla, Heideggera i tolikih drugih, uključujući i mene, kad mi se obraćate s ‘‘profesore Badiou’‘.

Druga je mogućnost da filosofija nije neko znanje, ni teorijsko ni praktično. Ona počiva u izravnoj preobrazbi subjekta, ona je neka vrsta korjenitog preobraćenja, potpune promjene života. Slijedom toga, ona je vrlo bliska religiji, ali isključivo racionalnim putem; vrlo bliska ljubavi, ali bez silovitosti žudnje; vrlo bliska političkom angažmanu, ali bez ograničenja neke centralne organizacije; vrlo bliska moći umjetničkog stvaranja, ali bez fizičkih sredstava umjetnosti; vrlo bliska znanstvenom znanju ali bez matematičkog formalizma i bez iskustvenih i tehničkih sredstava fizike. Za ovo drugo nastojanje filosofija nije nužno stvar škole, učenja, predaje znanja i profesora. Ona je slobodno obraćanje bilo koga svakome. Poput Sokrata koji je govorio mladim ljudima na ulicama Atene; poput Descartesa koji je pisao pisma princezi Elizabeti; poput Jean-Jacquesa Rousseaua koji je pisao svoje ispovijesti; također poput Nietzschea ili Sartreovih romana ili drama; ili, ako mi dopustite narcistički detalj, mojih vlastitih romana i drama. (Alain Badiou)


Profesor filosofije i istinski filosof nisu jedno te isto. To se doduše razumije samo od sebe, ali se u ‘‘svijetu’‘ kojega univerzitet (‘‘sveučilište’‘) omogućuje, uvijek iznova zaboravlja. (Branko Despot)


Tko bi uopće bi filosof po profesiji? Iluzija je vjerovati da postoji neki stručnjak koji bi znao postaviti pitanja i pronaći prikladne odgovore. Profesor filosofije nije nužno mudriji od drugih, štoviše nije nužno mudar. Ništa ga ne može zaštititi od zablude. Ono što ga razlikuje od drugih je poznavanje tradicije koja bi mu morala dopustiti da lakše formulira pitanja koja su na ustima sviju. Njegova odgovornost leži u tome i u utjecaju koji vrši kao učitelj ili kao uzor. Ali filosofija nije neko specijalističko znanje. Svi filosofiraju – možda nesvjesno. Već se i djeca pitaju o budućnosti, o smrti  o sreći.

Dijete je pomalo filosof filosof je pomalo dijete.

(Donatella Di Cesare)


Moramo se osloboditi predodžbe da je filosofiranje po sebi i bitno profesorska stvar. (Karl Jaspers)


[N]akon sredine XIX. stoljeća … samo su autori izvan akademije poput Schopenhauera i Kierkegaarda, Marxa i Nietzschea, zajedno s velikim romanopiscima XIX. i XX. stoljeća uspjeli zahvatiti svijest toga razdoblja i zadovoljiti njegovu potrebu za filosofskim sagledavanjem svijeta. (Hans-Georg Gadamer)


Sve od ranoga 19. stoljeća javna je slika filosofije u Njemačkoj obilježena dvjema funkcionalnim ulogama ili karakternim maskama: sveučilišnoga profesora i slobodnoga pisca. Njemački je idealizam u sazviježđe velike teorije smjestio niz profesora… Likovi takvoga ranga kao što su Kant, Fichte i Hegel doveli su redovite profesore filosofije do prevladavajućih položaja u res publica učenjaka; Schelling je … stvorio model za kasnije katedarske proroke. U oštroj tipologijskoj i idejno-ekonomskoj proturječnosti spram toga, filosofski su pisci … razvili nove strategije za literarno i političko općenje s publikom posredstvom suvremenoga tržišta ideja. Kao slobodni pisci, Schopenhauer, Stirner, Marx i Nietzsche bitno su doprinijeli tome da je autorska filosofija nadmašila profesorsku. (Peter Sloterdijk)

Literatura:

  1. …?
  2. Branko Despot, Vidokrug apsoluta, sv. prva, Zagreb 1989., str. 23.-24.
  3. Karl Popper, U potrazi za boljim svijetom, Zagreb 1997., preveo: Dražen Karaman, izvornik: Karl Popper, Auf der Suche nach einer besseren Welt (1984)
  4. J. M. Bochenski, Uvod u filozofsko mišljenje, Split 1997., preveo: Ivan Šestak, izvornik: J. M. Bochenski: Wege zum philosophichen Denken (1959)
  5. Alain Badiou, Philosophy as Creative Repetition, u The Symptom, online journal for lacan.com, preveo: ja
  6. Branko Despot, filozofijom kroz ne-filozofiju, Zagreb 2010., str. 245.
  7. Donatella Di Cesare, Gadamer, Zagreb 2011., str. 223.-224., preveo: Miroslav Fridl, izvornik: Donatella Di Cesare, Gadamer (2007)
  8. Karl Jaspers, Uvod u filozofiju, Zagreb 2012., str. 86., preveo: Željko Pavić, izvornik: Karl Jaspers, Einführung in die Philosophie. Zwolf Radiovorträge (1953)
  9. Hans-Georg Gadamer, Hegel’s Dialectic, London 1976., str. 100., preveo: ja, izvornik: Hans-Georg Gadamer, Hegel und Heidegger (1971.)
  10. Peter Sloterdijk, Filozofski temperamenti, Zagreb 2011., str. 57.-58., prevela: Nadežda Čačinovič, izvornik: Peter Sloterdijk, Philosophische Temperamente (2009)

(najprije dijelom objavljeno na drugom izdanju bloga §1. kome?; potom višekratno nadopunjeno; završna inačica u Nagovor na filosofiju (prvi dio))

Oglasi

3 misli o “školska filosofija?

