uz Bitak i vreme § 0: ἀπορία / pometenost; prisnost; “bivstvujuće”; vreme

[Preneseno s bloga Mesto hajdegerijanskih meditacija, a  sklopu zajedničkog čitanja: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme]

Prva strana bez paginacija 

Ono što je u ovoj sekciji potrebno razumeti u jednom osnovnom smislu, da bi se ona kao takva razumela, jesu sledeći pojmovi i njihovi odnosi: pometenost [Verlegenheit], prisni [u gl. obliku vertrauen] “bivstvujuće” [“seiend” (particip gl. sein)] i vreme [Zeit].

Sam početak knjige počinje s citatom koji nas vraća na grčke početke. Ključno je razumeti da pometenost [Verlegenheit] upućuje na ἀπορία. Aporija [ἀπορία] jeste πὰθος Platonovih (ranih) dijaloga i jedan od nosivih elemenata platonovskog dijaloga – ποιεῖν ἀπορεῖν[1]. Ἀπορία se da razumjeti na različite načine.[2] Osnovna značenja su: 1. bespomoćnost [Ratlosigkeit], pometenost [Verlegenheit], teškoća [Schwierigkeit]; 2. ištanje [Mangel]; 3. podozrivost [Bedenklichkeit], dvojba ili dilema [Zweifel].[3] Ἀπορία je stanje nečega ili onoga šta je, ko je ἄπορος[4]. On je kao takav, kao ἄπορος, neprohodan, besputan [unwegsam][5]. On je samom sebi, u vlastitoj teškoj situaciji, stanju, neproziran. Sa druge strane εὔπορος je onaj koji je na dobrom, ali i lakšem putu [εὐπορία][6]. Stoga je onda ta lakoća i neko obilje. Tako je razumljivo i da πόρος označava put [Weg], prolaz [Durchgang], prelaz (preko rijeke) ili gaz [Furt (der Weg durch einen Fluß)], izlaz [Ausgang], pomoćno sredstvo [Hilfsmittel].[7] Stoga se put, imanje puta, shodno navedenom, da razumeti kao neka pogodnost, neki izlaz iz bespuća, jedno razrešenje ili izvršenje bespuća.

Ono što je bitno razumevanje situacije jeste dvostruko nikako [keineswegs]. Upitno je bilo ranije ali sada nemamo odgovor. Tako da pitanje o smislu bitka [die Frage nach dem Sinn von Sein] treba da se obnovi. Drugo Ne je rezervirano za πὰθος antičkog dijaloga. Za ἀπορία odnosno pometenost [Verlegenheit]. Razumevajući Hajdegera, situacija je potpuno nezavidna. Ne samo da izostaje odgovor nego izostaje i sam πὰθος iz koga bi se moglo postaviti pitanje. Tako da je smisao ἀπορία i pitanja potpuno radikalizovan. Stoga je ovakvo postavljanje pitanja tek put u pometenost. Pometenost se tek treba zadobiti.

Prisnost se razumeva kao samorazumljivost imanja nečega, u smislu znanja. Vreme se uzima kao mogući horizont razumevanja bitka. On upućuje u kom smeru će se kretati razumevanje bitka, što sebi istraživanje stavlja za zadatak.


[1] up. Platon Menon, 80d; U nemačkom prevodu koristi se termin ratlos machen (up. Platon: Menon, S. 754 (vgl. Platon-SW Bd. 1, S. 427-428)

[2] up. Historisches Wörterbuch der Philosophie: Aporie, Aporetik, S. 1591(vgl. HWPh Bd. 1, S. 447); Pape: Griechisch-Deutsch, S. 11292 (vgl. Pape-GDHW Bd. 1, S. 321); Grčko-hrvatski rječnik za škole, str. 107.

[3] Navodi su prema Papeovom rečniku uz komparaciju sa Sencovim rečnikom (up. Pape: Griechisch-Deutsch, S. 11292 (vgl. Pape-GDHW Bd. 1, S. 321); Grčko-hrvatski rječnik za škole, стр. 107.)

[4] up. ibid

[5] up. Pape: Griechisch-Deutsch, S. 11300 (vgl. Pape-GDHW Bd. 1, S. 322); Grčko-hrvatski rječnik za škole, стр. 107-108.

[6] up. Pape: Griechisch-Deutsch, S. 36997, 37001 (vgl. Pape-GDHW Bd. 1, S. 1090); Grčko-hrvatski rječnik za škole, стр. 371.

[7] up. Pape: Griechisch-Deutsch S. 75191(vgl. Pape-GDHW Bd. 2, S. 684)]; Grčko-hrvatski rječnik za škole, стр. 775.

