Zaratustrin silazak? (ulomci Friedricha Nietzschea i interpreta)

Kad je Zaratustri bilo trideset godina, napustio je svoj zavičaj i jezero svojega zavičaja i otišao u gorje. Tamo je uživao svoj duh i svoju samotnost i to mu deset godina nije dosadilo. No naposljetku mu se srce preobrazilo – i ustao je jednog jutra s jutarnjim rumenilom, stupio pred Sunce i ovako mu govorio:

,,Velika zvijezdo! Što bi bila tvoja sreća kad ne bi imala one kojima sjaš!

Deset si godina dolazila ovamo gore k mojoj špilji: sita bi postala svojega svjetla i tog puta bez mene, mojeg orla i moje zmije.

No mi smo te očekivali svakog jutra, preuzimali tvoje preobilje i za nj te blagoslivljali.

Gle! Presit sam svoje mudrosti, poput pčele što je nabrala previše meda; potrebne su mi ruke što se pružaju.

Rado bih darivao i dijelio, sve dok se mudri među ljudima iznova jednom ne razvesele svojoj ludosti, a siromašni svojem bogatstvu.

Toga radi moram sići u dubinu: kao što ti navečer činiš, kad zalaziš za more pa još i podzemnom svijetu donosiš svjetlo, prebogata zvijezdo!

Moram, poput tebe, zaći, kako to zovu ljudi kojima hoću dolje.

Blagoslovi me tako, ti mirno oko što bez jala možeš gledati i preveliku sreću!

Blagoslovi pehar koji se hoće preliti da bi voda zlatno potekla iz njega i posvuda raznijela odsjaj tvoje miline!

Gle! Ovaj se pehar hoće opet isprazniti, i Zaratustra hoće opet biti čovjekom”.

– Tako je počeo Zaratustrin silazak.

ulomak iz Friedrich Nietzsche, Tako je govorio Zaratustra, Zagreb 2009., str. 19., preveo: Mario Kopić, izvornik: Friedrich Nietzsche, Also sprach Zarathustra (1883.)


Metafora Sunca nasuprot tami … uobičajena je kod Nietzschea, od njegovih prvih objavljenih radova nadalje. … Među najpoznatijim upotrebama metafora Sunca, tame i prosvjetljenja su Platonove analogije Sunca i spilje. U ovoj drugoj … cilj filosofa je napustiti spilju, primiti uvid, i potom sići natrag da bi “prosvijetlio” one koji su još u spilji. Sličnosti sa Zaratustrom su izrazite: da bi stekao mudrost Zaratustra je doista otišao gore (u planine), i potom će ponovno sići.

Douglas Burnham and Martin Jesinghausen, Nietzsche’s Thus Spoke Zarathustra (2010), str. 15., preveo: ja


Proroka susrećemo najprije u njegovoj tridesetoj godini: dobi Krista kad je njegova misija došla do ispunjenja. Ali Zaratustra u tridesetoj ne pokušava spasiti čovječanstvo. Umjesto toga ide na vrh planine da bi deset godina dodatno sazrijevao. Njegovo djelo započinje kad je Zaratustri četrdeset: kao klasičar Nietzche je znao da su Grci smatrali četrdesetu vrhuncem ljudskoga života. …

Uspon iz doline na vrh planine je uzdizanje “iznad dobra i zla”, ali ne onkraj dobra i lošega. To je uzdizanje iznad izjednačavanja, ili morala krda, suvremene kršćanske Europe. Ravno tlo stoji za izjednačitelje ili egalitariste, one koji poriču ono plemenito.

