psiha i sloboda odabira? (ulomak iz Alasdair MacIntyre, The Unconscious)

Freud je razvio jednu strukturalnu teoriju ljudskoga uma prema kojoj Ego treba sebe osloboditi i od determiniranosti biološkim instinktima koji sačinjavaju Es (“Ono”) ili kako se to prevodi Id, kao i od tiranije Superega (Über-Ich ili Ich-Ideal), glasova onih introjiciranih roditeljskih zabrana koji funkcioniraju tako da stavljaju pod zabranu anarhične i destruktivne izraze Onoga. Razvoj normalnog ljudskog bića je onaj u kome Ego izniče relativno neozlijeđen iz sukoba stvorenih od Onoga i Superega. Neurotički simptomi i psihotički slomovi su ishod toliko teških sukoba da je Ego u obrani samoga sebe postao suučesnikom vlastitog onesposobljavanja.

Ta je strukturalna teorija djelo izvornog uvida i još uvijek ju trebamo uzeti vrlo ozbiljno. … Po nekim je interpretacijama Freuda Ego predstavljen kao da je sposoban postići jednu vrstu autonomije koja je neuskladiva s uzročnom determinacijom. Takve interpretacije … možemo izreći pomoću pojmova posuđenih od Kanta: Ego, najprije pod heteronomnim ropstvom Onoga i Superega, ima zadaću postati autonomnim. Kad tijekom svog normalnog razvoja ne uspije postići autonomiju može se pokušati liječiti obraćajući se psihoanalizi. Ego, ako je autonoman, upravlja poslovima sopstva, pomirujući zahtjeve Onoga, Superega i vanjske stvarnosti, ali ne dozvoljavajući nijednom od njih da ga determiniraju. Ako je heteronoman, Ego postaje žrtvom sukoba koje su stvorili Ono i Superego.

Naravno, Kantovo se vlastito razumijevanje autonomije vrlo razlikovalo od onoga karakterističnoga za frojdovce. Kantu je za autonomiju bilo bitno to da autonomni subjekt treba sam sebi prepisati maksime racionalne moralnosti, maksime kategoričkog imperativa. Propust da se to učini dopustio bi vlastitim sklonostima da diktiraju praktične prosudbe. Nasuprot tome, za Freuda i većinu frojdovaca moralne maksime izražavaju ne-racionalne naredbe Superega, pa Ego, da bi bio autonoman, mora tim naredbama poreći autoritet. Inače neće uspjeti u sebe-određenju (sebe-determinaciji).

Iz ove interpretacije možemo izvući sliku menadžerskog Ega koji pregovarajući upravlja bučnim zahtjevima buntovne gomile nagona, Onoga, te pretencioznog i dominantnog nametnika, Superega, pa se u svojim transakcijama s vanjskim realnostima racionalnog i društvenog svijeta sposoban njima prilagoditi tako da maksimizira vlastito zadovoljstvo. …

MacIntyre1 (1)

Alasdair MacIntyre (1929.)

[R]azmotrimo njenu vrijednost kao rješenja problema … kako karakterizirati razliku između pojedinaca koji pate od neurotičkih simptoma jer su još uvijek determinirani slučajnostima svoga prošlog razvoja, i pojedinaca koji su se nekako oslobodili takve determinacije prošlošću. … Freudov je deterministički teorijski okvir … patio od te velike mane da je sadašnjost pojedinca koji se oslobodio neslobode neuroze podjednako determinirana njegovom prošlošću koliko i sadašnjost neurotika. Nasuprot njemu, gledište da prijelaz od neurotskih prisila ka slobodi od njih jest prijelaz od heteronomije na autonomiju izbjegava taj neželjeni zaključak. Ali i ono ima podjednako neželjenu posljedicu, naime da se sloboda autonomnih pojedinaca razumije tako da su njihova raspoloženja, prosudbe i djelovanja, ukoliko su autonomna, lišena uzročnog objašnjenja. Takvi su pojedinci prikazani kao da su sebe učinkovito otkačili od utjecaja svoje prošlosti. Biti samo-određen u sadašnjosti znači, po tom gledištu, na neki način više nemati prošlost.

