postmoderni Platon? (ulomci iz Catherine Zuckert, Postmodern Platos, i Drew Hyland, Questioning Platonism)

Sva je filosofija fusnota uz Platona, reče jednom Alfred North Whitehead. Upravo to i jest problem, prema misliocima tretiranim u ovome svesku [Nietzsche, Heidegger, Strauss, Gadamer, Derrida]: školnički aparat postupno je prekrivao i na koncu prikrio izvornik. Ovi mislioci sebe vide angažiranima na jednom projektu iskapanja, nastojeći otkriti izvorni karakter filosofije u novim, naglašeno netradicionalnim proučavanjima Platona. …

Te mislioce nazivam “postmodernim Platonima” iz dva razloga. Prvo, tvrdim da je njihovo razumijevanje Platona središnji, ako ne i odredbeni čimbenik u njihovom mišljenju kao cjelini. Kad se ti mislioci vraćaju Platonu kako bi pronašli što je prvobitno bio karakter filosofije, oni, kako sami sebe razumiju, istražuju korijene svoje vlastite djelatnosti. Njihova tumačenja Platona tako čine bitne dijelove njihovog vlastitog samorazumijevanja.

Drugi je razlog zbog kojeg ih nazivam “postmodernim Platonima” to što se osvrću na početke filosofije iz eksplicitno “postmoderne” pozicije. Odnosno, vraćaju se Platonu i pitaju što je bio značaj filosofije na njenim iskonima izričito na temelju uvjerenja da je moderni racionalizam iscrpio svoje obećanje i svoje mogućnosti. Svi oni traže način da stvore novi početak, da krenu dalje od “modernosti” ka nečem boljem, artikulirajući novo i drugačije razumijevanje razlikovnih značajki “Zapada”. …

Uvjereni da filosofija jest i treba biti razumljena kao poseban oblik ljudskog djelovanja, svih pet ovih mislilaca postavlja pitanja ne samo o istini nauka o “dva svijeta” koji se obično povezuje s Platonom – svijet vječnih, nepromjenjivih ideja nasuprot osjetilnom, promjenjivom svijetu u kojemu živimo – nego i o pripisivanju toga učenja Platonu.

ulomak iz Catherine Zuckert, Postmodern Platos, 1996., str. 1.-2., preveo: ja


Platonovi se tumači danas obično dijele na [dva] stajališta koja se često vide kao suprotna i međusobno nespojiva: “analitička” i “kontinentalna” (ili ponekad “postmoderna”) tumačenja. Prvi svoje interpretativne stavove preuzimaju iz onoga pretežno engleski-govornog stajališta koje je nadaleko poznato kao “analitička filosofija”. Njihovo propuštanje da obrate pažnju na dramske aspekte dijaloške forme u kojoj je Platon pisao, a time i njihovo pripisivanje Platonu različitih teorija i nauka poznatih kao platonizam, po mom mišljenju jest u funkciji njihove dosljedne privrženosti temeljnoj premisi analitičke filosofije za koju ne vide nikakav razlog da je ne primjenjuju i na dijaloge. To je uvjerenje da je filosofija neodvojiva od pružanja argumenata za ovo ili ono stajalište, zapravo, u njegovoj jakoj verziji, uvjerenje da filosofija naprosto jest argumentacija. Kad se dotični školnici, naoružani takvim uvjerenjem, okrenu platonskim dijalozima, gdje će tražiti filosofiju? Svakako ne u dramskim prikazima egzistencijalnih situacija, likova, osobnih privlačnosti, razigranog zadirkivanja, pripovijedanja mitova. Ne, s njihovog se stajališta takva književna oprema može bez problema zanemariti, eventualno objasniti u predgovoru kao svojevrsni mamurluk preostao od Platonovih mladenačkih težnji prema pjesništvu. S obzirom na njihovo poimanje, filosofija se u dijalozima može naći samo u prilično usko izrađenim argumentima kojima se mogu obratiti bez da obrate pažnju na razne književne igrarije kojima se Platon znao prepuštati. U slučaju analitičke tradicije ignoriranje dijaloške forme, pa onda i nametanje dijalozima raznih doktrina koje tvore platonizam, barem je dosljedna posljedica samog njihovog poimanja naravi filosofije, čak i ako nema razloga za vjerovati da je to bilo poimanje kojega se držao sam Platon.

Drew Hyland

Drew Hyland (1939.)