Zaratustra je deset godina proveo uživajući svoj Geist… Nietzcheanski Geist mora biti pomlađen stvaralačkim ponovnim prisvajanjem grčke plemenštine. Zaratustra uživa u svom duhu i svojoj samotnosti. Uživanje duha nije ono civiliziranog općenja, razgovora ili Bildunga. To je obrtanje prema unutra i, kroz to obrtanje, povratak prirodi. “Naposljetku mu se srce preobrazilo”: njegovo srce, ne njegov duh. Srce stoji za ljubav i sućut spram ljudi, koju Zaratustra često spominje. Ali ne i na početku: ovdje kaže da “presit” ili “trudan” svojom mudrošću, koju treba podijeliti, proširiti među ljudima. To je izraz njegove vlastite potrebe, ne njegove želje za dobrobiti čovječanstva – ta želja je prije nešto što proizlazi iz stvaralačkog impulsa nego nešto što ga određuje. Zaratustra uspoređuje svoju mudrost s pčelinjim medom; sabire tu mudrost Sunca instinktom ili naravlju, ne namjerom ili moralnim svrhama. Ta je točka pojašnjena kad kaže Suncu: “Što bi bila tvoja sreća kad ne bi imala one kojima sjaš!” Prirodne sile zahtjevaju čin, prelijevanje, djelovanje na ono što je izvan njih samih. …

Koliko god da je ranije bio tih, i unatoč svome trajnom stanju samotništva ili usamljenosti, Zaratustra ne može šutjeti. … Govor je medij Zaratustrinog djelovanja. To djelovanje je začeto prikupljenim učinkom Sunca, koje je, kao obnavljajuća moć prirode, poput Sokratove Ideje Dobra. Ali Zaratustrino je Sunce sama priroda, ne epekeina tes ousias (onkraj bitka). Ono se kreće, mijenja, ponavlja se očitujući svoju unutarnju raznolikost (koja ima neku vrstu granice). …

Mali, mada važan, naglasak: Zaratustra se Suncu obraća sa ti. Intiman je s njim. … Sunčeva sreća zahtijeva da ima bića koja osvjetljava. To vrijedi i za Zaratustru. Usporedite to s Aristofanovim Pticama: bogovi se održavaju hraneći se dimom ljudskih žrtvovanja. Ovdje Zaratustra naglašava činjenicu da se Sunce uzdizalo do njegove spilje tijekom deset godina; penjalo se njemu. Slika je to antropocentrična, ne heliocentrična. …

Sunce bi se zasitilo svoga svjetla i svoga putovanja do Zaratustrine spilje, “bez mene, mojeg orla i moje zmije”. Životinje igraju ključnu ulogu u ovom djelu. Orao leti visoko nebom a zmija puzi površinom zemlje. Orao pokazuje snagu i okrutnu plemenštinu; zmija pokazuje lukavost i prijetvornost (kao u rajskom vrtu). Životinje su povezane sa Zaratustrom, ne sa Suncem. Dovoljno je očito da su one metafore ljudskih svojstava, ali to je samo dio njihove važnosti. Životinje nisu ljudske, nego prirodne: one ne stvaraju sebe. Zaratustra će kasnije o čovjeku reći da je to nedovršena životinja. Ali orao i zmija su potpuno dovršeni… Ali, baš kao takvi su manjkavi, jer upravo njihova određenost onemogućuje da nadiđu ono što predstavljaju, i zato nikad ne će potpuno razumjeti Zaratustru. Ukratko: životinje, baš kao Zaratustrini omiljeni družbenici, izražavaju njegovu usamljenost i nemogućnost da uspostavi pravi dodir s ljudima. …

Mudrost je svojstvo ljudske nepotpunosti jer je djelatna ili proizvođačka. Mudrost je stvaralačko nabacivanje novih vrijednosti… Pčele predstavljaju nagonsku proizvodnju… Pčele daju med prirodnim procesom; slatkoća meda predstavlja sreću stvaralaštva. Ali ta sreća zasićuje i postaje neukusna ne dijelimo li ju ili ne koristimo li ju za preobrazbu drugih, da bismo i njih činili sretnima. Taj proces donošenja sreće drugima poduzima se kao neki izraz jednog prirodnog procesa…, a ne radi moralnih načela. Ali ruke ljudi moraju se pružati da bi primile med ili mudrost. …

Ovome odmah valja dodati da sreća meda, ili drugim riječima košnice ili (među ljudima) puka (Volk) nije ista kao sreća stvaralačkog pojedinca. Med postaje neukusan kad pretječe; on postaje ona sreća koju otkrivaju zadnji ljudi. U četvrtom dijelu Zaratustra će biti izričit u tome da ga zanima njegovo djelo, ne sreća. Eudaimonizam klasične grčke filosofije zamijenjen je radikaliziranom inačicom Hegelovog zadovoljstva (Befriedigung), naime odricanjem od osobne sreće u korist svjetsko-povijesnog stvaralštva.