  1. Kako gore započeti prvi komentar nego jednom šalom, koja govori nešto ne o tome za koga je filozofija dobra, nego za što su filozofi dobri. Naime, upravo sam na BBCu gledao epizodu popularnog kviza The Weakest Link (Najslabija karikarika) i tamo sam naišao na sljedeći razgovor.

    – Dome, čime se ti baviš? – upitala je voditeljica
    – Ja sam student Anne. – odgovorio je Dom
    – Što studiraš?
    – Pa, sada sam peta godina filozofije.
    – Oh… Jesu li ti već uzeli mjeru za odoru? – upitala je voditeljica
    – Molim? – Bio je zbunjen Dom.
    – Pa odoru za zaposlenika u McDonaldsu… – objasnila je Anne 🙂

    Eto, a sad malo ozbiljnije. Mislim da filosofija nije za svakoga, niti ona van akademska, a ona akademska pogotovo. Filosofija je napor uma, misaona djelatnost, pa za nju nisu podobni oni nerazvijena, zakržljala mozga, kojima nije stalo ili nisu u mogućnosti da svoj razum unaprijede. Za filozofiju je potrebna sposobnost jasnog i preciznog kritičkog mišljenja, pa su po meni nju osobito korisne uvježbanost u kakvoj znanosti ili matematici, mada takva uvježbanost nije dovoljna za vrsno bavljenje filozofijom. Vrline koje okružuju filozofiju, na koje filozofija bazdi su radoznalost ( prije svega radoznalost o sebi, o vlastitoj uvjetovanosti), sklonost da se razumije ono što se može razumjeti a što u bitom određuje na naš život, i svakako sklonost dijalogu (mirnom, prijateljskom, kritičnom i samokritičnom).

    Kako sam prilično skloniji analitičkoj nego kontinentalnoj tradiciji (valjda je to stoga što sam logičko-matematički izbrušen tudum 🙂 ) tako sam jednom iznašao jedno prilično cinično obrazloženje Nietscheovog naputka za svakoga i za nikoga. Pa bi to onda značilo, za svakoga – svatko je može kupiti i pročitati, i za nikoga – bolje je da to nitko ne radi, jer ionako neće shvatiti što unutra piše.

    Prilično mi se sviđa kako je to sažeo Badiou, filosofija kao jedan životni stav, kao korijenita promjena života i oblikovanje životnih nastojanja. Ali trebaju nam i ovi akademski filozofi,
    jer neke njihove knjige i njihovo čitanje, pomažu nam da bi ono filosofsko u nama moglo rasti i razvijati se, da bi se i sami naučili filosofirati. Da bi bili filosofi ne moramo se baviti svim
    onim pitanjima kojima se trebaju baviti akademski filosofi, budući da im je to u opisu posla, ali ono najvažnije nam je zajedničko.

    Za kraj prvog javljanja, sve pohvale na novoj koncepciji bloga, nadam se da će i dalje rasti i razvijati se na radost njegovog autora i čitatelja. Svako dobro!

    Liked by 1 person

    • Unatoč tome što je filosofija (ili i općenito znanje),kako kaže Aristotel, ono što hoćemo radi nje same a ne radi neke druge koristi, niska razina financijskog i društvenog priznanja (u odnosu na potrebnu visoku razinu truda, koncentracije i inteligencije) zacijelo jest frustrirajuća. Da i ja budem malo sarkastičan, može nas tješiti da, eto, ni u UK nije bolje stanje nego ”kod nas”. :zubo:
      Naravno, nikako ne bi trebalo shvatiti ovaj početak kao neki anti-akademski; u krajnjoj liniji svi gore navedeni (bez kojih ja i ne bih imao što za reći uz ovakav naslov bloga) ipak jesu (i) sveučilišni profesori. Tako da je moja zahvalnost tom cehu neupitna. No, čini mi se da akademska filosofija uvijek treba imati svijest o opasnosti da se pretvori u neku novu školastiku, naime, u jako istančano i pametno raspravljanje koji zapravo uopće ne dopire do svijeta izvan predavaonice. U nekim je, pak, drugim razdobljima filosofija uspijevala ponuditi svijetu neke nove mogućnosti i tako biti doista stvaralačka.
      Agapeo, javi se opet! 🙂

      Sviđa mi se

  2. Malo je poznato da je u svijetu profesionalni filozof danas traženo zanimanje u nekim domenama za koje bi mnogi prima facie rekli da nemaju veze s tako nečim. Na primjer, sve više filozofa radi kao savjetnik menagerima, najskuplji istraživački projekti na svijetu poput onih u vezi istraživanja ljudskog mozga obavezno u svom timu imaju barem jednog filozofa, a možda je najzanimljivije od svega to da čak rade i u tajnim službama jer im trebaju osobe koje imaju visoko razvijeno analitičko i kritičko mišljenje…Glede “školastike”, i tih baš ne-suptilnih predodžbi o tim suptilnim umovima mogao bi odgovoriti riječima jednog pradavnog kineskog mudraca koji je rekao: “Ništa nije korisnije od nekorisnog istraživanja”. Dakle, nema ništa korisnije od najsuptilnijeg umovanja, jer tek to umovanje unosi revoluciju….tko umije ukrotit misao, to je to, sve ostalo je dedukcija 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s