uz Bitak i vrijeme §10. i §11.: zašto ne pitati npr. neuroznanstvenike ili evolucijske antropologe?

[zajedničko čitanje: Martin Heidegger, Bitak i vrijeme]

Kako je najavljeno u §9., Heidegger ovdje izvodi razgraničenje analitike tubitka prema antropologiji, psihologiji i biologiji.

Treba pokazati, da dodanašnje postavljanje pitanja kao i istraživanja usmjerena na tubitak, uvažavajući njihovu izdašnost u pogledu činjenica, promašuju ono pravo, naime filozofski problem, pa da, prema tome, dokle god ustraju pri tom promašaju, ne smiju pretendirati da uopće mogu postići ono čemu u osnovi teže. Razgraničenja egzistencijalne analitike prema antropologiji, psihologiji i biologiji odnose se samo na pitanje u načelu ontološko.

S obzirom da se znanosti bave ontičkim, a ne ontološkim (filozofskim) problemima, onda niti nema smisla ih kritizirati da promašuju filozofski problem budući da ga niti ne gađaju. One eventualno prešutno pretpostavljaju pogrešnu ontologiju, ali to nije njihova krivnja već onih (filozofa i teologa) koji su takvu ontologiju “nametnuli”, a u kojoj nema tubitka.

Evo citata iz R. Polt, Heidegger: an introduction.

Želimo naći bitak tubitka – ljudsku prirodu, kako se to obično naziva. Ali kako započeti? Možda bismo htjeli započeti s činjenicama koje smo otkrili o sebi kroz psihologiju i biologiju (§10). Možda bismo htjeli pogledati “primitivne” ljude, “sirovi” tubitak, kako ga navodno otkriva kulturne antropologija (§11). Danas bi nas mogla osobito privlačiti neurobiologija, ili ono interdisciplinarno područje nazvano kognitivna znanost.

No Heidegger nas upozorava da rezultati dobiveni u tim znanstvenim disciplinama nisu prečica do tubitka. Svaki znanstveni stav počiva na nekim ontološkim pretpostavkama (§3). Svaka znanost o ljudima mora raditi s nekim prethodnim razumijevanjem ljudskog bitka – i podatci dobiveni od tih znanosti neće sami po sebi pojasniti to prethodno razumijevanje. Možemo nagomilati statističke i eksperimentalne rezultate o nama, bez da se imalo približimo shvaćanju toga što je to biti čovjek.

Heidegger neće ni uzeti u obzir brojna pitanja koja će znanstveno nastrojen čitatelj poželjeti upitati. Kako je tubitak evoluirao? Kada fetus ili novorođenče ulazi u stanje tubitka? Koji su uvjeti potrebni u mozgu da bi se zbivao tubitak? Mogu li druge žive vrste biti tubitak? Možemo stvoriti neki umjetni tubitak pomoću računala? Sva su ta pitanja preuranjena: ne može ih se inteligentno postaviti sve dok ne razumijemo način na koji tubitak egzistira. Za Heideggera je ontološko pitanje temeljnije od tih ontičkih pitanja.

Otklanjajući, dakle, znanosti kao one kojima bismo se mogli obratiti pitajući o bitku tubitka, Heidegger se okreće filosofima – naravno, tek da bi i njihov način postavljanja pitanja otklonio – i to nekolicini svojih suvremenika, i nipošto ne onima koji bi mu bili najudaljeniji nego obratno, onima koji su mu na neki način bliski.

Započinje s Descartesom, ali često se pod kritikom Descartesa u Bitku i vremenu zapravo krije kritika njegova učitelja Husserla, kojega Heidegger vidi kao nastavljača kartezijanske tradicije.

… u međuvremenu je ‘fenomenologija’ u Husserlovu smislu sagrađena prema određenoj filosofijskoj poziciji koju su prethodno zacrtali Descartes, Kant i Fichte. (Heidegger u pismu iz 1962., navod iz R. Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman, str. 46.)

