superego?

Prema Freudu … Super-ego je etička instanca psihičkog aparata … sačinjena od interioriziranih društveno-kolektivnih normi, zakona, uvriježenih običaja i zabrana, zadužena za intersubjektivnu koordinaciju djelovanja… Super-ego je onaj dio psihe koji funkcionira kao unutrašnji glas savjesti, cenzure i samodiscipline. … Internalizacijom roditeljskog autoriteta nastaje Super-ego, i to kao jedan mehanizam identifikacije. Time je, prema Freudovom mišljenju, roditeljski Super-ego prenesen na buduću generaciju članova nekog društva. (Matko Sorić 2010.)

Daleko od navodnog “božanskog glasa u nama”, savjest bi se kao super-ego svela na roditeljsko, prije svega očinsko, represivno susprezanje žudnji, a na korist održanju implicitnih i eksplicitnih društvenih normi.

Internalizacija očinske metafore … stvara ono što Freud označava kao superego… Superego se pojavljuje kao prijelaz od prirode ka kulturi … i često je povezan s razvojem moralne savjesti… Za Lacana je superego smješten u simboličkom redu i … kao i zakon, djeluje samo u području kulture. (Sean Homer 2005.)

Simbolički red, nepisani ustav društva, druga je priroda svakog bića koje govori: on je tu, upravljajući i nadzirući moje činove; on je more u kojem plivam, a koje na kraju ipak ostaje nepronično – nikad ga ne mogu staviti ispred sebe i uhvatiti. Kao da … govorimo i međudjelujemo poput lutaka čijim govorom i gestama upravlja neki bezimeni činitelj. Znači li to da smo, za Lacana, mi ljudski pojedinci puki epifenomeni, sjene bez stvarne vlastite snage, da je naše samorazumijevanje kao autonomnih slobodnih djelatnika neka vrsta privida koji nas čini slijepima za činjenicu da smo pribor u rukama velikog Drugog koji se skriva iza scene i povlači konce?

Veliki Drugi djeluje na simboličkoj razini. Od čega je složen taj simbolički red? … Nikad tek ne međudjelujemo s drugima; naša je … djelatnost utemeljena na tome da prihvaćamo i oslanjamo se na složenu mrežu pravila i drugih vrsta pretpostavki. (Slavoj Žižek 2006.)

Meni se čini pogođenijim  i jednostavnijim ono što je jedan suvremeni psihoterapeut otkrio o savjesti kao pripadnosti skupini. Hellinger tu odbacuje frojdovsku opreku kultura vs. priroda, napomenom da “to ‘zna’ čak i pas”. Savjest kao pripadnost tada ne bila “druga priroda bića koje govore”, i “djelovala samo u području kulture”, nego bi bila svojstvena i ne-govorećim životinjama.

Savjest, i superego kao njen izraz u jeziku,  jest “sila” vezanosti/pripadnosti određenim zajednicama. To između ostaloga znači da neka dramatična promjena u normama zajednice proizvodi potpuno nove zahtjeve superega. Za javnost XX. stoljeća pojam superega se uglavnom vezao uz nametanje “patrijarhalnih” normi (u Freudovo doba još prilično aktualnih), pa se stanoviti obrat u kojemu je dotad iz javnosti uglavnom potisnuta spolnost uvelike ”oslobodila” doživio  i kao oslobođenje od zahtjeva superega. No, pred kraj tog stoljeća sve je počelo izgledati upravo obrnuto:

Ništa ne tjera nekoga na užitak, osim superega. Superego je imperativ jouissance – Uživaj! (Jacques Lacan 1973.)

Mada se jouissance može prevesti kao ”uživanje”, prevoditelji Lacana često tu riječ ostavljaju u francuskom, da bi učinili razvidnim njen pretjerani, upravo traumatski značaj: tu nemamo posla s jednostavnim zadovoljstvima, nego s nasilnim upadom koji donosi više boli nego zadovoljstva. To je način na koji obično vidimo frojdovski superego, okrutno i sadističko etičko djelovanje koje nas bombardira nemogućim zahtjevima a potom oduševljeno promatra naše neuspjehe da ih ispunimo. Nije čudno, stroga, da je Lacan uspostavio jednakost između jouissance i superega: uživanje nije stvar slijeđenja svojih spontanih usmjerenja; to je prije nešto što činimo kao svojevrsnu čudnu i izopačenu etičku dužnost. (Slavoj Žižek 2006.)

Kad su “smrću Boga” višestoljetne norme ”pristojnosti” odbačene kao proizvoljna ”društvena represija”, to nije naprosto oslobodilo dotad potisnute kreativne potencijale erosa, nego je tek na erotski plan prenijelo vladajući društveni obrazac: norma koju superego sad zahtjeva je potrošnja. U potrošačkom društvu eros znači: ”trošiti” neki ”objekt”.

