je li Platon neprijatelj “otvorena društva”? (ulomak iz članka Mislava Kukoča)

Totalitarni klasni karakter Platonova koncepta pravednosti Popper insinuira sljedećom krivotvorinom koju naglašava kurzivom:

Država je pravedna ako vladari vladaju, radnici rade, a robovi robuju

Popperova kritika Platonova tobožnjeg totalitarizma sadrži više pogrešaka. Osim navedenih netočnosti kojima Popper iskrivljuje dobro poznatu trodiobu Platonove idealne države – u kojoj postoje samo tri staleža: vladari, čuvari i radnici, dok robova nema – on griješi i u formuliranju temeljnih Platonovih intencija. Naime, u svim svojim socijalnofilosofijskim djelima Platon opetovano ističe da je obilježje dobre vladavine interes čitave države, odnosno svih njenih dijelova – polis je zavod za sretan život svih. U Državniku, primjerice, kriterij razdiobe dobrih od loših državnih poredaka upravo je zakonitost, odnosno vladavina u interesu svih. Dobra vladavina je, prema Platonu, zakonita vladavina, a ne klasna vladavina koju Popper podmeće Platonu, a Platon je izrijekom smatra lošom vladavinom (usporedi Državnik 301a-303b). U tome kontekstu Platon pokazuje određene simpatije i spram egalitarizma jer navodi da je, među klasnim vladavinama, demokracija bez zakona manje loš poredak od oligarhije i tiranije, budući da vladajuća klasa obuhvaća veći broj građana države. Kod dobrih, odnosno zakonitih oblika vladavine situacija je obratna, ne zbog Platonovih totalitarističkih primisli, kako navodi Popper, nego zbog Platonova uvjerenja – je li ono ispravno ili ne, o tome se može raspravljati – da će zakonitu vlast u korist svih kvalitetnije obnašati aristokratska manjina ili pojedinac. …

Razmotrimo li … pažljivije Platonovu raščlambu demokracije, uočit ćemo da je ona … kompleksna, da sadrži kritičke, negativne, ali i afirmativne stavove, te da ne daje osnove za Popperovo stigmatiziranje Platona kao uvjerena neprijatelja demokracije.

Najpoznatija Platonova definicija demokracije glasi:

Demokratska vladavina nastaje, mislim, kada siromasi pobjede, te jedne od protivnika ubiju, druge prognaju, a s ostalima jednako podijele građanska prava i službe; zatim kad se u njoj vlasti većinom biraju ždrijebom. (Država 557a)

Demokracija je, za Platona, anarhičan državni poredak s puno slobode i bez stege, poredak u kojemu svatko čini što hoće. Premda Platon zamjera demokraciji da prezire kvalitativne kriterije koje on propisuje svojemu projektu idealne države, ipak i nakon tih zamjerki on zaključuje da bi demokracije

… bila, kako se čini, ugodno državno uređenje, vez vlade, šarena, te bi bez razlike dijelila nešto kao jednaka prava jednakima i nejednakima.  (562c)

U istome tonu, sasma suprotno Popperovoj interpretaciji, slijedi Platonova apoteoza slobode:

… to je najljepše u demokratskoj državi i zbog toga je jedino u njoj vrijedno živjeti onome tko god je od prirode slobodan. (563c)

(…) U Državniku Platon prosuđuje demokraciju s obzirom na kompetenciju subjekata vlasti. Negativna procjena sposobnosti puka da uspješno vlada državom, navlastito u usporedbi s obnašateljima vlasti konkurentskih državnih poredaka, navodi ga na ironiziranje demokracije, ali – paradoksalno – ne i na potpuno negativnu ocjenu:

Vlada pak mnoštva u svemu je slaba i nema velike moći ni u dobru ni u zlu ako se usporedi s ostalima, i to zato što je u njoj državna uprava porazdijeljena nasitno među mnogo osoba. Zbog toga je to najgore od svih državnih uređenja ukoliko se zasnivaju na zakonima, a najbolje ukoliko su protuzakonita. Ako su sva državna uređenja razuzdana, najbolje je živjeti pod demokratskom vladom, a ako su dobro uređena, pod njom je život najmanje podnošljiv. (Državnik 303ab)

(…) U Zakonima – svojoj ”drugoj najboljoj državi” – kao dva temeljna državna poretka iz kojih su se razvili svi ostali oblici, Platon navodi monarhiju (Perzija) i demokraciju (Grčka). Najbolja država … nastaje kombinacijom ”obaju tih državnih uređenja”, na način da se uspostavi ”prava mjera” između načela slobode (demokracija) i razboritosti (monarhija). (693de) (…)

Popperova kruta manihejska podjela otvoreno društvo – zatvoreno društvo sadrži u sebi sve elemente dogmatske metafizike…: ona je historicistička, holistička, utopistička, i prije svega u raskoraku s povijesnim činjenicama.