Sasvim pojednostavljeno, ta kritika kaže, otprilike, čovjek je više nego svijest.

Husserl se izgrađivanjem fenomenologije u transcendentalnu fenomenologiju sam odlučno stavlja u tradiciju novovjekovne filosofije svijesti, htijući je radikalizirati (kako to pokazuju njegove Kartezijanske meditacije). Heidegger, pak, u osnovnom projektu Bitka i vremena … od početka cilja na kritiku fundamenta same u Husserla izgrađene fenomenologije, na postavak i započinjanje pri transcendentalnoj svijesti u čijim se pradoživljajima konstituira cjelokupna svjetska zbilja.

Čista Husserlova fenomenologija je konsekventno nastavljanje kartezijanskog “ego cogito“, kao i Kantovog transcendentalnog idealizma, tj. Descartesom utemeljenog i Kantom transcendentalno određenog postavljanja pitanja pri svijesti, koji postavak je zapravo stavljen u pitanje Heideggerovim mišljenjem tubitka čovjeka. (Vanja Sutlić, Kako čitati Heideggera, str. 76.-77.)

Heidegger stoga na primjeru Descartesa (cogito sum – mislim, dakle jesam) pokazuje što je namjera analitike tubitka. D. se fokusirao na mislim ali je zanemario ovo jesam

premda ono biva pretpostavljeno jednako izvorno kao i cogito. Analitika pokreće ontološko pitanje o bitku toga sum. Tek kada je on određen, postaje shvatljivom vrsta bitka cogitationes.

Dakle, D. je istraživao samo mišljenje ali ne i njegov bitak, odnosno što to znači biti kao misaona supstanca ili subjekt. Samo odmah dodaje da ovaj primjer dovodi u zabludu zato jer neopravdano pretpostavlja primarnost subjekta:

[P]olazište “čistog ega” računa s “fantastično idealiziranim subjektom” i “promašuje upravo apriori onoga samo ‘činjeničnog’ subjekta, tubitka”. (Thurnher, isto, str. 49.)

Čini se da suprotnu tendenciju toj tradiciji koju u njegovo doba predstavlja Husserl Heidegger vidi u “filosofijama života” gdje ubraja W. Diltheya i H. Bergsona, budući da one “pred-teorijski” život vide kao prethodan i utemeljujući za svijest/cogito , i u tome “neizričito leži tendencija prema razumijevanju bitka tubitka”. No, i ovdje je “život” postavljen kao aprioran, bez “da … kao jedna vrsta bitka postane ontološkim problemom”.

Čini se da je posebno važno Schelerovo viđenje prema kojemu osoba nije supstanca/stvar već “je, naprotiv, neposredno sudoživljavano jedinstvo do-življavanja, – ne neka samo mišljena stvar iza i izvan neposredno Doživljavanoga.” (to H. citira Schelera) Slično kod Husserla intencionalni akti nisu supstanca (nisu nešto psihičko) “jer bîti bitka akata pripada, da bivaju doživljavani u samom izvršenju i dani u refleksiji.” (H. citira Husserla) Valjda hoće reći da ove ideje predstavljaju stanovit filozofski napredak, samo što se niti u ovim pristupima ne istražuje bitak (osobe, odnosno akata).

A ne istražuje se jer se suvremena (filozofska) antropologija nedovoljno osviješteno oslanja na antičko-kršćansku antropologiju i njene ontološke temelje (čovjek kao razumna životinja; čovjek na božju sliku i priliku koji može sebe transcendirati) gdje se čovjeka razumije kao još jedno postojeće biće među drugima (odnosno “stvorenje” među ostalima, stovrene stvar). Tako su ontološki temelji ovih znanosti neadekvatni ili neodređeni. Isto vrijedi i za psihologiju ili (“pogotovu”(!)) biologiju, koje stoga što nije jasno što i kako jest “psiha” ili “život”, ne mogu biti temeljne za ekspliciranje bitka nas samih.