U tome počiva libidna ekonomija kapitalističke ”potrošnje”: u proizvodnji predmeta koji ne odgovaraju samo na postojeće potrebe i zadovoljavaju ih, nego stvaraju potrebu koju navodno zadovoljavaju (kako to obično kaže reklama, ”postat ćete svjesni želja u sebi za koje niste bili ni svjesni da ih imate”)… Ovdje je ključan asimetrični odnos između manjka i viška: množenje objekata, … iako ti objekti nikad ne pružaju ”samu stvar”, iako su puki prividi koji nikada ne daju potpunu jouissance, oni se ipak doživljavaju kao višak užitka – ukratko, u njima se ”nedostatnost”, nezadovoljavanje podudara s viškom. Koliko god spekulativno zvučale ove pretpostavke, zar one ne odaju naše svakodnevno iskustvo kada pribjegavamo bezbrojnim seksualnim spravicama; one su višak, svrha im je da daju dodatnu ”nastranu” notu našoj seksualnoj aktivnosti, a ipak su istodobno tek blijede sjene kojima nekako manjka bivstvena gustoća Prave stvari…

Ljudska bića, u osnovi osamljenici od kojih je svatko naposljetku prisiljen na masturbacijsko uživanje vlastita tijela (”… jouissance je u biti idiotska i osamljenička”), nastoje improvizirati i složiti nekakav privid odnošenja i interakcije sa svojim drugima… Lacanov individualizam nije naturalistički: njegova ideja nije ta da su ljudska bića ”po prirodi” osamljeni pojedinci zaokupljeni sami sobom, nego da prijelaz od životinjske kopulacije do prave ljudske seksualnosti pogađa ljudsku životinju tako da uzrokuje njezino radikalno povlačenje u sebe, tako da nulta razina ljudske seksualnosti nije klasično heteroseksualno spolno općenje, nego usamljenički čin masturbacije potican maštanjem. Prijelaz s te zaokupljenosti sobom na upuštanje s Drugime, na pronalaženju ugode u tijelu Drugoga, ni u kojem slučaju nije ”prirodan” – za to su potrebni brojni traumatski rezovi, skokovi i inventivne improvizacije… Libidna ekonomija današnjeg postmodernog, postrevolucionarnog ”potrošačkog društva”: to je društvo ”ne-odnosa”, u kojemu se raspadaju svi stabilni oblici društvene kohezije, u kojemu je idiotska jouissance pojedinaca socijalizirana samo na način krhkih i nestalnih praktičkih izuma i novih, dogovorenih običaja (množenje novih, improviziranih načina seksualnog suživota umjesto temeljne matrice Braka, itd.). (Slavoj Žižek 2001.)

Sumanuto trošenje erotske ”energije” u pokušaju (unaprijed osuđenom na neuspjeh) zadovoljenja bezmjernih zahtjeva za ”uživanjem” (koje nam društvo posredstvom superega neprestano postavlja) ne pruža ”bivstvenu gustoću Prave stvari”, nego ostavlja praznim. Ali ne samo to, nego ne preostaje ništa za onu bitnu sublimirajuću funkciju erosa o kojoj govori Freud, naime, ”da oblikuje živu supstanciju u sve šira jedinstva, tako da se život može produžiti i dovesti do višeg razvoja” (vidi ovdje). Budući da uludo potrošeni eros ne može ”oblikovati sve šira jedinstva”, ne treba čuditi ”osamljenički” i ”idiotski” karakter takve žudnje, te posljedični rasap društva na ljudske ”elementarne čestice”.

Ali, nije samo potrošnja norma današnjeg društva; i u modernom i u postmodernom društvu norma je također i anti-patrijarhalnost. Tako česti borbeni i isključivi porivi za rasturanjem natražnjačkih patrijarhalnih obrazaca izviru, jasno je, iz (post)modernih superega.

Literatura:

  1. Matko Sorić, Koncepti postmodernističke filozofije, Zadar 2010., str. 417.
  2. Sean Homer, Lacan, London New York 2005., str. 51., 52.
  3. navod iz: Slavoj Žižek, How to Read Lacan, London 2006., str. 79., s engleskog preveo: ja, izvornik: Jacques Lacan, Seminaire XX (1972.-73.)
  4. Slavoj Žižek, How to Read Lacan, London 2006., str. 79., preveo: ja
  5. Slavoj Žižek, O vjerovanju, Zagreb 2007., str. 61.-62. i 68., prevela: Marina Miladinov, izvornik: Slavoj Žižek, On Belief (2001.)
Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s