fundacionalizam vs. koherentizam: piramida i splav?

Zamislimo znanost kao zgradu, i neka svrha te zgrade bude čvrstoća. Čim se postavi čvrst temelj, ta bi svrha bila ispunjena. No budući da se ne može živjeti u pukom temelju niti se samo njime štititi od hotimičnog napada neprijatelja ni od nehotimičnih ćudi vremena, dodaju mu se zidovi, a nad njih se postavlja krov. Svi se dijelovi zgrade spajaju s temeljem i među sobom, te time cjelina postaje čvrsta; ali ne gradi se čvrsta zgrada da bi se moglo spajati, nego se spaja da bi zgrada bila čvrsta; a ona je čvrsta ukoliko svi njezini dijelovi počivaju na čvrstom temelju.

Temelj je čvrst i ne temelji se ni na kakvom novom temelju, nego na čvrstome tlu.  – A na što ćemo postaviti temelj svojih znanstvenih zgrada? Načela naših sistema trebaju u moraju biti izvjesna prije sistema.

ulomak iz Johann Gottlieb Fichte, O pojmu nauka u znanosti, u D. Barbarić, Filozofija njemačkog idealizma, Školska knjiga, Zagreb 1998., str. 236., preveo: Kiril Miladinov, izvornik: Johann Gottlieb Fichte, Über den Begriff der Wissenschaftlehre (1794)


Sve što čovjeka odvaja od životinje ovisi o toj sposobnosti da se zorne metafore ishlapi do sheme, da se dakle sliku razriješi u pojam. U oblasti tih shema moguće je naime nešto što ne bi nikad moglo uspjeti među zornim prvim dojmovima: izgraditi piramidalni poredak prema kastama i stupnjevima, stvoriti novi svijet zakona, privilegija, podređivanja, ograničavanja, koji se sad onome drugom, zornom svijetu prvih dojmova suprotstavlja kao ono čvršće, općenitije, poznatije, ljudskije, a stoga i kao ono regulirajuće i imperativno. Dok je svaka zorna metafora individualna i nema onoga što joj je jednako, te zato uvijek zna umaći svakom rubriciranju, velika zgrada pojmova pokazuje ukočenu pravilnost rimskoga kolumbarija i odiše, u logici, onom strogošću i hladnoćom koja je svojstvena matematici.

ulomak iz Friedrich Nietzsche, O istini i laži u izvanmoralnom smislu, Zagreb 1999., str. 11.-19., preveo: Damir Barbarić, izvornik: Friedrich Nietzsche, Über Wahrheit und Lüge im aussermoralischen Sinne (1872.-73.), spis iz ostavštine


Kao što na pobješnjelu moru koje, na sve strane bez granica, urlajući diže i spušta vodene bregove, u barci sjedi mornar i uzda se u tu krhku korablju, tako posred svijeta … mirno sjedi pojedinac…

ulomak Arthura Schopenhauera, navod iz: Friedrich Nietzsche, Rođenje tragedije, Zagreb 1997., str. 29., prevela: Vera Čičin-Šain, izvornik: Arthur Schopenhauer, Die Welt als Wille und Vorstellung (1814.)


To da se uvijek mora imati posla sa cijelom nekom pojmovnom mrežom, a ne s pojmovima koje je moguće izolirati, postavlja svakoga mislioca u težak položaj da neprestano uzima u obzir cijelu tu pojmovnu masu, da mu iznenada ne izmakne iz vida, da bi dopustio novome da iznikne iz staroga. Duhem je osobito snažno pokazao da je svaki iskaz o kojem god događaju zasićen svakovrsnim hipotezama, koje su na izvodi iz našega cjelokupnog svjetonazora. Mi smo poput pomoraca, koji na otvorenom moru moraju svoj brod nanovo graditi, bez da mogu odozdo nanovo započeti. Tamo gdje je neka greda maknuta, mora neka nova na to mjesto doći, tako da ostatak broda služi kao potpora. Tako može brod pomoću starih greda i plutajuće drvene građe potpuno nanovo oblikovati – ali samo postupnom pretvorbom.

ulomak iz Otto Neurath, Anti-Spengler S. 184. (1921), preveo: ja


Suvremena epistemologija mora izabrati između čvrste sigurnosti antičke fundacionalističke piramide i rizične pustolovine nove koherentističke splavi. … Obje metafore tiču se korpusa ili sustava znanja u danom umu. … [Fundacionalisti] su pripisali ljudskom znanju arhitektonsku strukturu. Postoji jedna nesimetrična relacija potpore tako da su bilo koja dva kata zgrade vezana tom relacijom: jedan od njih podupire (ili barem pomaže da se podupre) drugi. Postoji, naravno, dio s posebnim statusom: temelj, i njega ne podupire nijedan od podova, dok on podupire sve njih.

Prema fundacionalizmu svaki komad znanja leži na piramidi koja počiva na postojanim i sigurnim temeljima čija postojanost i sigurnost ne proizlazi iz gornjih katova ili odsječaka.

Sosa piramida

Koherentisti odbacuju metaforu piramide u korist one koju duguju pozitivistu Neurathu, prema kojemu je naš korpus znanja splav koja plovi slobodno od bilo kojeg sidra ili veza. Popravci se moraju izvršiti u plovidbi, te iako nijedan dio nije nezamjenjiv, moramo stajati na nekome da bismo zamijenili ili popravili druge. … U skladu s tom novom metaforom ono što opravdava vjerovanje nije to da ono može biti nepogrešivo vjerovanje s nedvojbenim predmetom, niti da je ono deduktivno dokazano da takvu temelju, nego to da je koherentno s nekim obuhvatnim sustavom vjerovanja. … Za koherentista je korpus znanja slobodno ploveća splav čija svaka daska pomaže izravno ili neizravno da se sve ostale drže na mjestu i čija nijedna daska ne bi zadržala svoj položaj bez pomoći ostalih.

ulomak iz Ernest Sosa, Splav i piramida: koherencija vs. temelji u teoriji znanja, u Vjerovanje, opravdanje, znanje: suvremene teorije epistemičkog opravdanja, priredio Zvonimir Čuljak, Zagreb 2003., str. 241.-244., 264., preveo: Zvonimir Čuljak, izvornik: Ernest Sosa, The Raft and the Pyramid: Coherence versus Foundations in the Theory of Knowledge (1980.)

Jedna misao o “fundacionalizam vs. koherentizam: piramida i splav?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s