uz Bitak i vrijeme §3: filosofija i znanosti?

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme]

Tijek mišljenja u §3. lakše je razumjeti ako imamo u vidu dva aspekta Heideggerovog odnosa spram njegovog učitelja Husserla. Oba spadaju među glavna nastojanja Bitka i vremena: (i) pokazati raznolikosti načina bitka i (ii) misliti izvan okvira subjekt-objekt relacije. U prvome se Heidegger djelomično nastavlja na Husserla, u drugome se oštro odvaja od njega.

(i) Za Husserla postojanje mnoštva različitih znanosti nije neka slučajnost naspram jedne jedinstvene znanstvene metodike. Upravo obrnuto: ne možemo se nadati da će jedna jedinstvena znanstvena metodika (npr. ona koja je uspješno razvijena u fizici od početka novog vijeka) uspjeti obuhvatiti cijelu realnost, jer je realnost raščlanjena na raznolike ”regije” čiji se ustroji

ne daju izvoditi jedan iz drugoga niti reducirati jedan na drugoga, nego se moraju rasvijetliti u svojemu vlastitom bitku.[1]

Dakle, npr. logika nije svodiva na psihologiju, niti psihologija na biokemiju, niti povijest na ekonomiju, a ekonomija na matematiku, nego pripadaju različitim ”regijama”.

Svakoj regiji … odgovara jedan rod empirijskih činjeničnih znanosti.[1]

Nasuprot pojedinačnim znanostima se nalazi filosofija kao ”temeljna znanost u smislu philosophia prima” koja može

rasvjetljavati predmetno područje neke empirijske znanosti (upravo regiju) te dovoditi do jasnoće i pribavljati takozvane regionalne temeljne pojmove.[1]

Što znači ta nasuprotnost filosofije i pojedinačnih znanosti može pojasniti npr. ovaj navod s početka jednog suvremenog uvoda u filosofiju matematike:

Filozofija matematike… istražuje prešutne pretpostavke od kojih polazi matematičko mišljenje. Misliti matematički znači misliti u skladu s tim pretpostavkama i u njihovu okviru. Misliti o matematici znači istupiti iz okvira matematičkog mišljenja i kritički ga istražiti. Filozofija matematike zato zahtijeva odmak, i treba je razlikovati od matematičkog mišljenja u kome se zbiva sama matematika.[2]

Ta je razlika ključna i za Heideggerovo shvaćanje odnosa pojedinih znanosti i filosofije.

Svaka pozitivna znanost, [psihologija], fizika, kemija, biologija u užem smislu, ali i filologija i povijest umjetnosti … prešutno pretpostavlja … ustrojstvo bitka njezina područja…[3]

Svaka znanost uzima svoje temeljne pojmove i kategorije kao neobrazložene ”pretpostavke”, što joj omogućuje napredak unutar ”okvira” njene ”regije”. Obrnuto od tako napredujućih znanosti, filosofija treba učiniti korak natrag, treba ”odmak” da bi te prethodne ”okvire” istraživala. Onaj prvi način mišljenja, unutar okvira prešutnih pretpostavki, Heidegger naziva ontičkim jer se naprosto bavi najrazličitijim bićem (grčki ὄν,”biće”, genitiv: ὄντος ), a onaj drugi, koji istupa iz tih prethodno (a priori) postavljenih ”okvira” da bi istražio njihovu ”logiku”, naziva ontološkim. U tom smislu:

filosofija nije znanost o biću nego o bitku ili, kako glasi grčki izraz, ontologija.[3.1]

(ii) Tu poziciju filosofije naspram pozitivnih znanosti Husserl izvodi iz shvaćanja da je realnost ono što može biti dano za neku svijest koja teorijski promatra (dakle, što može biti objekt za neki subjekt). Zato filosofska promatrajuća svijest u refleksiji o načinima na koje su joj dani predmeti može razgraničiti pojedine regije i normirati metodiku pripadnim znanostima. Heidegger, što je podrobno razrađeno u kasnijim poglavljima SuZ, odbacuje to shvaćanje (da se sve što jest pojavljuje kao objekt za neki subjekt), i ukazuje na predteorijsko iskustvo kao prethodno (a priori) svakoj teoriji.