Ako bismo morali birati između tih dvaju rješenja problema kako karakterizirati odnos sadašnjosti i prošlosti u nekoga tko se analizom oslobodio neurotskih prisila i iskrivljenja, našli bismo se u neizdrživom položaju, jer su oba rješenja izrazito manjkava. Ima li, onda, neke treće alternative? Ako je ima, ona mora biti takva da sebe-određenje ne isključuje determiniranost vlastitom prošlošću. Kako je to moguće? …

Kakvo mora biti sopstvo samo-određenog (sebe-determinirajućeg) pojedinca? To mora biti sopstvo racionalnog djelatnika, onog koji je sposoban pitati jesu li ili nisu razlozi njegovih djela primjereno dobri razlozi, i jesu li ili nisu njegovi motivi za djelovanje takvi da im se treba prepustiti, ili ih treba suspregnuti, ili ih preobličiti. Ali, da bi netko bio racionalni djelatnik u tom smislu, treba zadovoljiti tri kriterija. Najprije mora biti općenito svjestan svojih razloga i motiva, ne biti u zabludi spram njih. Drugo, mora barem implicitno imati neki pojam vlastitog dobra, kako je za nj najbolje živjeti, kako se treba mjeriti uspjeh u pokušaju da tako živi. Osim toga, taj pojam mora biti takav da ga je sposoban, kad to prilika zahtijeva, barem djelomično podvrgnuti razumnom propitivanju i kritici. …

Važno je da bi takav pojedinac trebao ne samo moći razumjeti koje ga sklonosti i strasti trenutno motiviraju na djelovanje, te izvršavati svoje razumne moći pri odluci je li za nj dobro da mu djelovanja budu tako motivirana, nego i odabrati da li tim motivima dopustiti da nastave utjecati na njegova djelovanja ili ih u tome spriječiti. Nije u pitanju oslobađanje takvih pojedinaca od utjecaja prošlosti, nego prije o tome imaju li moć odlučiti koji će od prošlih utjecaja determinirati njihovu sadašnjost. …

Oni koji su pod utjecajem Freudova determinizma predložit će da to hoće li određeni pojedinac imati moć razumnog vrednovanja i nadzora mora i samo biti determinirano razvojem toga određenoga pojedinca u ranom djetinjstvu. I doista je tako. Ali, važno je jesu li ili nisu odrasli pojedinci sposobni izvršiti svoje moći razumnog vrednovanja i razlučivanja. Ako otkriju da pritom imaju smetnje i frustracije, tada je za njih važno da nađu neki način za spriječiti utjecaje da zaustave ili obrnu izvršenja njihove razumske moći. To znači da moraju naći neke suprotne utjecaje, da bi se dovoljno neutralizirali oni utjecaji koji su do tad objašnjavali njihovo ponašanje. I upravo zato se pojedinci pogođeni neurozom utječu psihoanalizi. Našli su da čine stvari za koje nemaju dobre razloge, pokušali su urazumiti sami sebe i otkrili da im je razum iskrivljen fantazijom, ili, kad nije toliko iskrivljen, da je praktički neučinkovit. Postali su sami sebi do nekog stupnja nerazumljivi. I sad traže psihoanalitičku pomoć upravo da bi našli neki uzročni utjecaj koji će se suprotstaviti onome u njima iz čega je uslijedila njihova nevolja.

Rečeno drukčije: biti samo-određen kao racionalni djelatnik znači biti determiniran razlozima koji su uvijek otvoreni za ponovno vrednovanje u svjetlu relevantnih razmatranja. …

Na ovom će mjestu imati primjedbu oni koji poistovjećuju samoodređenost sa slobodom od uzročne determiniranosti. Ako čak i kao racionalni djelatnik osjećam, prosuđujem i djelujem onako kako djelujem zbog toga što je moja prošla povijest takva kakva je, tad je zacijelo ta povijest ono što određuje kako se osjećam, sudim i što činim, pa moje sadašnje sopstvo nije samo-određeno.

Da bismo na tu primjedbu primjereno odgovorili valja najprije nešto više reći o uzročnoj determinaciji i uzročnom objašnjenju. Prečesto smo uhvaćeni u jednu determinističku sliku uzročnosti prema kojoj … ako je A uzrok od B, tada postoji neko istinito zakonito poopćenje oblika “kad god se pojavi nešto tipa A, tada se nužno pojavljuje nešto tipa B”. Ali to je pogrešno.

U mnogim slučajevima u prirodnim znanostima istinita poopćenja pretpostavljena našim pripisivanjem određenih uzroka imaju oblik: “kad god se pojavi nešto tipa A, i ako ne bude neke relevantne intervencije, tad se pojavljuje nešto tipa B”. A u znanostima o čovjeku naša poopćenja mogu imati oblik: “karakteristično i najčešće, kad god se pojavi nešto tipa A, tada, ako ne bude neke relevantne intervencije, tad se pojavljuje nešto tipa B”. … Kiša će nas smočiti – ne otvorimo li kišobran. Bomba će eksplodirati – ako je nitko ne deaktivira. Neurotički simtomi će me nastaviti pogađati – ako ne dođem do učinkovitog sebeznanja kroz psihanalitičko razumijevanje. …