Naime, Popperovo otvoreno društvo, s temeljnim značajkama: demokracija, sloboda, individualizam, imperijalizam, od nastanka naše civilizacije pa do danas, vječni je pandan zatvorenom društvu, čije su korespondirajuće značajke: tribalizam, totalitarizam, kolektivizam, nacionalizam. Demokracija je glavna svetinja, fetiš, relikvija otvorena društva i Popperu je smrtni neprijatelj svatko tko imalo posumnja u njezino sakrosanktno savršenstvo. Popper je isključivi ideolog demokracije, Platon međutim, nije njezin neprijatelj, dakle ni neprijatelj “otvorena društva”. On je filosof, teoretik koji nastoji, kao i Aristotel, dati kritičku prosudbu opstojećih državnih poredaka, s njihovim dobrim i lošim osobinama. Popperova kruta i dogmatska ideologija demokracije nepovijesnog je karaktera: ona se temelji na neupitnoj vrijednosti koju taj politički poredak ima u modernoj epohi Novoga vijeka i potpuno je neprimjerena za prosudbu antičkog grčkog društva.

Prije svega, dvojbena je teza da je primjerice Atenska demokracija bila većinska vladavina. Kako navodi Alfred Heuss:

Atena u Periklovo doba broji 90 000 stanovnika od kojih 30000 građana … od čega je 10000 muškaraca iznad 30 godina, punopravnih građana, aktivnih nosilaca demokratske suverenosti.

Navedene povijesne činjenice bjelodano pokazuju da je, u poredbi s modernom demokracijom, i antička demokracija imala elitistički karakter, to jest da je u odnosu na svekoliko pučanstvo predstavljala vlast privilegirane manjine. (…)

Svoj ideal demokracije, koji suprotstavlja Platonu, Popper izražava sljedećim navodom:

Želim izraziti svoje uvjerenje da osobna superiornost, bilo rasna ili intelektualna, moralna ili obrazovna ne može nikada ustanoviti osnovu za političke prednosti, čak i kada bi ta superiornost bila potvrđena.

(…) Navedeno Popperovo naivno egalitarističko shvaćanje demokracije korespondira više s ideologijom samoupravnog socijalizma negoli sa suvremenom liberalnom demokracijom u kojoj institucija demokratskih izbora omogućuje građanima da biraju, kao svoje zastupnike, upravo intelektualno, moralno i obrazovno superiorne kandidate. Spomenutu ”rasnu superiornost”, međutim, Popper podmeće Platonu, budući da je ovaj nigdje ne zastupa.

U naporu da potvrdi savršenstvo ”otvorena društva” Atenske demokracije i nasuprotno zlo manihejski joj suprotstavljena tribalističkog ”zatvorenog društva” s njegovim ideologom Platonom, Popper zapada u velike teškoće i aporije s kojima teško izlazi na kraj. U tome kontekstu, nepremostive su Popperove aporije problem ropstva i problem Sokrata.

Notorne su činjenice: a) da je ”otvoreno društvo” Atenske demokracije bilo robovlasničko društvo, i b) da je ”otvoreno društvo” Atenske demokracije dalo pogubiti Sokrata – čovjeka kojemu je Popper namijenio ulogu duhovnog rodonačelnika ”otvorena društva”.

Na drugoj stani, Platon, tobožnji neprijatelj ”otvorena društva”: a) eliminira ropstvo iz svoje ”idealne države”, i b) najpoznatiji je učenik i štovatelj Sokrata kojemu u svojim djelima daje takav hommage temeljem kojega je Sokrat – koji za sobom nije ostavio niti napisana retka – stekao za sva vremena neupitan status u temeljima zapadne kulture i civilizacije. (…)

Konačno Popper je spremno prihvatio plemićki naslov Sir koji mu je Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske dodijelilo, kakva li apsurda, upravo za knjigu Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. Dakle, nasuprot vlastitoj egalitarističkoj ideologiji, Sir Karl Popper brže je bolje prigrabio ponuđenu priliku da postane izabranim članom jedne anakronističke parazitarne društvene elite – britanskog plemstva.

ulomak iz članka Mislav Kukoč, Je li Platon neprijatelj “otvorena društva”?, u Filozofska istraživanja 72-73, Zagreb 1999.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s