Obrada nekog područja u njegovim temeljnim strukturama na izvjestan je način već ostvarena putem predznanstvenog iskustva…[4]

Dok zadržava nastojanje da pokaže raznolikost ustrojstava bitka, on ne polazi poput Husserla od toga da svakome od njih treba odgovarati neki rod znanosti kojega bi istraživala filosofija kao ”regionalna ontologija”.

Da je nešto problematično s tom dugovječnom ambicijom filosofije da bude vrhovna znanost koja utemeljuje i normira sve ostale očituje se i tome što su tu ambiciju ostale znanosti, barem u zadnja dva stoljeća, uglavnom ignorirale. Ipak, to ne znači da se ono mišljenje ”u odmaku” od ”prešutnih okvira” uopće ne događa. Posve u skladu s razmišljanjima u Bitku i vremenu, Thomas Kuhn je, 35 godina kasnije u knjizi Struktura znanstvenih revolucija, razvio danas općepoznato razlikovanje između normalne i krizne znanosti. Normalni način odvijanja znanosti je onaj unutar prethodno postavljenih okvira temeljnih pojmova.

Temeljni pojmovi jesu određenja u kojima postaje prethodno razumljivim područje obrade … neke znanosti, pa to razumijevanje predvodi sva pozitivna istraživanja.

Pri krizama se zbiva revizija tih temeljnih pojmova.

U krizi znanstveno istraživanje zadobiva filosofsku tendenciju.[5]

Dok Kuhn smatra da privremeni krizni način zbivanja znanosti treba okončati novom normalizacijom, Heidegger baš u tim krizama vidi

pravo [eigentlich, svojstveno, autentično, navlastito] “gibanje” u znanostima.

Riječ “eigentlich” će postati važna u kasnijim poglavljima SuZ, ali je ovdje zanimljivo popratiti Heideggerove neobrazložene navodnike na riječi “gibanje”. U predavanjima koja su slijedila 1927. neposredno nakon objave SuZ, Heidegger se govoreći o ovoj temi poziva na jedno mjesto iz Platonove Države.

Svaki pozitivni stavak o biću u sebe uključuje neko … apriorno razumijevanja bitka tog bića, premda pozitivno iskustvo bića … ne može to što je u njemu razumljeno dovesti do pojma. Ustrojstvo bitka bića pristupačno je samo jednoj totalno drugačijoj znanosti, filosofiji kao znanosti o bitku. Sve pozitivne znanosti o biću mogu, kako jednom kaže Platon, samo sanjati o biću, … tj. pozitivna znanost o biću nije budna … za bitak. Ali, jednako tako, bitak je za nju su-dan na izvjestan način, tj. kao san.[6]

Platonova rečenica glasi:

A ona preostala [umijeća], koja rekosmo da od onog koje jest ponešto dohvaćaju, to jest geometrija i ona što za njom slijede, gledamo kako o onom koje jest sanjaju doduše, no na javi im je nemoguće vidjeti, sve dok pretpostavkama se služeći njih neuzgibanima ostavljaju, ne mogući razlog njihov podati.[7]

Heidegger obrazlaže:

Ostale τέχναι [”umijeća”], načini postupanja s bićem, za koje smo kazali da uvijek tematski zahvaćaju jedan dio bića kao takvog, tj. znanosti o biću, geometrija i one znanosti koje je koriste slijedeći je, sanjaju o biću, ali nisu u stanju vidjeti nešto u budnosti vida, ἰδεῖν, ἰδέα, tj. zahvatiti bitak tog bića. Oni za to nisu u stanju sve dok upotrebljavaju pretpostavke o biću, ustrojstvu njegova bitka, i sve dok ostavljaju te pretpostavke nepokretnima, ἀκίνήτους, tj. sve dok ih ne prođu u filosofijskom spoznavanju, u dijalektici. … Platon pravi razliku načina na koji je biće, ὄν, pristupačno pozitivnim znanostima, kako to danas kažemo, i filosofiji.[8]

Heidegger prepoznaje da i u samim znanostima, naime pri njihovim krizama, postoji takvo gibanje; ono se doživljava kao ”revolucija”[9] unutar te znanosti.

