za svakoga i nikoga? (ulomak iz Martin Heidegger, Što se zove mišljenje? i Branko Despot, Predgovor za Tako je govorio Zaratustra)

Nietzsche, mislilac, … je svoje djelo ”Tako je govorio Zaratustra” za put opskrbio podnaslovom koji glasi: ”Knjiga za svakoga i ni za koga”. ”Za svakoga” to ne znači: za svakoga kao bilo koga; ”Za svakoga” to znači: za svakog čovjeka kao čovjeka, za svakoga svagda ukoliko za sebe u svojoj biti postane dostojan mišljenja. ”I ni za koga” – to znači: ni za koga od ljudi koji su posvuda prisutni, koji se samo opijaju dijelovima i rečenicama iz te knjige, teturajući slijepo kroz njen jezik, umjesto da se daju na put njenog mišljenja i prvo sami sebi postanu upitnima. ”Tako je govorio Zaratustra. Knjiga za svakoga i za nikoga.”

ulomak iz Martin Heidegger, Što se zove mišljenje, Zagreb 2008., str. 30. i d. , preveo: Boris Perić,  izvornik: Martin Heidegger, Was heisst Denken?, predavanja iz 1951./52.


Podnaslov Jedna knjiga za sve i nikoga /nijednoga/ podsjeća na ono koje ovaj zagovor života hoće nagovoriti. Svi nisu tek trenutno živući čovjek (”ljudi”, ”čovječanstvo”), svi su čovjek koji je bio i čovjek koji bi možda mogao biti, svi su čovjek kao ”svjetska historija”, veliki i mali čovjek, na koncu, kao rezultat i perspektiva ”svjetske historije”, posljednji, zadnji čovjek (der lezte Mensch). Posljednji čovjek je onaj koji živi pod načelom ”svi su jednaki”, ”sve je jedno”. Tu nema rangiranja u onome biti svega što može biti. Posljednji čovjek ”živi” mrtvoga Boga. To je čovjek kojemu se čini da zna (kroz znanost) što i tko je čovjek (”svi smo mi ljudi”) i kojemu se u pukoj raznolikosti naroda, kultura, epoha, civilizacija, itd., čini apsurdnim i samo pitanje: kako to stvar sa čovjekom zapravo stoji? Svi su, dakle, istodobno nitko, ukoliko se u svome biti-čovjekom ne otvore za ono po čemu, kroz što, čega radi živuće-čovjek uopće živi. Ono nagovorljivo u čovjeku je tu život sam kao ono prije, kroz, preko, više nego i nad čovjekom. Život sam pak u čovjeku kao živom biću ne vidi niti stvorenje stvoreno na sliku i priliku Božju, ali niti produkt ”evolucije”, nego priliku i mogućnost da kroz i preko čovjeka, sebestvaranjem, prosjaji u punini i bogatstvu svoje nad-čovječne, više-nego-čovječne, prečovječne životnosti, i na taj način čovjeka, koji kao ”svjetska historija” nužno propada u nihilizmu, iskupi, spasi, oslobodi (elöst). Moglo bi se naizgled jednostavno reći: Čovjek jest zapravo nadčovjek. To je ona mogućnost koju bi u svima i nijednom ova ”knjiga” da nagovori.

ulomak iz Branko Despot, Podsjetnik na prisutno koje nije nazočno, u Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, Zagreb 2009., str. 11.-12.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s