normativnost epistemologije? (ulomci iz članaka Zvonimira Čuljka)

Prema normativističkom shvaćanju epistemologija, identificirajući uvjete znanja, formulira normu za svaki pojedinačan slučaj znanja: ona utvrđuje koje uvjete svaki slučaj treba ispuniti, a ne opisuje pojedinačne postojeće slučajeve znanja. Jer, što bismo to opisivali, a da za njegovo opisivanje nisu ispunjeni neki prethodno određeni uvjeti? Kako bismo opisivali i ocjenjivali slučajeve znanja, a da nemamo kriterije prema kojima bismo nešto uopće identificirali kao znanje? … Upravo su zbog toga pojam znanja i drugi epistemološki pojmovi normativni. (Zvonimir Čuljak)

Ako i stoji Humeovo zapažanje da iz “jest” ne slijedi neko “treba”, ipak “jest” i “treba” nisu nepomirljivo razdvojeni: da bismo rekli da nešto “jest” potrebno je zadovoljiti određeno “treba”. Pa ukoliko i epistemologija, kao i etika, polazi od normi, nalazimo značajne analogije među njima.

Ako je vjerovanje za nas opravdano, onda je, s epistemičkog gledišta, za nas dopustivo i razložno imati ga, a bilo bi epistemički neodgovorno imati vjerovanja koja mu proturječe. Ako vjerovanje ili prihvaćanje nekog suda smatramo ”činom” u nekom prikladnom smislu, opravdanje vjerovanja bilo bi onda poseban slučaj opravdanja čina, koje je u svojim najširim terminima središnji predmet normativne etike. Upravo kao što je posao normativne etike ocrtati uvjete pod kojima su čini i odluke opravdani s moralnog gledišta, tako je posao epistemologije identificirati i analizirati uvjete pod kojima su vjerovanja i možda drugi sudni stavovi opravdani s epistemološkog gledišta. Epistemologija je normativna disciplina jednako tako i u istom smislu kao normativna etika. (Jaegwon Kim)

[Normativisti] smatraju da je opravdano vjerovanje također stvar ispravnog djelovanja kao što je to i opravdani moralni stav. Epistemička se ocjena zasniva na sustavu norma koje već određuju neku epistemičku praksu. Ostvarenje tih norma posredovano je očuvanjem nekih epistemičkih vrijednosti unutar dane epistemičke zajednice. Stoga su oni slučajevi vjerovanja koji dosežu stupanj znanja vrijedni naše pohvale (zadovoljavaju interes očuvanja epistemičkih vrijednosti), a oni drugi koji u tom ne uspijevaju zaslužuju epistemičku pokudu (od strane nekog epistemičkog autoriteta koji osigurava očuvanje tih vrijednosti). Normativistički govor o znanju kao pohvalnom stanju, ili stanju koje je, s epistemološkog gledišta, osobito vrijedno, implicira da se do tog stanja ne dolazi nasumično ili neodgovornim vrludanjem, nego upravo odgovornim epistemičkim postupanjem (npr. znanstvenim istraživanjem prema nekim znanstvenim standardima). To znači ne samo da je znanje (opravdano vjerovanje) ono vjerovanje koje zaslužuje visoku epistemičku ocjenu nego i da epistemički subjekt u svojim aktivnostima treba težiti postizanju takvih visokovrijednih stanja.

Dva [su] ključna obilježja norma. Prvo, oni su kondicionalni iskazi [koji] opisuju uvjete čijim ispunjenjem neko vjerovanje postaje opravdano vjerovanje. Prvi smisao normativnosti otkrivamo dakle tako da govor o normama prevedemo u govor o uvjetima. Drugo, norme su univerzalni, odnosno, generalni iskazi čije se važenje proteže na sve članove relevantnog skupa vjerovanja.

Epistemičke norme jesu istine koje vrijede na osnovi kontekstualno utvrđenih standarda neke epistemičke zajednice, u ovom slučaju zajednice prirodoznanstvenika. No, kad se jednom prihvate, one vrijede nužno, dapače pojmovno nužno. Čini mi se da je neizbježno zaključiti kako epistemičke norme vrijede onda a priori. Čak i kad bi se pokazalo da nismo u posjedu znanja o svijetu ili da je ono neostvarivo, norme koje utvrđuju što je znanje vrijedile bi kao definicije onoga čega, u nekom vremenu za neki subjekt ili skupinu subjekata, nema, jer ništa ne ispunjava iskazane uvjete. (Zvonimir Čuljak)

Literatura:

  1. Zvonimir Čuljak, Uvod, u zborniku Vjerovanje, opravdanje i znanje, Zagreb 2003., str. 4. i 5.
  2. Jaegwon Kim, navod prema Čuljak 2004.
  3. Zvonimir Čuljak, Epistemologija kao normativna znanost, u zborniku Filozofija i filodoksija, Zagreb 2004. str. 50., 53, 56. – 57.

 

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s