zašto je Platon pisao dijaloge? (ulomci D. Barbarića i W. K. C. Guthriea)

Sva su Platonova djela, osim Apologije, pisana u obliku dijaloga, premda se u kasnijim  spisima ta forma održava pretežno još samo izvanjski – ili biva, kao u Timeju, zadržana samo u uvodnom, pripremnom dijelu spisa – dok se oni sami sve više približavaju nekoj vrsti traktata, izloženih u vidu svojevrsne didaktičke upute.

Kao umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenadmašan, što se dovoljno potvrđuje već najprostijom usporedbom s kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji, recimo u Cicerona, Anselma, Augustina, Leibniza, Mendelsona… No literarno umijeće, ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar, nisu baš nikakvo objašnjenje toga da Platon svoju filozofiju izlaže upravo u tom a ne u nekom drugom vidu. Filozofijsko pitanje ima glasiti: odakle i zašto Platonu upravo nužnost dijaloga?

Odgovor je naoko jednostavan. Oblik i sadržaj izlaganja nisu u Platona naime uopće odvojivi. To znači koliko i to da je prema njegovu iskustvu mišljenje samo dijalogično. Mišljenje određuje on izrijekom i opetovano kao unutrašnji bezglasni razgovor duše sa samom sobom; put se njegova razvijanja probija pomoću postupnih koraka pitanja i odgovora.

Jedino razgovorom biva, prema Platonu, očuvana živost, a to onda ujedno znači i otvorenost slobode filozofiranja. Sve izrečeno i iskazano upućeno je tom i upravo tom sugovorniku, traži njegov napor slušanja i razumijevanja, te pokušava zadobiti i ishoditi njegovo slobodno prihvaćanje i slaganje. Pri koncu Fedra upozorava Platon na opasnost koja leži u pismu kao takvom i u svakom pisanom fiksiranju onoga u živom razgovoru na vidjelo iznesenog. Bit je te opasnosti u tome da pismom utvrđene istine nemaju više neposredan odnos spram zgode vremena i mjesta u kojem su bile izrečene – mi bismo danas rekli: spram „situacije” – niti spram onoga kome su upravo bile namijenjene. Iz svaki put jednokratnog sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je neka apstraktna, te time i neživa istina.

Zbivanje žive, no zato vazda prolazne i tek jednokratne istine u razgovoru nazivat će Platon, s naglašenom dvosmislenom autoironijom, naoko pukom „igrom” i „zabavom” (paidia). Posve je očito međutim da je on upravo u toj i takvoj „igri” nalazio jedini čovjeku dostupan način filozofiranja i izlaganja onoga u filozofijskoj spoznaji dokučenog.

Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa sobom samom. Vanjski izraz takvog razgovora, neka vrsta njegove slike i oponašanja, jest izvanjski razgovor s drugim. Slika pak i oponašanje takvog, drugome upućenog razgovora jest pisani dijalog. U tom i takvom višeslojnom odnosu uzajamnog odslikavanja i nasljedovanja prikriva se Platonu vazda ono istinito.

ulomak iz Damir Barbarić, Grčka filozofija, Zagreb 1995., str. 94.-95.


Za Platona igra je imala svoje mjesto u ozbiljnom svijetu. Ona je vrijedna u obrazovnom smislu jer djecu nikada ne treba prisiljavati na učenje (“prisilno učenje nikada ne ostaje u duhu”), a podučavanje bi trebalo biti u obliku igre (Država 536e). Ovo vrijedi za “aritmetiku, geometriju i sva izučavanja koja pripremaju za dijalektiku”. U Zakonima (819b-c) on čak navodi primjere igara putem kojih se djecu može podučavati aritmetici. U dijalogu Državnik on, možda u istome duhu, opisuje vlastitu uporabu mita kao “nečega što unosi igru” u raspravu. “Slušajte sada moju pripovijest”, nastavlja posjetitelj iz Eleje, “kao djeca” (268d-e). Kao što se djeca mogu obrazovati putem igre, tako mi, čitatelji Platona, možemo biti dovedeni do istine ne samo putem dijalektike nego i putem koji, na jednoj razini, potiče naše estetsko razumijevanje književne fikcije, a na drugoj našu duboku, možda nesvjesnu, pripadnost mitologiji ljudskoga roda. On ide još dalje kada riječju paidia označava očevidno ozbiljne rasprave… U Zakonima, Platonovom najopsežnijem djelu, Atenjanin cijelu raspravu opisuje kao “igranje trezvene igre koja pristaje starim ljudima” (685a)… Smišljajući zakone za zamišljeni grad, oni se ponašaju kao “starci-djeca” (712b). I ovdje se uporaba riječi paidia čini vezanom uz temu, naime čovječanstvo i njegove poslove. Samo je bog vrijedan ozbiljne posvećenosti, a najbolja stvar u svezi čovjekom je ta da je on stvoren da bude igračka boga. Tako da ljudske poslove ne vrijedi uzimati vrlo ozbiljno – “no”, on odmah nastavlja, “nesrećom, prisiljeni smo uzimati ih ozbiljno”. … Primjenjujući riječ paidia … on sam može rabiti malo ironije kako bi nas podsjetio da iznad ljudskog postoji božansko područje, da iznad zbrke fizičkoga svijeta postoji nepromjenjiva zbilja, a njoj bi trebale biti posvećene naše najviše umne i duhovne sposobnosti. U smislu opisa Platonova stava, ovdje ništa ne može nadići veličanstvene posljednje rečenice Šestoga pisma koje potvrđuju njegovo dvostruko načelo – da ozbiljnost nikada ne bi trebala postati bezukusna i da su ozbiljnost i igra sestre.