Oglasi

Jedna misao o “uz Bitak i vreme § 0: ἀπορία / pometenost; prisnost; “bivstvujuće”; vreme

  1. Dio razgovora sa zajedničkog čitanja na pjaceta.com:

    Marijan: ”Vreme se uzima kao mogući horizont razumevanja bitka. On upućuje u kom smeru će se kretati razumevanje bitka, što sebi istraživanje stavlja za zadatak.”
    Što je s vremenom? Je li vrijeme još jedno biće i može li se reći da vrijeme jest? Naslov knjige navodi na pomisao da je vrijeme nešto različito, zasebno od bitka. Znači li to da vrijeme nema neki svoj način bitka i da ono u stvari nije (što mi je apsurdno)?

    davor: Mislim da vrijeme treba gledati s druge strane ”ontološke diferencije” između bića i bitka, naime, na strani bitka: kao elemente strukture bitka, a ne kao neka bića.

    Ja to razumijem (ne znam koliko pogođeno, u svakom slučaju uz rezervu) u usporedbi s Kantom: kao što je poznato, njegova je ključna ”diferencija” između iskustvenih pojava i njima prethodnih apriornih uvjeta mogućnosti iskustva. To onda vodi u poznate probleme sa ”stvari o sebi”. Heidegger taj a priori, ”uvjete mogućnosti iskustva”, oštrije vidi kao, otprilike, uvjete da bude bića, odnosno, kao ”bitak”. Kod Kanta su vrijeme i prostor, između ostalih, takvi uvjeti, pa ja polazim od toga da je tako i kod Heideggera, naravno, uz značajno drugačije poimanje vremena i svijeta.

    Damir Barbarić kaže (Filozofija njemačkog idealizma, Zg 1998., str. 50.):

    Što Kant zapravo razumije pod ‘iskustvom’? Najtočniji bi odgovor možda bio: svaku zakonitu svezu i sklop. Odavno je među tumačima usuglašen nazor da je Kantov pojam iskustva zapravo bitno oslonjen na novovjekovno prirodoznanstveno iskustvo, prije svega u Newtonovu smislu. Gotovo da bi se svagdje gdje Kant kaže ‘iskustvo’ smjelo reći ‘znanost’.

    Zato Heidegger na kraju §3. Kantovu Kritiku čistog uma vidi kao regionalnu ontologiju ”predmetnog područja priroda” (naravno, ”priroda” shvaćena u smislu prirodne znanosti).

    Ali, zapravo sam htio reći ovo: Heidegger, tako se meni čini, taj Kantov projekt produbljuje tako da iskustvo ne reducira na prirodoznanstvenu empiriju, nego traži uvjete da uopće bude iskustva, u smislu široko shvaćenog ”razumljenja”. Dakle, uvjeti mogućnosti ne prirodoznanstvenog nego i najsvakodnevnijeg iskustva.

    Marijan: O vremenu kao horizontu razumijevanja bitka ima jedan zgodan pasus iz jednog uvoda u Heideggerovu filozofiju Richarda Polta, Heidegger: An Introduction (moj prijevod):

    Što Heidegger misli pod “smislom” (Sinn)? Pokazuje se da je to teško pitanje i on neće moći izravno raspraviti “smisao” do §32. Možemo anticipirati njegovu raspravu kazavši da ako nešto “ima smisao” za nas, mi to razumijemo. Pitati “što je smisao x?” je pokušati otkriti x, razumjeti ga. Međutim da bi nešto razumjeli moramo za to imati odgovarajući kontekst. Heidegger označava takav kontekst kao “horizont”. Na primjer, mogu pitati u stranoj zemlji “što je smisao one geste?”. Domorodac objašnjava da ona znači da je neki predmet previše skup. Sada mogu smjestiti gestu u horizont aktivnosti kupovanja i gesta mi se objelodanjuje – razumijem ju. …
    Kako bi jasnije objelodanili bitak, moramo ga smjestiti u odgovarajući kontekst ili horizont. Sada Heidegger objašnjava naslov svoje knjige: “Interpretacija vremena kao mogućeg horizonta svakog razumijevanja bitka uopće, njezin je prethodni cilj.” [ovaj citat je iz Šarinićevog prijevoda] Dakle, Heidegger predlaže da bitak bude shvaćen s obzirom na vrijeme: naše razumijevanje što to znači biti mora ovisiti o vremenitosti.

    Logično je da, budući da se bitak ne može razumjeti putem definicije, da je potreban neki drugi, posredan način. Tako je uloga vremena u razumijevanju bitka presudna. A kako razumjeti vrijeme? Treba li i neki horizont razumijevanja vremena ili je dovoljno odrediti ga kao trodijelnu strukturu (prošlost, sadašnjost, budućnost)?

    davor: Ta je struktura složenija, i uključuje nešto poput onoga što H. u §2. naziva ”čudnovata odnosnost-unazad ili odnosnost-unaprijed”.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s