samostalnost? (ulomak iz Volker Gerhardt, Samoodređenje. Princip individualnosti)

Pozivajući na samostalno mišljenje i 18. je stoljeće tek obnovilo zahtjev na kojem se već temelji dijaloško filosofiranje u Sokrata i Platona. Kantovo didaktičko nadomještanje “filosofije” “filosofiranjem” samo pokazuje koji je temeljni udio individuum uvijek već imao i ima: postoji li uopće filosofija koja zaslužuje taj naslov, to ovisi jedino o tome ima li individua koje samostalno misle. Filosofirati može samo pojedinačan čovjek koji je svjestan samoga sebe, čak i kad to čini u faktičkom ili virtualnom razgovoru s drugima.

Kriza koja nas stavlja pred moralna pitanja pokazuje se u situaciji u kojoj trajno osjećamo samostalnost: čovjek utvrđuje da on sam mora odlučiti. Naslijeđeni autoritet, bilo (općenito) autoritet tradicionalnih normi ili (konkretno) autoritet roditeljske ili pravne zapovijedi više nema jednoznačne obvezatnosti. Čovjek dakle pita samog sebe što mu je činiti. Ako i upita koga drugoga, želi savjet da bi mogao bolje odlučiti; ipak, to mora i želi učiniti sam. Naravno da još poznaje stare dužnosti, no … sadašnjost sada zahtjeva vlastito pravo; a u toj sadašnjosti stoji sam onaj koji djeluje.

Tako težina vlastita opstojanja preteže sve drugo. Ne samo da nas privlači, nego čak doživljavamo kao nužnost da idemo vlastitim putevima i da za to imamo vlastite razloge. …

volker_gerhardt

Volker Gerhardt (1944.)

Smatramo da se takvo sve veće osamostaljivanje individua, gledano prema povijesnim epohama, odvijalo s prvim prosvjetiteljstvom u Grčkoj u 5. stoljeću prije Krista. … Ali ta točka u povijesnoj epohi može ostati jednako neodređena kao i trenutak u kojemu se pojedinačni čovjek budi u svome rastu do punoljetnosti. … Nije doduše isključeno da se netko ni u svojim osobnim stvarima ne usudi na vlastiti sud i da se stoga pribojava i samostalne odluke. Uz krajnja opterećenja ili neprirodno smanjene snage možemo razumjeti takvu slabost. U savjetovanju, bilo to među prijateljima, u obitelji ili na terapiji, obzirno će se raspraviti svaka zapreka ili nesposobnost. No upravo se u takvim razgovorima samo po sebi razumije da skrbimo za to da drugi iznova stekne povjerenje u vlastite snage. Samostalnost je cilj i ujedno uvjet za ubrojivo individualno djelovanje. U normalnom se slučaju dakle od svakog odraslog čovjeka očekuje da je “punoljetan”. No to znači: nadležan je za sebe samoga, mora donositi svoj vlastiti sud i svoju vlastitu odluku.

Pojam samostalnosti ne znači ništa drugo. Samostalnost se već najavljuje kada se dijete oslobodi ruke odrasloga i kada samo želi određivati smjer; artikulira se u prvom djetetovu “ne”, raste u pubertetskoj tvrdoglavosti mladih i ostaje sve do duboke starosti , gdje najradije ne bismo htjeli postati slučajem za njegu. I u tom elementarnom zahtjevu samostalnosti leži izvor moralnog problema, a njegovo se rješavanje ne sastoji ni u čemu drugom nego u razložnu pojašnjavanju upravo te samostalnosti koja stvara problem. Samostalnost je simptom krize i ujedno njezin remedij. Ona pobuđuje sumnju, sili na otklon i otpor, i tako vodi do erozije starog poretka. No u njoj djelovanje subjekata ujedno stječe novu sigurnost i pouzdanost; sada poredak leži u tome što svatko odlučuje sam.

I u tom postupku koji se u razvoju kultura svakako zbio više nego jednom, i koji uvijek iznova mora prolaziti svaki svjestan čovjekov život, samonikla samostalnost potencira se do izrazita samoodređenja. U njoj individuum dospijeva do samosvjesna jedinstva, pokušava sam sebi dati svoj identitet i praktički ga legitimirati; svoj odnos prema sebi i prema svijetu temelji na svojoj najboljoj snazi. A to je vlastiti uvid, o kojemu za čovjeka, onako kako on – barem u tradiciji naše kulture – razumijeva sebe, sve ovisi. I čim se izrazito odredi svojim vlastitim uvidom, individuum – sam od sebe – podliježe zahtjevu moralnosti. … Traži svoj vlastiti uvid i slijedi ga – to je krilatica filosofije. Kao što to za prosvjetiteljstvo formulira Kant, svatko se treba služiti svojim vlastitim razumom. …

Samostalnost u biti izražava sposobnost koja se odnosi na pojedinačnog čovjeka, da stoji na vlastitim nogama, da se uspravno kreće među sebi ravnima i da djeluje onako kako to očekujemo od čovjeka s vlastitim stajalištem. Shvatimo li taj pojam na ovaj način, onda odmah možemo spoznati da je samostalnost neizostavna i u socijalnom i političkom pogledu. Bez nje nitko ne može imati vlastito mišljenje; bez nje čovjek ne može graditi privatnu sferu, koja mu je kao građaninu potrebna da bi se u danim okolnostima i sam mogao zauzeti za svoju slobodu i svoje pravo (koje mu jamči jednakost).

Danas to smatramo samorazumljivim. Politika iziskuje “punoljetnog građanina”. To je onaj tko … u javnom sklopu može voditi vlastitu riječ. On mora moći govoriti za samoga sebe. Pritom se predmnijeva da može i sam misliti i djelovati na vlastitu odgovornost. … Govoriti za samoga sebe, sam misliti i samostalno djelovati smatra se jednom te istom sposobnošću, koja se kao punoljetnost ne samo opisuje, nego se od odrasla čovjeka i zahtjeva. Iz našega kulturnog kruga nitko se neće moći oteti normativnom zahtjevu punoljetnosti: svatko se treba moći zauzimati za samoga sebe koliko može. To upravo znači da od svakog čovjeka očekujemo sposobnost za samostalnost, ali je isto tako zahtijevamo. Ako je ne pokazuje, ili nije dovoljno star ili je bolestan, i stoga mu iz psihičkih ili fizičkih razloga treba pomoć.

Sve to pokazuje koliko nam je samorazumljiva samostalnost – naša vlastita kao i samostalnost drugih. I kada bismo pokušali zamisliti da bi se budući naraštaji jednog dana mogli odreći tog prava na samostalnost, mogli bismo to zamisliti samo pod uvjetima kakve političko-socijalne katastrofe. To da se netko dobrovoljno odriče svoje samostalnosti izgleda kao unutarnje protuslovlje – kako moralno tako i politički. U samostalnosti imamo pretpostavku bez koje su nezamislivi i moral i politika.

ulomak iz Volker Gerhardt, Samoodređenje. Princip individualnosti, Zagreb 2003., str. 17.-18., 45.-48., 70.-71., prevela: Darija Domić, izvornik: Volker Gerhardt, Selbstbestimmung. Das Prinzip der Individualität (1999.)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s