Povijest svih pozitivnih znanosti pokazuje da se one samo trenutačno bude iz snova i bude za bitak tog bića koje one istražuju. … Temeljni pojmovi pozitivnih znanosti dolaze u kretanje.[10]

Dapače:

Nivo neke znanosti određen je time do koje je mjere ona sposobna za krizu svojih temeljnih pojmova.

Takve krize u njemu suvremenom stanju pozitivnih znanosti Heidegger je vidio u matematici, fizici, biologiji, historijskim znanostima i teologiji. Ipak, i on prepoznaje da je znanostima svojstvena težnja za normalizacijom: znanosti se ”opet vraćaju u njima primjereno i ustaljeno stanje”, što ”naravno ne treba biti nikakav prigovor znanosti – recimo s visokog položaja filosofije”.

Ako su mnoge znanosti već na tom nivou da se, doduše tek povremeno, unutar njih samih odvija filosofska ”revizija temeljnih pojmova”, što preostaje kao zadaća filosofije/ontologije? Možda bi filosofija mogla igrati ulogu neke meta-znanosti, koja naknadno predvodi interdisciplinarna istraživanja? Heidegger zacijelo ne misli tako:

Moglo bi biti slučaj da nekom mogućem znanstvenom obliku otvaranja polje stvari nužno ostaje zatvoreno… Već i razdvojenost … područja mogla bi biti pokazateljem da ostaje skrivenom ona izvorna i jedinstvena sveza koja se naknadnim povezivanjem … nikad više ne može postići. … Budući da se do zbilje … možemo probiti u neku ruku samo preskakanjem znanosti, ono predznanstveno i istinsko filosofsko otvaranje te zbilje postaje onime što označavam produktivnom logikom[11]

Ontološko istraživanje treba, dakle, prethoditi znanostima i biti ”produktivna logika”. Najprije treba reći da ”logika” u ondašnjoj njemačkoj govornoj upotrebi ne znači isto što i danas nego je, osobito kod neokantovaca, značila Wissenschaftslehre, teoriju znanosti.[12] Ona, po Heideggerovom sudu, tek ”kaska” za ”slučajnim stanjem neke znanosti” da bi ”istraživala njenu strukturu”.[12.1] Različito od takve teorije znanosti

produktivna logika … prva uskače u … polje stvari neke moguće znanosti i otvaranjem ustroja bitka tog polja stvari uopće tek priprema temeljnu strukturu mogućeg predmeta te znanosti [12.1]

pa

dobivene strukture stavlja na raspolaganje pozitivnim znanostima kao transparentne upute, što da pitaju.

Za takvu produktivnost filosofije imamo i primjere (koje Heidegger doduše ne navodi) rađanja novih znanosti iz filosofije (od fizike koja je započela kao philosophia naturalis, do psihologije, sociologije itd.; možda je, recimo, upravo suvremena post-fregeovska formalizirana logika današnji kandidat za takvo odvajanje u samostalnu znanost). Dakle, ne da filosofija treba tek naknadno istraživati apriorne uvjete već postojećih znanosti (za što je primjer Kantovo istraživanje potaknuto uspjehom Newtonove matematičke fizike), nego tu prethodnost filosofije treba shvatiti doslovno: filosofsko istraživanje otvara i mogućnost nastanka novih znanosti. Heideggerov primjer za takvo istraživanje su Platon i Aristotel; sve

otada je pojam logike zatrpan i nikad više nije bio razumljen.[13]

Filosofija/ontologija, pitajući o ustrojstvima bitka, može dakle biti produktivna logika koja tek otvara područja/regije pojedinačnih znanosti. Ali, nasuprot tom mnoštvu ustrojstava bitka pojedinih regija, ostaje pitanje o jedinstvu bitka:

I upravo pri zadaći da ontologija – koja ne konstruira deduktivno – nađe neku genealogiju raznih mogućih ustrojstava bitka, potreban je prethodni sporazum o tome, što li mi zapravo mislimo tim izrazom ‘bitak’.