Sve ovo trebalo bi nam pomoći da bolje upoznamo Platona i da, u za njih adekvatno mjesto smjestimo one riječi iz Fedra koje su toliko mučile čitatelje koji su u njima vidjeli odbacivanje njegovih vlastitih dijaloga kao puke jeux d’esprit, za koje on nikada nije želio da budu uzeti ozbiljno. O njegovoj primjedbi (277e) kako ništa što je pisano u stihu ili prozi ne vrijedi uzimati vrlo ozbiljno možemo razmišljati na drugačiji način kad znamo da je on upravo istu frazu primijenio na cijelo polje ljudske činidbe. Možemo vidjeti da, kada on pisanje opisuje kao paidia, zabavu mudroga čovjeka, on ne poriče da ona posjeduje ozbiljnu vrijednost. U najmanju ruku pisanje može posjedovati obrazovnu vrijednost čineći ga mimesisom (podražavanjem) dijalektike, “zajedničke potrage” koja je, u njegovim očima, predstavljala idealnu filozofijsku metodu, on je učinio sve što je mogao za one koji “slijede isti put”, ali nisu imali sreću slušati Sokrata ili rasprave unutar Akademije. …

Ovaj bih dio želio završiti jednostavno s dva izvatka iz jedne ocjene Hermanna Gunderta za koje mi se čini kako izlažu bitne točke vrhunski dobro i koje sam se stoga usudio prevesti:

(a) Platonski dijalog ne predstavlja jedan ugodan oblik prikazivanja u kojemu se izlaže nauk ili raspravlja o tezi, koji se [nauk ili teza] mogu također razviti na neki drugi način. Dapače, to je jedini legitimni oblik u kojemu se može kristalizirati filozofijski logos. U školi neprekinuto predavanje može prethoditi razgovoru; u pisanome djelu koje je predano javnosti sloboda (Offenheit) dijaloga nudi jedino sredstvo poticanja čitatelja na “pitanje i odgovor”, dapače jedini način da se čitatelja spriječi da pretpostavi neko znanje koje ne posjeduje; jer kao imaginativni zapis dijalog predstavlja mimetičku igru; njega, za razliku od zbiljskog razgovora, ne treba uzeti ozbiljno i on nije sposoban izraziti ono što se u razgovoru uzima ozbiljno. Pa ipak, on jest mimesis filozofijskog razgovora i njegova igra jest ozbiljnost same filozofije.

(b) Ovaj “oblik”, mimetički oblik, po biti pripada  filozofijskome “sadržaju” ovoga dijaloga [govori o Menonu]. Ondje gdje je filozofija utjelovljena u razgovoru svaka riječ, određena bilo mnijenjem bilo istinom, predstavlja logos posebnoga naroda u posebnome svijetu. Samo tu gdje se dotični predmet izražava tijekom cijeloga dijaloga, kroz osobitu situaciju, geste i obrte fraze kod govornika, njegova se općenitost mora izraziti tako da ona otvori put k mijeni u duši.

Platon je kazivao čistu istinu kada je kazao kako ne postoji, i ne će nikada postojati, neki njegov “ogled” o stvarima koje je on uzimao ozbiljno. Ono što nam je ostavio mnogo je bolje – mimesis same dijalektičke rasprave.

W. K. C. Guthrie, Povijest grčke filozofije 4, Zagreb 2007., str. 57.-61., preveo: Dražen Pehar, izvornik: W. K. C. Guthrie, A History of Greek Philosophy (1975.)


(Barbarićev ulomak najprije je objavljen u zapisu dijalog?, a Guthriev mu je naknadno pridodan)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s