Pretpostavimo li, pak, da su učinci mog ranijeg razvoja bili takvi da sam u glavnim područjima moga života postao– barem do nekog značajnog stupnja – jedan razuman pojedinac, otvoren za dobre razloge da djelujem radije ovako a ne onako, i dostatno sposoban procijeniti svoje razloge, a kad je to potrebno i ponovno ih procijeniti. U tom slučaju nemam dobrog razloga intervenirati. Važno je da imam moć intervenirati, ako bi se to nekad pokazalo potrebnim, a istina je da i to imam li ili nemam tu moć, i umijem li je izvršiti, ovisi o slučajnostima moje ranije psihološke povijesti. Ali, nađem li da mi ta moć nedostaje u nekom području moga života, tad sam otkrio još jedan nedostatak u svojoj sebe-određenosti, neki nedostatak koji zahtijeva daljnji psihoanalitički rad, možda uz pomoć analitičara, a možda i bez nje.

Odnosno, ljudi otkriju da su neslobodni, da nisu samo-određeni, ukoliko otkriju nedostatke u svome racionalnom djelovanju. Što to znači imati nedostatke u svom racionalnom djelovanju, naravno, ovisi o našem razumijevanju racionalnog djelovanja. …

Praktična racionalnost, ispravno pojmljena, ima nekoliko dimenzija.

Prva je sposobnost rangiranja dobara, prepoznavanja u svakoj pojedinoj situaciji za kojim mi je od dostupnih dobara najbolje nastojati. Ovdje govorim o jednoj praktičnoj a ne o nekoj teorijskoj sposobnosti. Neki djelatnik kojem nedostaju vještine da elokventno artikulira svoje razloge može ipak znati kako razlučiti manje od većeg dobra, i u skladu s tim djelovati. Budući da tu djelatnici trebaju prosuditi što im je najbolje činiti u svojoj posebnoj situaciji sa svojim posebnim osobinama i vještinama, ta je sposobnost moguća samo za one s primjerenom sebe-svjesnošću (self-awareness). I opet, biti primjereno sebe-svjestan je prije stvar realizma o samome sebi u praksi nego sposobnosti da se takav realizam iskaže. Naravno, kao što sam ranije napomenuo, u svakom životu ima prigoda kada je artikulirana refleksija nezamjenjiva. Ipak često ona ima manju ulogu nego što teorijski um pretpostavlja.

Druga dimenzija praktične racionalnosti je blisko povezana s prvom. To je sposobnost definiranja vlastitih ciljeva, te povezivanja svojih neposrednih djelovanja s tim ciljevima, tako da ne reagiramo tek na zahtjeve drugih i pritiske situacije u kojoj se nađemo. Poput sposobnosti da rangiramo dobra, i nju mogu izvršavati samo oni koji su u praksi svakodnevnog življenja razumjeli i treću dimenziju praktične racionalnosti: onu koja se tiče uređenja i preobrazbe naših strasti i žudnji. …

Svaka strast može biti srazmjerna ili nesrazmjerna svom objektu. Svaka žudnja može biti valjano ili krivo usmjerena. Biti previše ljut zbog nevažnih stvari ili nedovoljno ljut zbog onog što zaslužuje ljutnju, biti suviše tjeskoban i preplašen zbog onoga što zapravo ne šteti ili suviše hrabar spram onoga što je zapravo strašno, to su primjeri strasti koji izražavaju promašenu praktičnu prosudbu o dobrima, zlima, i njihovom rangiranju. Žudnje koje nas opsesivno obuzimaju ili koje nas rastreseno bacaju s jednog privlačnog objekta na drugi, ostavljajući nas neprekidno nezadovoljnima, to su primjeri žudnji koji izražavaju promašenu praktičnu prosudbu o dobrima, zlima, i njihovom rangiranju. Biti praktično racionalan utoliko zahtjeva jednu osobitu vrstu sebe-znanja, sebe-znanje nužno za prepoznati i vrednovati vlastite strasti i žudnje te njihove objekte, prepoznati kada su vlastiti odgovori neprimjereni ili pretjerani, tako da ih bude moguće ispraviti. Zato je važno ne biti zahvaćen neprepoznatim fantazijama ili krivo usmjerenim žudnjama, i zato je psihoanalitičko razumijevanje fantazije i žudnje tako važno za praktični racionalni život.

ulomak iz Alasdair MacIntyre, The Unconscious, Preface to the revised edition 2004., link, str. 9.- 16., preveo: ja

najprije objavljeno na forum.hr: MacIntyre o Freudu

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s