Bez tog pitanja kao ”uvjeta da budu moguće same ontologije, [kao produktivne logike] koje slijede prije ontičkih znanosti i utemeljuju ih”, i ontološko zapitivanje ”ostaje naivno i neprozirno”. Stoga pitanje o bitku ima ontološko prvenstvo.


[1] navodi iz Rainer Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman, Zagreb 2004., str. 37., 38.

[2] Zvonimir Šikić, Filozofija matematike, Zagreb 1995., str. 7.

[3] Martin Heidegger, Temeljni problemi fenomenologije, Zagreb 2006., str. 56.

[3.1] isto str. 11.

[4] gdje nije drugačije naznačeno, navodi su iz Bitka i vremena §3.

[5] Martin Heidegger, Prolegomena za povijest pojma vremena, Zagreb 2000., str. 3.

[6] Temeljni problemi fenomenologije, str. 56.

[7] Platon, Politeia Z, 533 b5, prijevod iz Damir Barbarić, Ideja dobra, Zagreb 1995., str.159.

[8] Temeljni problemi fenomenologije, 57.

[9] Prolegomena, str. 3

[10] Temeljni problemi fenomenologije 58.

[11] Prolegomena, str. 2.

[12] usporedi Stephan Käufer, Logic, u A Companion to Heidegger, Blackwell 2005., ed. Hubert L. Dreyfus & Mark A. Wrathall, str. 142., link

[12.1] Prolegomena, str. 2

[13] isto

[izvorno objavljeno na forumčiću pjaceta]

Oglasi

Jedna misao o “uz Bitak i vrijeme §3: filosofija i znanosti?

  1. Dio razgovora sa zajedničkog čitanja na pjaceta.com:

    Marijan:

    Dakle, ne da filosofija treba tek naknadno istraživati apriorne uvjete već postojećih znanosti (za što je primjer Kantovo istraživanje potaknuto uspjehom Newtonove matematičke fizike), nego tu prethodnost filosofije treba shvatiti doslovno: filosofsko istraživanje otvara i mogućnost nastanka novih znanosti.

    Kažu npr. da se fizika elementarnih čestica bavi najfundamentalnijim pojavama, da su to najfundamentalnija istraživanja itsl. Ali ispada da je Heideggerovo istraživanje još fundamentalnije, da je fundamentalna ontologija, odnosno egzistencijalna analitika tubitka, u neku ruku fundamentalnija i od najfundamentalnije znanosti.

    davor: Dobro, to da bi fizika elementarnih čestica bila najfundamentalnija ipak pretpostavlja određenu ontologiju, recimo ”demokritovsku”. Pa bi ta ontologija bila fundamentalnija od navodno fundamentalne fizike elementarnih čestica. S druge strane, čovjek se sasvim dobro može baviti fizikom elementarnih čestica i bez takve ”demokritovske ontologije”, ili s nekim drugim ontološkim pretpostavkama. Odnosno, to da su baš ”elementarne čestice” ono ”najfundamentalnije” ne spada u fiziku nego upravo u neku meta-fiziku (ontologiju).

    Fizika elementarnih čestica naprosto nikako ne može biti najfundamentalnija – ona pretpostavlja barem npr. matematiku i znanstvenu metodologiju, bez da ih objašnjava.

    Marijan: A sve su to opet načini bitka tubitka, odnosno sve je to “nadgradnja” koja je moguća zahvaljujući ustrojstvu bitka tubitka, kojeg pak istražuje analitika tubitka/fundamentalna ontologija, pa je zato ona najfundamentalnija. Mislim si da je tu H. u pravu.

    Marijan:

    Ali, nasuprot tom mnoštvu ustrojstava bitka pojedinih regija, ostaje pitanje o jedinstvu bitka: ”I upravo pri zadaći da ontologija – koja ne konstruira deduktivno – nađe neku genealogiju raznih mogućih ustrojstava bitka, potreban je prethodni sporazum o tome, ‘što li mi zapravo mislimo tim izrazom ‘bitak’.’

    Ovo malo zbunjuje. Nastojati otkriti smisao bitka je jedno a istraživanje ili čak sporazum o tome što mislimo pod tim izrazom je ipak nešto drugo.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s