Ali tu mi se opet postavlja pitanje o višedimenzionalnosti čovjeka i “opsegu” tubitka. Je li čovjek jest isključivo kao tubitak? Ukoliko je čovjek i postojeće biće, zašto se tim njegovim aspektom ne bi bavile pojedine znanosti? Naravno, Heidegger ne dovodi u pitanje vrijednost rezultata tih znanosti

upozorenjem da u antropologiji, psihologiji i biologiji izostaje jedan nedvosmisleni, ontološki odgovor na pitanje o vrsti bitka koji smo mi sami, nije donesena presuda nad pozitivnim radom tih disciplina.

No, je li baš potpuno filozofski pogrešno/promašeno kada te znanosti pretpostavljaju da je čovjek postojeće biće? Sljedeći citat je možda odgovor na to pitanje:

Postavlja se pitanje o bitku čitava čovjeka, koji se obično shvaća kao tjelesno-duševno-duhovno jedinstvo. Tijelo, duša, duh mogu i opet imenovati područja fenomenâ, koja se mogu tematski razdvojiti u cilju određenih zasebnih istraživanja; njihova ontološka neodređenost može biti u izvjesnim granicama nevažna. Ali u pitanju o bitku čovjeka taj se bitak ne da sumativno izračunati iz vrsta bitka tijela, duše, duha, koje povrh toga valja i opet još odrediti. Čak i za neki ontološki pokušaj koji bi postupao na taj način, morala bi biti pretpostavljena neka ideja bitka cjeline.

Čini se da je bitak tubitka ta ideja bitka cjeline.

Ako se za naše pitanje ne možemo s povjerenjem obratiti ni znanostima ni tradiciji, čemu onda?

Heidegger predlaže da se moramo obratiti onome što nam je “ontički najbliže”, a to je svakidašnjost. Moramo, tako reći, uhvatiti same sebe u činu svakodnevne egzistencije. To je zahtjevna zadaća, budući da smo skloni, čim se pogledamo, sebe pogrešno tumačiti.

Jedno tipično pogrešno tumačenje je motriti sebe kao da smo normalno motritelji, sebe gledati kao da smo bitno odvojeni gledatelji. Prvi Heideggerov posao je onemogućiti nam zloporabu takvoga poimanja. U svakidašnjoj egzistenciji, nismo promatrači nego uključeni djelatnici. (Polt, isto)

Možemo li se u pokušaju da nađemo “svakidašnjost” koja prethodi i znanosti i tradiciji obratiti istraživanju “primitivnih” naroda? U §11. H. odbacuje tu mogućnost.  Doduše, najprije izgleda kao da bi poznavanje pojmovlja primitivnih moglo biti od neke ontološke koristi.

“primitivni fenomeni” često manje zakriti i komplicirani putem nekog već vrlo dalekosežnog samoizlaganja dotičnog tubitka. Primitivni tubitak često govori direktnije iz jednog izvornijeg pretapanja u “fenomene” (uzete u pretfenomenološkom smislu). Gledano polazeći od nas, možda to nespretno i grubo pojmovlje može biti pozitivno probitačno za jedno genuino iznošenje ontoloških struktura fenomena.

Samo, opet je problem što primitivne proučava etnologija, još jedna znanost s istim onim nepropitanim ontološkim pretpostavkama pa je pitanje koliko se uz njenu pomoć može uistinu razumjeti primitivne.

Najavljuje da će se baviti neriješenim filozofskim problemom: “izrada ideje jednog “prirodnog pojma svijeta””. Svijet je “konstitutiv tubitka” pa tako “pojmovna obrada fenomena svijeta zahtijeva uvid u temeljne strukture tubitka.”

Oglasi

Jedna misao o “uz Bitak i vrijeme §10. i §11.: zašto ne pitati npr. neuroznanstvenike ili evolucijske antropologe?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s