ulomak iz Stanley Rosen, The Mask of Enlightenment: Nietzsche’s Zarathustra (2004, 11996), str. 23.-27., preveo: ja


Za razliku od drevnoga Zaratustre koji se molio Suncu kao bogu, Nietzscheov je Zaratustra moderan čovjek koji se Suncu obraća s “ti velika zvijezdo”, kao nebeskom tijelu sličnome drugim zvijezdama, osim što nam je bliže. Od toga početnog govora očito je da Zaratustra smatra da na nebu nema ničega njemu nadmoćnoga. Ne nalazi, poput Aristotela, vlastitu vrijednost u veličini i pravilnosti neba; niti je, poput Kanta, zvjezdanim nebom nad nama sveden na beznačajnost, puku česticu prašine. Zaratustra izražava zahvalnost Suncu, ali Sunčevu sreću smatra ovisnom o njegovoj zahvalnosti; Sunčeva prividna autonomija prikriva ovisnost, jer bi se zasitilo svoga tijeka da nije onih koji iščekuju njegovo svjetlo svakoga jutra. Zaratustra je poput Sunca po toj ovisnosti, jer i on treba one koji mogu primiti njegovo svjetlo. …

Zaratustrin završni zahtjev da ga blagoslovi jest pohvala Suncu jer ono može gledati veliku sreću poput njegove i ne osjećati nimalo zavisti. U tome nije nalik ljudima koji uvijek zavide sreći drugih. Zavist i njoj srodne strasti mržnje i osvete pojavljuju se u Zaratustrinim govorima kao temeljne za ljudska postignuća. Mada poučava da zavist može biti smrtonosan otrov, Zaratustra ne poučava da ona može ili treba biti iskorijenjena; radije, treba biti pročišćena i upotrijebljena u kontekstu nadilaženja koje jedino čini Zemlju smislenom. …

Završne Zaratustrine riječi, da hoće opet postati čovjekom ponovnim pridruživanjem društvu ljudi, podrazumijevaju da je samotništvo neprirodno stanje za ljude, pa mada kasniji govori uključuju pohvale samotništvu ta je početna implikacija potvrđena ne samo  u drugim govorima, nego i u njegovom ponavljanom napuštanju samotništva.

Da bi živio sam mora se biti zvijer ili bog – kaže Aristotel. Izostavljajući treći slučaj: može se biti to oboje: filosof.  

Koliko god samotništvo moglo biti nužno za filosofa Zaratustru, ono je privremeno stanje, preludij za postajanje opet čovjekom.

Jedina koso tiskana riječ u prvome govoru … je riječ untergehen, zalazak. Mada njena upotreba sugerira usporedbu Zaratustrinog silaska i zalaska Sunca, untergehen je također i riječ za potonuće broda, kao i za smrt te uopće propadanje. Ta naglašena, zloslutna riječ je određena kao riječ koju će ljudi koristiti da opišu Zaratustrin čin. … Kretanje koje ljudi nazivaju “silaskom” uključuje, i u Zaratustrinom obraćanju izlazećem Suncu i na važnim mjestima kasnije, i uzdizanje ili svitanje, uzlazak uvis. Zaratustra sebe oslikava kao pticu-duha koji slobodno leti, prkoseći težini. Silu koja vuče pticu-duha prema dolje naziva “duhom težine”, koji je Zaratustrin “zakleti neprijatelj” [archenemy], koji vuče dolje, prema sebi kao središtu, sve što potpada pod njegovu sferu utjecaja; o tome se duhu kaže da je “gospodar svijeta” (II. 10). Zaratustrina borba sa duhom težine traje kroz cijelu knjigu i pruža osnovu za njegov vlastiti opis njegovog vrhunskog čina; tamo gdje životinje govore na kraju o njegovom silasku, on sam govori o letu (III.16, §7).

ulomak iz Laurence Lampert, Nietzsche’s Teaching: An Interpretation of Thus Spoke Zarathustra (1986), str. 14.-16., preveo: ja

Jedna misao o “Zaratustrin silazak? (ulomci Friedricha Nietzschea i interpreta)

Odgovori na davor Otkaži odgovor

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s