Za Platonove tumače u kontinentalnoj tradiciji situacija je istodobno složenija i zanimljivija. S jedne strane, koliko ja vidim, nijedan od njih ne bi prihvatio pretpostavku analitičke filosofije koja reducira filosofiju na niz argumenata za ovu ili onu poziciju. Naprotiv, jedan je od velikih doprinosa kontinentalne filosofije da je srušila granice između filosofije i drugih disciplina, posebno umjetnosti i književnosti, i tako filosofskom mišljenju dodala osjetljivost na književni stil, dramu, mit, poetski karakter mišljenja, što je sve uvelike manjkalo analitičkoj tradiciji, ali je par excellence izloženo u platonskim dijalozima. … Očekivalo bi se da će ti mislioci, kad se okrenu čitanju Platona, biti mnogo više ugođeni dramatskim, književnim dimenzijama dijaloške forme, pa neće naprosto pretpostaviti da je Platon pokušavao prvenstveno ustvrditi svoja vlastita filosofska gledišta, kao da je pisao rasprave. Ipak, neobično, upravo je suprotno: većina tih kontinentalnih pisaca … čini gotovo točno iste pretpostavke kao i njihovi analitički kolege, mada prosudbe koje na njima zasnivaju mogu biti vrlo različite. U najvećem broju slučajeva posvećuje se malo pozornosti književnim i dramatičnim dimenzijama dijaloške forme …, a u dijalozima pronalaze isto što njihovi analitički kolege: Platonovu metafiziku, Platonovu teoriju ideja, itd.  Međutim, za kontinentalna tumačenja je karakteristično da u tim doktrinama, a posebno u svom konstruktu Platonove metafizike, obično vide same temelje one metafizičke tradicije koju oni snažno kritiziraju i žele nekako nadići, bez obzira jesu li tu metafizičku tradiciju konstruirali kao “zaborav bitka” (Heidegger), “logocentrizam” (Derrida) ili “falologocentrizam” (Irigaray i dr.). Dakle, konstruirajući Platona kao da izlaže svoje vlastite doktrine u dijalozima, obično te doktrine gledaju kao temelj upravo one metafizičke tradicije koju žele kritizirati i, koliko je to moguće, nadići.

Budući da pripisivanje doktrina dijalozima od strane analitičkih interpretatora Platona koherentno slijedi iz njihove koncepcije filosofije kao argumentacije, možda se može razumjeti da su nerado ozbiljno razmatrali alternativne načine čitanja dijaloga i interpretacije Platona. Razumljivo je da bi čitanje Platona na bitno drukčiji način predstavljalo propitivanje ne samo njihovog čitanja dijaloga nego i same koncepcije filosofije kao u osnovi “argumentacije”. Ali ako u dijalozima filosofija ne prebiva samo u eksplicitnim argumentima, nego i u mitovima, međudjelovanjima između osobnosti, šalama i erotskoj razigranosti (odnosno, to nisu tek osebujni književni proplamsaji), onda filosofija mora biti nešto prilično različito od načina na koji se tipično poima, a ponovno promisliti narav filosofije na temelju tradicije bio bi zastrašujuć pothvat.

Ali želim reći da je s kontinentalnim filosofima slučaj drugačiji… Oni jesu posvećeni su jednom mnogo širem, manje ograničavajućem, poimanju filosofije. Oni doista nalaze bogate izvore filosofskog promišljanja u književnosti, umjetnosti, poeziji, drami. Stoga bi oni trebali, po samoj svojoj koncepciji filosofije, biti mnogo prijemljiviji za onaj način tumačenja dijaloga kojega želim zastupati. Pišem ovu knjigu, dakle, kako bih izazvao kontinentalne filosofe na tumačenje platonskih dijaloga za koje vjerujem da je u potpunom skladu s njihovim vodećim uvjerenjima o naravi filosofije, ali u isto vrijeme potpuno različito od prilično standardnih interpretacija koje obično pripisuju Platonu i kod njega kritiziraju. … Dakle, ako bi ova knjiga bila uspješna trebala bi navesti kontinentalne filosofe da se otvore jednom čitanju dijaloga koje je srodnije njihovim vlastitim uvjerenjima, i istodobno ih navesti da dovedu u pitanje svoju karakterizaciju i svoju kritiku Platona kao utemeljitelja jedne metafizičke tradicije koju žele ostaviti iza sebe. … Želim biti jasan da je moja kritika ovdje ograničena, ukratko, na njihovu tvrdnju da je Platon platonist u metafizičkom smislu kojega žele kritizirati, da su stajališta platonizma zapravo Platonova stajališta izražena u dijalozima.

ulomak iz Drew Hyland, Questioning  Platonism: continental interpretations of Plato, 2004., str. 11.-13., 15., preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s